CARMEN BAČURA
Raport – 18. 10. – 6. 11. 1999.
Slike Carmen Bačure
Raporti
RAPORT, fran. (rapport)
1. usmena ili pismena obavijest upravi ili višoj ustanovi
4. vojn. Službeni razgovor pretpostavljenog i podčinjenog u određeno vrijeme po propisanom postupku.
B. Klaić
Iz ovog hladnog, rječničkog, činjeničnog značenja teško se naslućuje, ali ipak dolazi i ono drugo, bliže razlogu iz kojeg ova izložba nosi to ime.
U određenom formatu platna određeni se uzorak ponavlja određenim sistemom međuodnosa, a zatim taj niz logično povezuje u beskrajnu traku i tkanina za izradu konfekcijske ili unikatno dizajnirane odjeće mota se u bale dok nam svima ne dosadi.
Onda sve iznova istim zakonitostima i tako do vijeka dok je svijeta.
Sučelivši se sa egzistencijalnim nužnostima, želeći još svog talenta, Carmen se susreće upravo sa svijetom tekstila, dizajna i mode… Otvoreni je to prostor kreativnosti, ali i sklisko stijenje za nekog tko je jednom odlučio biti slikar, kao što to Carmen jest.
Vremenom ta odluka postane sudbina, neizbježnost, baš kao i svakodnevnica.
Jednom utisnuti u svijest miris boje zauvijek u čovjeku stvara nemir ponikao iz „mračnih“ oblasti čežnje, sjećanja, podsvjesnog i nesvjesnog i tada ga moramo gotovo ovisnički udisati čitav život sa vlastitih platna.
Carmenin „sukob“ između vanjskog i unutarnjeg, potrebe unutrašnje za „komadićem“ slike na razmeđi još nerazotkrivene potpunosti vlastite svijesti i još nepoznate cjelovitosti vanjskog svijeta uz grozničavu mladenačku znatiželju, rezultirao je nekim prethodnim, a prije svega ovom izložbom gotovo samopodrugljivog naziva „raporti“.
Krajnje otvorena prema svijetu, neposredna, iskrena u nastupu na pozornici života i slikarstva prije svega, Carmen je uvijek samokritična, spremna na pravednu borbu protiv svake laži što se licem prešućene istine prikrada. Tako i ovaj put, iskreno prema radu u školi u oblasti tekstila, mode i dizajna, ne limitirajući snagu i intenzitet predanja poslu, otvara cijelo biće novim saznanjima, ne bi li u povratnoj reakciji bila sposobna dati više…
Može se činiti da je dosad previše toga izrečeno o karakteru. Može se pitati zašto uopće o karakteru? Odgovorit ću dogmatski stihom!
„…kažu ukus je karakter, a karakter sudbina…“
B. J. Štulić
Carmenina slika sinteza je dojmljivog djelovanja stvarnosti na otvorenu svijest. To su fragmenti, asocijativne krhotine stvarnosti – koje upravo tom asocijativnošću prema van, ali i introspektivno u međusobnom odnosu u kojem se nađu pojedini „mehanizmi slike“ – sežu u beskraj, stvarajući nadstvarnost. Njene slike su kaleidoskopski film koji nije u nikakvom narativnom ili sadržajnom , nadostavljajućem nizu, već je to jedan strukturalno povezan lanac beskrajno različitog, ali bliskog kombinatoričkog ustrojstva, formalno likovno uslovljen – bogat i slojevit. Gledajući ih teško je odmah reći nalazimo li se ispred mikro ili makro kozmosa.
Sveprožimajući osjećaj koji se meni nameće jest da gledam u ljepotom i emocionalnim značenjem u prvi plan izdvojeni dio svemira, koji bi krhak i prolazan u svojoj raskoši kao iskra začas nestao u pozadinskoj dubini svemira da to nije drugi plan slike koji ne živi bez prvog.
Njene su slike prvenstveno obilježene intenzivnim bojama ili se barem te čiste, snažne boje nameću prve i jače od onih prigušenih sivih, plavih, zelenkastih ili onih nježnih crvenkastih – koprenih, što kao slutnju otkrivaju ono iza.
Unutar slika postoje „zone važnih događanja“, aktivni i zgusnuti prostor, mehanizmi u međudjelovanju i onaj magmasti prostor koji vječno vrije u svojoj amorfnoj vitalnosti. Primjećujemo i postoje one kreirane i one u procesu otkrivene slikarske senzacije, ljepota strukture i materije, gotovo kolažni rezovi koji uz elemente ekspresivnog i enformelno čuđenje tvore začudno jedinstvo fragmenata.
Carmenine slike su proces, traženje i davanje i uzimanje, svađanje, mirenje, pristajanje i opiranje, toplo i hladno, mir i nemir, one su vitalne i životne, jednom riječju one su život sam sagledan kroz filter zvan biće-slikar.
Alen Novoselec
Popis izložaka:
1. Raport u košari, 1999., ulje na platnu, 80×75 cm
2. NLR (nepoznati leteći raport), 1999., ulje na platnu, 75×80 cm
3. Podvodni raport, 1999., ulje na platnu, 75×80 cm
4. Oblaci u raportu, 1999., ulje na platnu, 80×75 cm
5. Cvjetni uzorak, 1999., ulje na platnu, 80×75 cm
6. Raporti na cesti, 1999., ulje na platnu, 80×75 cm
7. Neodređeni uzorak, 1999., ulje na platnu, 75×80 cm
8. Velika pčela, 1997., ulje na platnu, 75×75 cm
9. Žuta ptica, 1997., ulje na platnu, 75×75 cm
10. Veliko pristanište, 1997., ulje na platnu, 75×75 cm
11. Gle, picek, 1997., ulje na platnu,750×75 cm
12. Komunikacija, 1997., ulje na platnu, 80×80 cm
Carmen Bačura rođena je 15. travnja 1972. godine u Zagrebu. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, slikarski odjel. Godine 1998. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odjel, slikarski smjer, u klasi profesora Eugena Kokota. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi.
Samostalne izložbe:
1995. Zagreb, Galerija DUH (Dom umjetnika Hrvatske)
1996. Zagreb, Knjižara Moderna vremena – izložba crteža
1996. Zagreb, CEKAO Galerija (zajedno s Koraljkom Kovač)
1997. Križevci, Dom hrvatske vojske
1998. Zagreb, Galerija SC (zajedno s Mijom Krkač)
Skupne izložbe:
1994. Zagreb, Ekonomski fakultet, Izložba crteža klase prof. Kesera
1995. Zagreb, Galerija SC, Humanitarna izložba ALU
1995. Zagreb, 30. Zagrebački salon
1996. Zagreb, 24. Salon mladih
1997. Križevci, Kolonija Sv. Marks Križevčanina
1997. Zagreb, Akcija povodom prvog dana ljeta
1997. Rovinj, “Grisia” – izložba na otvorenom
1997. Križevci, Dom hrvatske vojske , Skupna izložba studenata ALU – nastavnički odsjek
(iz knjige dojmova)
