LUJ PINTARIĆ

Inserti (1970. – 1990.) – 17. 5. – 6. 6. 1999.

Izabrati portret kao svoje tematsko opredjeljenje znači podvrgnuti se diktiranom izboru elemenata. Portret je predmnijevanje kompozicija. Tek umjetnikovom interpretacijom nastaje magnetizam elemenata lica koji se očitova u sugestivnoj snazi portretiranog. Lice je izručeno promatraču; nema pokreta na slici koji bi intenzitet direktno ublažio. Luj Pintarić profinjenom gradacijom boja stišava fizičke prenaglašenosti lica da bi majstorskim aranžmanom boje, forme, i linije poantirao intimnu snagu psihe žene. Vrlo suptilnim estetskim i etičkim pristupom Luj se opredjeljuje za ljepotu skrivenu u običnom životu; za žene svakodnevice, žene kojima se pripada, žene koje nas žele poznavati. To nisu žene ekscesnih situacija, zamamnih stavova, mitskih predodžbi. Zagrepčanka pokretom izdvojena, ne zastrta užurbanošću suvremene žene, odjednom bljesne na Lujovim portretima u svom svojem psihičkom bogatstvu. Njena pojava je u skladu s Lujovim stavom da je žena okosnica spokojstva naših života. Tu intimom sukcesivno spoznatu ljepotu žene, tu zrelost spoznaje, umjetnik stupnjuje delikatnim „ton u tonu“ slikarstvom. Osjećaj utočišta on transportira u smirujuće boje portreta, da bi vizualno popratio dignitet postojanosti i pripadnosti koji nalazi u svojim Zagrepčankama.

Ariana Kralj

LUJ PINTARIĆ, jedan od rijetkih umjetnika koji se izražava tom „tihom“ likovnom tehnikom, rasan je pastelist. Rođen 1939. godine predstavnik je srednje generacije poslijeratnih likovnih umjetnika. Profinjenim senzibilitetom i lakoćom ruke ostvaruje svijet likovne intime.

Poštujući tradiciju u gradnji djela, stvaranju kompozicije bez obzira na dreku sezonskih „avangardista“, on prolazi svojim putem, nastavljajući dobre tradicije hrvatskog likovnog izraza. Od solidne osnove Luj Pintarić ostvaruje nove pokušaje njegujući osobni istraživački odnos spram vlastite naravi koja uvijek nalazi put do čovjeka, čovjekovog duha.

Profinjenim senzibilitetom on registrira intimne scene, ostvaruje atmosferu i ambijent interijera, ubranog cvijeća, likova prijatelja i sugrađana. Njegove slike ostvarene u tehnici pastela zaokupljaju svojom vedrinom, ravnotežom i svježinom.

Humanim odnosom prema društvu, svojoj okolini i samom sebi, Luj Pintarić ostvaruje djela prihvatljiva i razumljiva čovjeku. Ostvarujući najdublje tonove baršunaste tame koje pastel omogućava, a duša osjeća, preko magličastih međutonova do naglaska na najvišim tonovima boje što ju sunce ostvaruje na viđenom, pasteli ovog umjetnika predstavljaju nam ga kao vrsnog pastelistu. Način na koji Luj Pintarić prilazi našim osjećajima, dolazi kao „melem za dušu“ čovjeka ovog brzog vremena, betona i željeza u kojem se hladi čovjekova intima.

Sergije Mihić

Luj Pintarić rođen je u Kaštelu Starom 1939. godine. Diplomirao je na akademiji likovnih umjetnosti u zagrebu 1966. godine u klasi profesora A. Mejzdića. Izlaže od 1986. godine na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Odlazi na studijska putovanja u Beč, Rim, Firencu, Budimpeštu, Prag, Varšavu, Frankfurt i Köln. Nagrađen je Plaketom Z.V. za izgradnju i suradnju od 1966.-1976., poveljom za kulturnu i društvenu djelatnost, Zagreb 1977., te Plaketom za kulturnu suradnju Lož (Slovenija).

Samostalne izložbe:
1978. Stari trg pri Ložu
1979. Cerknica, Salon Brest
1979. Dubrovnik, Babin Kuk
1980. Zagreb, Salon HDLU
1981. Zagreb, Galerija Lotrščak
1982. Zagreb – Beograd – Ljubljana
1983. Zagreb – Dubrovnik – Sarajevo, LIKUM-ove generacije
1984. Zagreb, Galerija LIKUM
1985. Zagreb, Hotel Esplanade
1985. Tuzla, Gradska galerija
1985. Pariz, Le Salon des nations
1986. Beč – Maribor – Eisenstadt – Dubrovnik
1986. Zagreb, LIKUM-ove generacije
1986. Dubrovnik, Galerija Flora
1988. Zagreb, Galerija J. Kraš
1988. Zagreb, Galerija Bela
1990. Zagreb, LIKUM-ove generacije
1990. Zagreb, Galerija Ulrich
1991. Zagreb, Galerija lzIog
1992. Zagreb, Galerija lzIog
1992. Varaždin, Varaždinska banka
1994. Zagreb, Galerija Ulrich
1996. Zagreb, Starogradska vijećnica
1997. Zaprešić, Galerija DAR
1998. Zagreb, Galerija Ulrich
1999. Zagreb, Galerija Dubrava

(iz knjige dojmova)