RADOSLAV VILIČIĆ
Iz ciklusa Starohrvatske crkvice, Preobraženje i Rođenje Kristovo – 13. 4. – 26. 4. 1992.
(naslovnica kataloga)
IZMEĐU ROĐENJA I PREOBRAŽENJA
Na izložbi u Galeriji „Dubrava“, kao nikada do danas, zagrebački slikar mladih naraštaja Radoslav Viličić pokazuje da može slikati (i risati) na nekoliko načina. Obično je do ovoga postava gledao da mu izložba bude izričajem ujednačena i motivski povezana. Zašto je ada drugačije postupio, zašto e izvrgnuo opasnosti da mu tkogod predbaci nedosljednost, kolebljivost?
Predlažemo protupitanje. Da li je Viličić uistinu prevrtljiv ili bezvoljan. Predlažemo i dvije teze o Viličićevu radu.
Kad je polovicom 80-tih godina Viličić počeo samostalno izlagati, našao se usred pluralizma stilskih nastojanja, a duh vremena je omeđen dvama dominantnim stanjima. S jedne strane novom ekspresivnošću, s druge anakronizmom ili slikarstvom memorije. Autor se i načinom i odabirom tema priklonio tomu potonjem stanju i ostao mu privržen. Što onda zbunjuje? Vjerojatno to da ćemo u slikama na platnu „Rođenje Kristovo“ i „Preobraženje“ prepoznati tragove vremenski dalekih, a u gvaševima iz ciklusa „Starohrvatske crkvice“ bliskih slojeva. No, ta razlika nije bitna pa ni s obzirom na to da je u prvom slučaju riječ o ravnom i glatkom (flach), a u drugom debelom namazu boje (impasto). Prije bismo kazali da je na djelu autorova selekcija, praktičan način da umjetnik ustanovi sebi primjerene i prihvatljive rezonance, negoli puki nomadizam pod egidom neobvezatne formalne slobode. Nije li to hvale vrijedan put?
Dalje, Viličić je bio i ostao slikar religioznoga nadahnuća nadahnuća, njegova je umjetnost uglavnom sakralna. Nije li to opet stalnost koja mu rad karakterizira od polovice osamdesetih, od same formacije?
Pridodajmo narečenim značajkama i nepobitnu prepoznatljivost Viličićeva jezika u stvaralačkoj matici – odabiranje i preobliku gotičke ikonografije. Neka nam s obzirom na taj proces bude dopušteno kazati da bi se Viličićeva produkcija – slikovito rečeno – u ovom času mogla protumačiti položajem između Rođenja i Preobraženja, između prvih koraka, djelovanja i esencije.
Josip Škunca
Katalog:
1. Preobraženje, 1988., ulje/platno, 70×90 cm
2. Rođenje Kristovo, 1988., ulje/platno, 100×30 cm
3. Sveti Nikola (Brač), 1989., gvaš, 18×23 cm
4. Sveti Krševan (Krk), 1987., gvaš, 24×34 cm
5. Sveti Dunat (Krk), 1990., gvaš, 36×50 cm
6. Pet studija, 1992., ulje/drvo
7. Skice i studije, 1990-te
Radoslav Viličić rođen je 7. svibnja 1954. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u 1979. u slikarskoj klasi profesora Vasilija Josipa Jordana. Od 1979. do 1981. suradnik u Majstorskoj radionici Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Samostalne izložbe:
1985. Zagreb, Galerija Josip Račić
1986. Zagreb, Galerija Buljat
1988.Zagreb, Kažotićeva dvorana
1989. Zagreb, Galerija Buljat
1989. Zagreb, Galerija Buljat
1989. Zadar, Galerija Pedišić
1990. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević
1990. Pariz, Pavillon Montaigne
(iz knjige dojmova)
