STIPE NOBILO
Slike – 5. 12. – 19. 12. 1978.
(naslovnica kataloga)
Pejzaž rodnoga kraja presudan je, čini se, u slikarskom opredjeljenju Stipe Nobila, ne samo kao terra koja traži svoju likovnu formulaciju, nego i više od toga — kao mjesto koje određuje i samog čovjeka. u napregnutoj želji da nam otkrivanjem njegovih posebnosti otkrije i tajnu njegove biti može se razumjeti ona neposrednost kojom Nobilo pristupa pejzažu. Duboko vezan za taj okvir svoga djetinjstva i mladosti, kojemu se neprekidno vraća, on se prepušta slikama svoje svijesti što izranjaju iz sjećanja, bogate novim zvukovima, treperave u nemiru da potez kista prenese sav naboj emocija koja podjednako čuva viđeno i doživljeno. Kao da je zatečen obiljem oblika i kolorita što agresivno traže svoje mjesto na slici, Nobilo im se prepušta gotovo u poslušnom slijedu unutarnjeg diktata. Želja da fragment podredi totalu upućuje ga najčešće na pogled odozgo, kao iz ptičje perspektive, koji mu dopušta širi zahvat u pejzaž, a time i mozaikalnu gradnju slike. Na osnovnom fondu sivog kamena i zatvorenog plavetnila mora javljaju se koloristički proplamsaji pejzažnih osobina kao orkestrirana simfonija naglašenih samostalnih partija. Potreba da svaki dio sačuva svoj integritet uvjetovala je gradnju slike kratkim, nemirnim udarcima kista, koje češće dodaje nego što oduzima. Naglašen je i grafizam kao sredstvo definiranja osnovne potke pejzaža. Nastojanje da se usvoji nova mnoštvenost sadržaja koju realitet pruža, potreba da ih slika posvjedoči, rezultira gustoćom prizora koju više emocija hrani nego – što je iskustvo organizira. Takvo primarno oslobađanje unutrašnjeg naboja, kada i ne bi bilo prvenstveno pitanje temperamenta, smatramo prirodnim, prvom etapom sustavnog hoda do onog stanja kada će se zrenje i emocija podržati i dopuniti. Najbolje slike to nam i potvrđuju. Dulčićeva osebujna paleta vrlo mu je bliska i od nje polazi. Iskustva svojih prethodnika, Glihe posebno, nije mogao mimoići, iako su mu poslužila prije kao poticaj nego otklon. Mladost ne priznaje dugove, uvjerena da svoju bitku vodi sama. a ono što kod Nobila posebno cijenimo, uz neosporan talent, sposobnost je da se kompletno preda svom pozivu, skromnost pred učenjem, želja da na svakoj novoj slici bude bolji. Ove ljudske osobine nisu, čini mi se, ni u umjetnosti nevažne.
Mladenka Šolman
(iz kataloga samostalne izložbe u Galeriji Zagreb)
Katalog djela:
1. Zaselak, 1977., ulje/platno, 85×66 cm
2. Otok, 1976., ulje/platno, 60×45 cm
3. Razvedenost, 1978., ulje/platno, 75×55 cm
4. Groblje, 1976., ulje/platno, 55×63 cm,
5. Defora, 1977., ulje/platno, 78×62 cm
6. Dva mora, 1977. ulje/platno, 75×55 cm
7. Kapelica, 1978. ulje/platno, 70×53 cm
8. Panorama, 1978., ulje/platno, 60×47 cm
9. Crvena ogradica, 1977. ulje/platno, 64×50 cm
10. Uvala I, 1977. ulje/platno, 65×52 cm
11. Uvala II, 1978. ulje/platno, 65×60 cm
12. Bonaca, 1978. ulje/platno, 66×62 cm
13. Pod Sv. Ilijom, 1977. ulje/platno, 75×48 cm
14. Dvije punte, 1978. ulje/platno, 75×55 cm
15. U proljeće, 1978. ulje/platno 55×66 cm
Stipe Nobilo rođen je 1945. godine u Lumbardi na otoku Korčuli. Pedagošku akademiju završio je u Splitu u klasi profesora Ante Kaštelančića, a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (1971.), u klasi prof. Šime Perića. Stalni je suradnik Galerije “Zagreb” u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
1974. Korčula, Hotel “Marko Polo”
1976. Zagreb, Galerija “Zagreb”
1977. Banja Luka, Dom kulture
1978. Korčula, Muzej Korčule
(iz knjige dojmova)
