MILENA LAH
Vječiti Ikar – 25. 4. – 10. 5. 1990.
Proničući kiparstvo kao prostor izdvojenosti, vi postižete njegovu naznočnost kao zgusnutost samoznaka. Kao kip „samomisleću tvar“ koja pokazuje nejednako i više od zbroja svoje građe (masa), koja sudjeluje u gradnji (oblik), i povod je sabranosti i odašiljanju moći (duh). Ovakva posebnost ili samosvojnost predmeta i kipa poput nekih prvobitnosti postojanja sadrži više od jednostavnog oblika. Posjedujete moć, neki posve neobjašnjivi način pravljenja kipa: stvari nevidljive pretvarate u predmete vidljive. I to je vaše kiparsko iskušenje, odgovornost? Misija!
Priča bi se također mogla produžiti kao promišljanje o počelu (sveopće, vanjsko, znanje, prepoznat duh), i napomene o istančanoj osjetljivosti za navođenje (osobno, unutarnje, slutnja, pruživost duha). Vi ste začuđeni spominjanjem svojeg pravog imena, i oslobađate svoju prirođenost. Svaki pojedini krug (njegov svršetak i ponovni početak) odvodi vas prema spoznaji jedne karike vašeg rodoslovlja. Zgusnute vječnosti u rasprostiranju oduvijek i zauvijek. Djelati znači raditi na samome sebi. Ovladavanje posvećenim predmetom podudara se s otkrićem vlastite potpune jednakosti.
Najzad, niz pustolovina, prolazan zamor od kiparstva, ispunjeno iskušenje, razdoblja obilja i preobilja, koja se izmjenjuju kao kipovi i slike. Vi ste Milena crtali i slikali: neobični crni likovi iz 1954. godine. (točno ne znam da li su crteži prethodili istodobnim kipovima ili je posve obratno); 1958. godine Istarske contesse (žene gospodskih kontija); 1960. godine. Ribari (ne bez graalske podudarnosti – pecheur: ribar i grešnik) izlagani tek jednom u Beogradu; 1968. godine Život Katarine Bernobić (istarska tauromahija i lameit), na koji će se nadovezati iste godine ujesen Moja Ilica (Iličke prolaznice „Uzajamno sanjanih snova“, nikad viđen krug laviranih crteža i kolaža). I sada ova izložba slika na papiru nastalih u nekoliko usredotočenja, napregnutosti, trenutaka povijesnog prebacivanja: Istranke – Žene s krasa, 1967., 1977., 1978. godine (nekih davnih spomena i sjećanja), na kojima će izrasti Mediteranke, Odisejke, Etruščanke, Rokerice („hipijevski“ krug između 1983. i 1988. godine). Legendarij i ljetopis, odzvuci daleke glazbe iz Vremena našeg pamćenja. Vještičja i vradžbine, pijanstva i svodiištva, sazdanosti i prepoznatog unutrašnjeg vremena. Pepela crne smrti i žara crvene krvi. U srodstvu s ljupkom i podrugljivom Louisom Lalanne i pod budnim i zadivljenim okom Jeana Cocteaua vi zamjećujete „misli koje lete zrakom“. Nympheum obnoviteljskog duha klasicizma i postmoderne. Proreknuto je da ćete ih Vi osvetiti!
Darko Schneider
(Iz predgovora u Katalogu samostalne izložbe crteža u Galeriji „Miroslav Kraljević“ u Zagrebu 1989.)
Katalog:
Vječiti Ikar, 1990., crteži u boji
Milena Lah, akademska kiparica, rođena je u Sv. Križu, Istra. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 1949. godine. Postdiplomski studij u Majstorskoj radionici Vanje Radauša pohađa od 1949. do 1950. godine. Potom odlazi na na studijska putovanja u zemlji inozemstvu (Italija, Francuska, Engleska, Njemačka). Prvi put izlaže 1950. godine u Zagrebu na kolektivnoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, a prvu samostalnu izložbu priređuje 1954. godine. Do sada je izlagala na preko 28 samostalnih i 250 kolektivnih izložbi. Od 1963. godine sudionik je i član mnogih internacionalnih simpozija (Evropski kiparski simpozij, St. Margarethen, simpozij u Kaiser Slauteru) u sklopu kojih radi monumentalna djela u mramoru i granitu. Organizirala je i idejno postavila Mediteranski likovni simpozij u Labinu i kiparski simpozij Lokve u Gorskom Kotar. Za svoj rad često je nagrađivana, a njena djela ukrašavaju mnoga europska urbana središta (Italija, Jugoslavija, Austrija, Njemačka). Povremeno, kao dio svog stvaralaštva, objavljuje napise o problemu kipar, materijal, vrijeme i prostor iznoseći svoja sagledavanja i iskustva. Radi u kamenu, staklu (kristal), bronci, željezu, zemlji i betonu.
(iz knjige dojmova)
