MILIJANA ŠKARICA

Ulja na platnu –  8. 3. – 28. 3. 1999.

Boja kao nositelj radnje, likovnog zbivanja u slikarskim prizorima napetih kolorističkih odnosa osnovna je značajka djela Miljane Škarice koja je neovisno radi li se interijeru, mrtvoj prirodi, pejzažu ili figurativnoj sceni, oblikovala prostor i predmete u njemu paletom podignutog intenziteta vrijednosti. Koloristički krik ima svoju mjeru u skladnosti cjeline, tako da naglašenost primjerice crvenih ili žutih kromatskih datosti u svom bljesku podložno je unutrašnjem redu slike. Napušten je lokalni ton sastavnica slikarskog prizora, preobraženo je konkretno bojom do stupnja osamostaljenih vrijednosti, otvorenosti kolorističkog, koji bi bez zadrške mogli označiti ekspresionističkim. Istina osnovna potka s notom ornamentalnog bliska je fauvističkoj organizaciji i tretmanu boje, no djelo u svom rastu dobiva naboj oblikovne zgusnutosti i kromatske zasićenosti koja podržava karakterističnog za slikarstvo ekspresije.

Milijana Škarica je klasičnost slike (a ona se još prepoznaje u djelomičnoj sačuvanosti znanih pravila gradnje) prenijela u stanja osobnog viđenja, iskaz osobnog stila kojim i ono moguće opće postaje umjetnička vlastitost. Neovisno nalazi li motiv u širini pejzažnog ili komornosti aranžmana na stolu, stvara pulsirajuće oblike definirane obrisnom linijom originalnog kretanja s upisanim grčem ruke, razložne izlomljenosti, sukladne u ekspresivnoj vibrantnosti boje ploha i sugeriranog volumena. Često postoji kompozicijsko središte slike akcentuirano predmetnošću ili upućenošću segmenata ka prostoru koji je mjesto sabiranja ali i širenja. Kompozicija je pregledna, uglavnom horizontalno položena, no i razigrana tako da je dinamičnost nenametljivo umirena postojanjem svojevrsnog očišta.

Ova formalna analiza dakako tek je okvir za sadržajnu slojevitost djela za unijeta raspoloženja i ideje u tkivo slike, a koje su razumljivo njen integralni dio. Polazeći od boje slutimo i simboličnost pripisanu pojedinoj vrijednosti iako je Milijana daleko od primjene nekog recepta značenja. Više ju privlači da bojom potakne ugođajnost, karakter svečanosti prisutne u ambijentu juga i u druženju s dragim stvarima.

Slikovitost krajolika u srazu kamena, mora raslinja i neba utkana je tvarnost boje, sliku bogate strukture u kojoj se izjednačuje različitost taktiliteta, tako da strujanja kolorističkih silnica dominira nad opisnošću prirode. Tek povremeno ulaženje u detalj praćenja je oznaka ambijetalnog i posvojenog pejzaža, kojeg je ljepota kumulirana u sjećanju i prisutna u neposrednosti doživljaja.

Koloristička osjetljivost Miljane Škarice (sa značajkom oplemenjenog tona) dala je svakoj sceni zvučnost bez gluhih partija, prožetost svjetlom svake partikule, koja treptajem podržava vitalitet prirode. Svjetlo boji daje blistavost i u reduciranosti motiva, te osmišljeno organizirane nakupine voća, raskoši cvijeća šire svoju bljeskovitost do samih granica slike neovisno radi li se o motivu u užem smislu ili atraktivnom fondu. Prostorni odnosi prestaju biti potpuno egzaktni, jer je boja mjera usklađivanja. Ipak postoji jasna arhitektonika slike no koja ne sprječava njenu usmjerenost ka nemjerljivosti.

