DANIJEL ŠOKEC
Studije i crteži – 7. 3. – 24. 3. 1994.
(naslovnica kataloga)
Iz risanke Danijela Šokeca
Što riše Danijel Šokec? Motivski gledano, riše drvene kuće i crkvice što ih je u Turopolju kraj Zagreba podigao pučki graditelj. Gledamo li način na koji riše, tada odgovor nije jednostavan. Šokec ne odustaje od motiva, ali što od motiva ostaje? Pitamo se: ne bilježi li mladi slikar sjećanje na turopoljski arhitektonski prostor koji nestaje, na ljude kojih u njemu više nema? Valjda je zato nešto određeno, a drugo samo u naznaci, pa uz realistički detalj ne slijedi očekivan logični nastavak, nego se objavljuje praznina. Sve je podvrgnuto osjećaju prolaznosti i sve stoji, miče se jedina misao koja pohađa sad jedno sad drugo opustjelo mjesto.
Onda nas iznenadi umnažanje ili ponavljanje, neka dogradba ili rezbaren dio složene cjeline. To se Šokec odupire uminuću, ne pristaje na zaborav. Ako je zamijetio skladan pristašek, u crtežu će ih biti dva, a galerija se može protezati unedogled. Vezne grede mogu biti odsječci velebne skulpture…
Što će se dogoditi naposljetku? Dogodit će se da će slikar poželjeti novi prostor dijaloga, studiju ili crtež u kojima će trajati i viđenje pučkog genija, njegov autorski pečat, i slikarov memento, oplođen pobudnim varijacijama. Tome ga vuče nježnost prema ljupkoj jednostavnosti drevnih građevina, u kojima i kraj kojih još živi mjera prirode i čovjekova mjera, a tjera hladnoća prigradskog betonskog naselja, jer se u njemu gubi dah, kao i uzaludnost kozmopolitskog prenemaganja nad otuđenošću svijeta, dok djelić tog svijeta zove da mu se priskoči u pomoć, da ga spasimo od potonuća u smrt ili bezličnost.
Kao i mnogi mladi umjetnik naših dana, i Danijel Šokec se okušao u raznim strujama tekuće likovne mode. Ostavio je to. Nakon iskustva u domovinskom ratu, u kojemu su na meti domovinskom ratu, u kojem su na meti barbarskih zavojevača osobito bili spomenici kulture i crkve, okrenuo se dragoj baštini, korijenima nacionalnog bića, da ju protumači u svjetlu svoje brižnosti i dubokih emocija. Zar ćemo sami prema svojem biti poput neprijatelja?
Josip Škunca
Popis izložaka:
1. – 27. Studije i crteži, tuš/papir, 1993./1994.
Danijel Šokec rođen je 20. srpnja godine 1967. u Zagrebu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na kiparskom odjelu. Godine 1987. upisao se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odjel. Nakon prve godine prelazi na slikarski odjel, a diplomirao je u klasi profesora Vasiilija Jordana. Dobio je nagradu Sveučilišta u Zagrebu 1990. godine. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi.
Samostalne izložbe:
1992. Zagreb, Galerija KIC, (Ratni dnevnik)
1992. Osijek, Muzej Slavonije, (Sa slavonskog ratišta)
1993. Zagreb, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi
1993. Velika Gorica, Galerija Kordić
1994. Zagreb, Galerija Dubrava
(iz knjige dojmova)
