REANATA CHALUPA PRVAN
Iz ciklusa Siliton i Crtopis – 1. 6. – 17. 6. 1992.
Kažemo li da crtački svijet Renate Chalupe Prvan danas u hrvatskoj umjetnosti zauzima odvojeno i prepoznatljivo mjesto, nećemo ni pretjerati ni pogriješiti – poslije petnaestak godina autoričina postojanog rada ta se postavka očituje kao nepobitna estetska zbilja. Naime, u većini njezinih predbježnih i sadašnjih radova ono vanjsko i unutarnje prebiva u tolikoj mjeri isprepleteno i dubinski prožeto, da se svaki takav crtež može primiti samo u jednom/formalnom sloju, a da onaj drugi/društveni ne bude okrznut, ili obratno. Odnosno svaki sloj crteža za se posjeduje cjelovito dovršen lik i primjerenu mu mentalnu matricu, pa pođemo li od ikonografske šifre koje prizivlje snop asocijacija na prirodne pojave, krajolik ili skriven život trava, nafaljeno ćemo prispjeti u zonu nad-svjesnog, u svemirske prostore.
Po analogiji vrijedi i obrnut put jer u viđenju slikarice u općem je sadržano i posebno, a što u malom, to je i u velikom. Zato se u provedbi Renate Chalupe može – slobodno kazano – govoriti o svojevrsnoj anastrofi značenja i hijazmu linije, dakako i o promijeni mjesta u redu linija te ukrasu ili načinu koji dva u crtežu suprotna izraza ističe (ili prikriva) položajem značenja. Što su cvjetni prah i sjemenke nošene vjetrom, što je pramen valovite kose, krijesta vala, vruće mineralno vrelo, osjenak planine u daljini, protok vode, erupcija vulkana ili bilo što drugo iz vidljivog okoliša, to je istodobno stvaranje svijeta, preobrazba stanica i kemijskih spojeva, ritam životodajnih zračenja, božanskih energija i zvuk eona u vremenu, ili kakvo drugačije svojstvo vječnog sada u pokretu nepokrenutog.
Osvrnemo li se na rukopis Renate Chalupe Prvan, ni tu jednostrana raščlamba neće biti od pomoći nego njegovo postojanje moramo prihvatiti kako ono jest – kao iskaz sukladan modelu predodžbe o onostranom u kojem se zrcali čovjeku shvatljiva realnost. Naime, ustroj toga duktusa može podsjetiti na graversku pripremu: na op-art i nove tendencije, na konceptualizam te na analitičko i primarno slikarstvo, ali ga nije moguće svesti ni pod jedan od tih pravaca u slikaričinu vidokrugu, kao ni pod puko grafičko umijeće urezivanja slike u metal. Jamačno je od čestica svih tih spomenutih poetika satkan i prilagođen, preoblikovan, no ponajviše još sastavljen od silnica dolazećih iz unutarnjeg krajobraza u koji se – voljom autorice – nastanjuje polje nedokučive protežnosti sijanja i prelijevanja.
Josip Škunca
Reanata Chalupa Prvan rođena je 10. travnja 1943. godine u Zagrebu. Maturirala je na Klasičnoj gimnaziji, apsolvirala na Višoj filmskoj školi, te diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Šebalja 1967. godine. Bila je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Bavi se slikarstvom, grafikom i multimedijalnim istraživanjem. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
1969. Zagreb, Galerija “Dubrava”, Izložba objekata
1976. Zagreb, Studio galerije “Forum”, Izložba crteža
1977. Zagreb, Studio galerije “Karas”, Kontemplativni objekti
1977. Zagreb, Ljubljana, Petnaest izvedaba multimedijalnog projekta “Siliton moving art” grupe Chalupa-Kaurić-Rudžak-Vukičević
1979. Primošten, Izložba crteža
1983. Primošten, Izložba crteža
1984. Split, Izložba grafika
1986. Zagreb, Mjesna zajednica Jabukovac, Izložba grafike
1987. Zagreb, Galerija Studentskog centra, Siliton Crtaambijent
1987. Zagreb, Salon galerije “Karas”, Arhambijent
1992. Zagreb, Galerija “Dubrav”, Izložba crteža i miješanih tehnika
Skupne izložbe:
Sudjelovala je na stotinjak raznih izložaba u zemlji i inozemstvu.
Nagrada:
1972. Zagreb, 5. salon mladih, Nagrada za objekt
1973. Zagreb, Nagrada za projekt Uređenje grada Zagreba za Novu godinu
1976. Split, Otkupnu nagradu na II. biennalu suvremene grafike
(iz knjige dojmova)
