JOSIP GENERALIĆ
Hrvatski Božić – 13. 12. – 28. 12. 1993.
(naslovnica kataloga)
Hrvatski Božić Josipa Generalića
U jednom životopisu slikara i grafičara Josipa Generalića među inim čitamo i retke kako slijedi: „Iako živi i radi u Zagrebu, često odlazi sa sinom Goranom, prijateljima i ljubiteljima naivne umjetnosti u svoj vinograd i veliki voćnjak koji sam obrađuje i naziva „moj rajski vrt“. Selo Hlebine su Josipova oaza mira, njegova čežnja za srećom i slobodom u majčinom zagrljaju i zagrljaju prirode, podsjetnik na djetinjstvo i seosku idilu – svojevrstan romantičan, neostvariv san koji traje…“
Eto navoda koji dotiče srž stvari, vršak slikarova bića, premda znamo da mu povjesničari umjetnosti sistematiziraju opus u četiri, u određenu vremenu dominantne faze a to su redom: „hlebinski verizam“, „cvjetna faza“, „faza portreta istaknutih osoba“ i „crna faza“. Zašto je taj citat iz biografije ipak nepotkupljiva nepotkupljiva poenta umjetnikova djela? Upravo zato jer stoji kao zvijezda koja vodi k „rajskom vrtu“ i „oazi mira“, a to će reći iskonu svega što je Generalić stvorio – istinskoj lirskoj duševnosti. Naime sjećanje na zavičaj i djetinjstvo u Josipa Generalića nije samo nostalgična crta, ono je u jednakoj mjeri i pogled sutrašnjicu, kao i zalog mogućeg u svakodnevnici tu pred njim i pred nama., pred svakim čovjekom dobre volje.
S druge strane taj romantičan, neostvariv san koji traje jest ono što se pomaljalo na početku Generalićeva rada, zatim usred ili između pojedinih faza, a onda i nakon svake faze pa je prema tomu najučestaliji oblik njegova iskaza – drugim riječima, polje i kutak trajnoga, ničim bitno pomućenog nadahnuća koje hrli ususret dosegnutoj ljudskosti kao viđenju sklada i svekolike pomirenosti. Ako u svemu tome ima jednostavnosti srca , slika kojima se čudi dijete pa kaže: gledaj! – ako u tome poetiziranom podsjetniku prebiva mašta što teži uzdignuću u ljepoti obične životne zgode, to bolje po stvaralaštvo koje nas tim segmentom potvrđuje kao ljude još neugaslih osjećaja u duši, usprkos svemu.
„Hrvatski Božić“ dio je toga Generalićeva svijeta, blagdan koji grije i zove u plava prostranstva u Hlebinama, u Podravini, u Hrvatskoj, u cijelome svijetu. Božić je obećanje koje dolazi i već je došlo okićeno mirom i oprostom, a njegova milosna istina neka bude zalog naše metanoje.
Josip Škunca
Josip Generalić, slikar i grafičar, rođen je 19. veljače godine 1936. u Hlebinama. Prvi radovi u ulju na platnu datiraju mu iz 1950., a prvi javni nastup uslijedio je 1954. u Križevcima gdje završava učiteljsku školu; prvi put samostalno izlaže 1959. u Muzeju grada Koprivnice. Do danas Josip Generalić je izlagao na više od tisuću skupnih i samostalnih izložaba u zemlji i svijetu, na svim kontinentima. Za umjetnički rad dobio je nagrade mnogih međunarodnih žirija, autor je nekoliko scenografija u zagrebačkim kazalištima, ilustrira knjige za djecu, a izradio je i tridesetak tapiserija od kojih je „Velika berba grožđa“ uvrštena u stalni postav Muzeja moderne umjetnosti u Soitamu, u Japanu. Josipa Generalića kritičari ubrajaju u vrhunske slikare i grafičare naivne umjetnosti te među najveće predstavnike u svijetu poznate „hlebinske slikarske škole“, a rad mu svrstavaju u četiri faze: „hlebinski verizam“, „cvjetnu fazu“, „fazu portreta istaknutih osoba“ i „crnu fazu“. Iako živi u Zagrebu, često posjećuje Hlebine, svoju oazu mira.
(iz knjige dojmova)