Prizori kršćanske ikonografije svojom duhovnom dimenzijom nadilaze zemno i također su upućeni nemjerljivom. Miljana Škarica u temama golgotskog martirija – raspeća i Pieta izuzetnom snagom, snažno i uvjerljivo interpretira scene dajući im naznaku transcendentalnog. Izduženu i izlomljenu figuru Krista smješta u irealnost plavetnila, gdje karakterom rješavanja lika naznačuje patnju, no ozračjem slike, dubinom njezina fonda otvara Kristov put spasenja. I Pieta u dramatičnosti i bolu bojom izražava stanja neopisiva riječima.

Miljana Škarica kolorističkom ekspresivnošću, gdje se sadržajno povezao formalnom stranom djela, stvara dojmljivo djelo kojeg je sastavni dio i deformacija tijela. Raznolikost tema događa se u srodnosti načina, laganim pomacima samosvojnog rukopisa nastaje umjetnost respektabilna u ukupnosti tkiva suvremenog hrvatskog likovnog izraza. Djela su mišljena bojom kojom prostori stvarnog počinju dodirivati izmaštano, a motivi sakralnog znaka uključuju se u realitet ljudskog hoda zemnim.

Stanko Špoljarić

.Popis izloženih radova:
1. – 25. Ulja na platnu, 1999.

Milijana Škarica rođena je 26. kolovoza 1956. godine u Šibeniku. Završila je Školu primijenjene umjetnosti na odsjeku grafičkog dizajna u Splitu. Godine 1980. započela je studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Nikole Reisera. Diplomirala je 1985. godine u klasi profesora Đure Sedera. Po zanimanju je akademski slikar, dizajner i restaurator. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1986. Zagreb, Studio galerije Karas HDLUZ-a
1987. Zagreb, Galerija društvenog doma Trešnjevka
1989. Sesvete, Atelier “VB”
1990. Zagreb, Galerija u banci (Splitska banka, expozitura Zagreb)
1990. Sesvete, Galerija Kurija (Muzej Prigorja, Sesvete)
1991. Zagreb, Galerija Zagreb
1992. Zagreb, Galerija Dubrava
1993. Bjelovar, Gradski muzej
1994. Zagreb, Galerija “Spektar” Centra za kulturu Novi Zagreb
1996. Zagreb, Galerija “Ulrich”
1998. Zagreb, Klub “Hrvatska uzdanica”
1998. Sesvete, Galerija “Kurija” (Muzej Prigorja Sesvete)

Skupne izložbe:
1985. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, Izložba radova studenata ALU
1986. Sisak, Galerijski prostor knjižnice
1986. Čitaonice na Lenjinovom trgu, Otkupna izložba Željezare Sisak
1987. Tuzla,Galerija jugoslavenskog portreta Tuzla, 6. izložba jugoslavenskog portreta ’87
1987. Zagreb, Galerija Karas, XV. postav recentnih radova tla nova SHDLU-a
1989. Sesvete, Atelier „VB“, Sesvetski likovni krug
1989. Šibenik,Muzej grada Šibenika, Izložba: „More, ljudi, obala“
1989. Split, Umjetnički salon i Salon Galić, XVII. postav recentnih radova članova SHDLU-a 1990. Sesvete, Atelier „VB“, Sesvetski likovni krug
1990. Šibenik, Muzej grads Šibenika, lzložba „More, ljudi, obala“
1991. Zagreb, Meštrovićev dom likovnih umjetnosti, „Godišnja izložba Hrvatski povijesni muzej l991.i SHDLUZ“ (XIX. postav recentnih radova SHDLUZ-a)
1992. Zagreb, Umjetnički paviljon, 27. zagrebački salon, „Dizajn u Hrvatskoj“
1994. Muzej Prigorja Sesvete, Sesvetski likovni krug
1997. Šibenik, Muzej grads Šibenika, Međunarodna izložba „More, ljudi, obala“
1998. Sesvete, Muzej Prigorja Sesvetski likovni krug
1998. Sesvetski likovni umjetnici i gosti
1998. Sesvetski likovni umjetnici i gosti na temu „Portret“
1998. Okučani, galerija Sv.Vida, „2000 umjetnika za crkvu 2000.“

(iz knjige dojmova)