STIPE NOBILO

Slike – 5. 12. – 19. 12. 1978.


(naslovnica kataloga)

Pejzaž rodnoga kraja presudan je, čini se, u slikarskom opre­djeljenju Stipe Nobila, ne samo kao terra koja traži svoju likov­nu formulaciju, nego i više od toga — kao mjesto koje određu­je i samog čovjeka. u napregnutoj želji da nam otkrivanjem nje­govih posebnosti otkrije i tajnu njegove biti može se razumjeti ona neposrednost kojom Nobilo pristupa pejzažu. Duboko vezan za taj okvir svoga djetinjstva i mladosti, kojemu se neprekidno vraća, on se prepušta slikama svoje svijesti što izranjaju iz sjećanja, bogate novim zvukovima, treperave u nemiru da po­tez kista prenese sav naboj emocija koja podjednako čuva viđeno i doživljeno. Kao da je zatečen obiljem oblika i kolorita što agresivno traže svoje mjesto na slici, Nobilo im se prepušta go­tovo u poslušnom slijedu unutarnjeg diktata. Želja da fragment podredi totalu upućuje ga najčešće na pogled odozgo, kao iz ptičje perspektive, koji mu dopušta širi zahvat u pejzaž, a time i mozaikalnu gradnju slike. Na osnovnom fondu sivog kamena i za­tvorenog plavetnila mora javljaju se koloristički proplamsaji pej­zažnih osobina kao orkestrirana simfonija naglašenih samostal­nih partija. Potreba da svaki dio sačuva svoj integritet uvjetovala je gradnju slike kratkim, nemirnim udarcima kista, koje češće dodaje nego što oduzima. Naglašen je i grafizam kao sredstvo definiranja osnovne potke pejzaža. Nastojanje da se us­voji nova mnoštvenost sadržaja koju realitet pruža, potreba da ih slika posvjedoči, rezultira gustoćom prizora koju više emocija hrani nego – što je iskustvo organizira. Takvo primarno oslobađanje unutrašnjeg naboja, kada i ne bi bilo prvenstveno pitanje temperamenta, smatramo prirodnim, prvom etapom sustavnog hoda do onog stanja kada će se zrenje i emocija podržati i do­puniti. Najbolje slike to nam i potvrđuju. Dulčićeva osebujna paleta vrlo mu je bliska i od nje polazi. Iskustva svojih prethod­nika, Glihe posebno, nije mogao mimoići, iako su mu poslužila prije kao poticaj nego otklon. Mladost ne priznaje dugove, uvjere­na da svoju bitku vodi sama. a ono što kod Nobila posebno cije­nimo, uz neosporan talent, sposobnost je da se kompletno preda svom pozivu, skromnost pred učenjem, želja da na svakoj novoj slici bude bolji. Ove ljudske osobine nisu, čini mi se, ni u um­jetnosti nevažne.

Mladenka Šolman
(iz kataloga samostalne izložbe u Galeriji Zagreb)

Katalog djela:
1. Zaselak, 1977., ulje/platno, 85×66 cm
2. Otok, 1976., ulje/platno, 60×45 cm
3. Razvedenost, 1978., ulje/platno, 75×55 cm
4. Groblje, 1976., ulje/platno, 55×63 cm,
5. Defora, 1977., ulje/platno, 78×62 cm
6. Dva mora, 1977. ulje/platno, 75×55 cm
7. Kapelica, 1978. ulje/platno, 70×53 cm
8. Panorama, 1978., ulje/platno, 60×47 cm
9. Crvena ogradica, 1977. ulje/platno, 64×50 cm
10. Uvala I, 1977. ulje/platno, 65×52 cm
11. Uvala II, 1978. ulje/platno, 65×60 cm
12. Bonaca, 1978. ulje/platno, 66×62 cm
13. Pod Sv. Ilijom, 1977. ulje/platno, 75×48 cm
14. Dvije punte, 1978. ulje/platno, 75×55 cm
15. U proljeće, 1978. ulje/platno 55×66 cm

Stipe Nobilo rođen je 1945. godine u Lumbardi na otoku Korčuli. Pedagošku akademiju završio je u Splitu u klasi profesora Ante Kaštelančića, a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (1971.), u klasi prof. Šime Perića. Stalni je suradnik Galerije “Zagreb” u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1974. Korčula, Hotel “Marko Polo”
1976. Zagreb, Galerija “Zagreb”
1977. Banja Luka, Dom kulture
1978. Korčula, Muzej Korčule


(iz knjige dojmova)

Skip to content