VATROSLAV KULIŠ
Gvaševi – 11. 2. – 24. 2. 1991.
Pamtim naziv jednog gvaša Vatroslava Kuliša iz 1987. godine, »29 boja čuđenja«. Zapravo, prisjetim se tog naslova slike uvijek kad se nađem pred njegovim radovima, bez obzira jesu li predamnom akrili ili gvaševi, platna ili papiri, veliki ili mali formati jer kazuje gotovo sve o Kuliševom kolorizrnu, O kolorizmu koji proizlazi iz slikareve fascinacije čak opsjednutosti bojom, iz čega proizlazi zaključak: Kuliš tematizira boju. Boja u njegovim kadrovima nije sredstvo u funkciji figurativnog ili apstraktnog tematiziranja slike, ona ondje živi samosvojnošću teme organizirajući,se u protoke svjetlosti. A ti su protoci svjetlosti ili, preciznije rečeno, protoci boje, postali nekom vrstom zaštitnog znaka Kuliševog slikarstva. Oni njegovu apstraktnu sliku tematiziraju do asocijativnosti, na primjer, skloni smo pomisliti kako slikar pokušava bojom vizualizirati zvuk, miris, svjetlost ili zadržati neki dojam registriran u prolazu. Zvučnost njegovih kolorističkih kompozicija ili eskapada priziva u sjećanje iskustva Kandinskog koji je doisto radio na vizualiziranju zvuka, uz jednu napomenu, Kuliš nije autor sklon reinterpretaciji odnosno parafrazi. Njegovo iskustvo, premda pripada širokoj domeni „zaumnih pejzaža“ nikada nije bilo obilježeno epigonstvom što će reći nikada nije bilo obilježeno drugom fascinacijom osim one boje.
Sasvim netipično za njegovu generaciju Kuliš nije slikar intelekta. On je slikar instinkta. I dok njegov naraštaj, opsjednut manje slikarstvom negoli poviješću slikarstva no nov način, posredstvom transavangarde, otkriva parafraziranje te utemeljuje neku novu mimikriju kojom su bile obilježene postmoderne osamdesete, Vatroslav Kullš prihvaća avanturu koju mu nameće „slikarstvo instinkta”. Dakako, ta je avantura određena disciplinom zanata što će reći, Kuliš je Odisej među slikarima.
Lilijana Domić
Vatroslav Kuliš rođen je 7. ožujka 1951. godine u Vidošima. Godine 1976. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Sime Perića. Godine 1987. boravi u Parizu (Cite des Artes) i Munchenu na studijskorn putovanju. Uz slikarstvo bavi se scenografijom i grafičkim dizajnorn. Izlagao je na stotinjak kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
1969. Zagreb, Galerija Dubrava
1979. Varaždin, Narodno kazalište August Cesarec
1980. Zagreb, Galerija knjižnice Vladimir Nazor
1980. Hvar, Galerija na Bankete
1981. Zagreb, Studio galerije Forum
1981. Karlovac, Galerija Barešić
1982. Palmižana, Galerija Škorpion
1982. Zagreb, Galerija Dubrava (s Antunom Borisom Švaljekom)
1983. Karlovac, Zorin dom (s Antunom Borisom Švaljekom)
1983. Bari, Expo Arte (s Nadom Falout i Nives Kavurić-Kurtović)
1985. Zagreb, Autorski izlog knjižare „August Šenoa“
1985. Velika Gorica, Galerija Galženica
1985. Zagreb, INA-projekt
1986. Karlovac, Zorin dom
1986. Zagreb, Galerija Dubrava
Nagrade:
1981. Karlovac, Galerija Vjekoslav Karas, Biennale akvarela Jugoslavije
(iz knjige dojmova)
