RATIMIR PUŠELJA
Slike – 9. 5. – 22. 5. 1989.
PRISUTNOST MITOLOGIJE U SIMBOLIZMU FORME
Razmišljanja o uzročnom impulsu pri nastajanju najnovijeg ciklusa Ratimira Pušelje otkriva nam rađanje sadržaja iz slikarske forme (boja, potez) koje možemo usporediti s prijelazom kaotične prametrije (materia prima) u obliku reda i smisla. U obliku reda i smisla. Budući da je za svaku autohtonu umjetnost najvažnije osobno iskustvo, nema sumnje da općepoznati mitski simboli, uzeti iz našega civilizacionog pamćenja, koji sadržajno, povezuje ciklus „Prisustvo mitologije“, fingiraju slikarovu privatnu mitologiju. A za ovu znamo da se je, bez obzira na formalni likovni jezik i medij izražavanja, uvijek bavila osnovnim postulatima čovjekove egzistencije.
Unatoč očitom i, u najboljim djelima, stvarno postignutom umjetnikovu cilju – simbiozi sadržaja i oblika – želja za analitičkim pristupom ka slikarstvu Ratimira Pušelje zapovijeda nam da rastavljeno obrađujemo njegov slikarski, to jest formalni jezik, i poruku njegovih slika. To se razumije, time ne namjeravamo i ne smijemo poricati umjetničku koherenciju ovih djela, oblikovanih na nivou autorove individualne poetike.
Polazno uspoređivanje s protomaterijom koja u stvaralačkom procesu dobiva svoj individualizirani oblik, proizlazi iz likovnog konteksta stvaralaštva Ratimira Pušelje. Slikar koji dosljedno poštuje dvodimenzionalnost površine slika (negiranje prostorne perspektive) ljušti središnji motiv, koji je ujedno i kompozicijski fokus slike, iz prividne amorfnosti boje materije u forme predmeta koji se mogu prepoznati. Kružni, valoviti i plamenasti ritam poteza intenzivira se prema sredini slike gdje se i boja zažari u svojoj najvećoj punoći. Izrazito refleksivne slike koje proizlaze iz umjetnikovih psihofizičkih reagiranja na problem čovjekove (ne) sposobnosti da savlada svijet i kozmos, ne mogu se svojom maštovitošću vezivati na mimetičnost boje.
Hladna gama zelenih i modrih tonaliteta, koje katkad prekine žar crvene i žute vizualizira umjetnikov fantazijski kozmos. Slika liči na površinu vira na kojoj odsijevaju lepršaste slike neba i vodenih dubina. Dvojnost figure te njenog odsjaja već nas dovodi do sadržajnih dimenzija Pušeljenih slika.
U ciklusu „Prisustvo mitologije“ Pušelja je realizirao ambivalentni likovni svijet na granici između apstrakcije i figuralike, između mitologije i fantastike, između pikturalne oslobođenosti cjeline i formalnog savršenstva detalja.
Slična dvojnost karakterizira i odnos slikara prema odabranoj ikonografiji, jer na nekim djelima gradi svoju priču na citatu kao likovnom i sadržajnom polazištu.
(Laokoont, Posejdon, Nika…), drugdje pak računa na općepoznatu simboliku i određenog motiva (Raspeti, Euridika…), kojega bez „upozoravajućeg“ citata subjektivizira. Ikonografske spojeve koje otkrivamo na obrađivanim slikama (figure grčke mitologije, lik Raspetoga, homunkulus kao produkt genetskog inžinjeringa) povezuje „simbolizatorska funkcija svih mitologija“) (cit.: Paul Diel, Le symbolisme dans la mythologie grecgeu, Paris, 1966.)
Unatoč našem znanju o tragici konfliktne motivacije u priči o Euridici (slikar joj odsiječe glavu, oduzimajući joj središte duha) što susrećemo već u njegovim „Obezglavljenim horizontima“ iz godine 1973.), unatoč našemu poznavanju karizmatičnosti Krista (slikar okrene križ glavom nadolje, ostavlja ga ženskoj, suprotstavlja mu se potrošačkim kodom…), ako spomenem tek dva autorova sadržajna polazišta, ostaju Pušeljine slike zagonetne. Srazmjerno lako čitljiva simbolika predstavlja samo njegov prvi, vanjski sloj. Otkrivanje prisutnosti mitologije kao sadržajnog veziva između slikarevih razmišljanja o egzistenciji i materijalne pojavnosti boje i oblika prepušteno je senzibilnosti oka i duha gledaoca.
Meta Gabršek-Prosenc
Ratimir Pušelja rođen je 1941. godine u Pošćenju pri Šavniku u Crnoj Gori. Školu primijenjene umjetnosti završio je u Sarajevu, a Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, gdje je završio i postdiplomske studije kod profesora Zorana Didka. Aktivan je kao permanentni član međunarodne grupe JUNIJ – sada Društva JUNIJ. Također je uključen u pedagoški rad. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Živi i radi u Celju, Slovenija.
Samostalne izložbe:
1971. Titograd, Moderna Galerija
1971. Cetinje, Umjetnička galerija
1974. Celje, Likovni salon
1974. Ljubljana, Koncertni atelje
1977. Ljubljana, Mestna galerija
1982. Celje, Likovni salon
1987. Ljubljana, Galerija Junij
1987. Titograd, Moderna galerija
1987. Šavnik, Dom revolucije 22. jul
1987. Titov Vrbas, Likovna galerija
1987. Subotica, Moderna galerija
1989. Zagreb, Galerija Dubrava
Nagrade:
1971. Priznanje na izložbi jugoslovenskog portreta u Tuzli
1978. Nagrada na 8. salonu u Banja Luci
1982. Prešrenova nagradu općine Celje.
(iz knjige dojmova)
