SAŠA JOKIĆ

Jedan pogled, dvije fotografije – 11. 2. – 28. 2. 2008.

Jedan pogled, dvije fotografije

Srećemo se svakoga dana, jutrima, na novinskim kolegijima. Dok kolege urednici nižu dnevne teme, događaje, naizmjenično se jedni drugima nabacuju prijedlozima i analizama, Saša sve to bilježi. On je posrednik između fotografske službe, CROPIX-a i svakodnevnih uredničkih očekivanja. Tema mora postati fotografija. I obrnuto. Saša je i urednik i fotograf. Raspet između očekivanja svojih kolega, balansira, ne dopuštajući da i jedno prevagne. A svakodnevno se stalno traži i ekskluzivno i senzacionalno.

Na ovoj izložbi fotografija, Saša se odlučio za nešto drugo, za nešto svoje. Odlučio se za odmak, mir, distancu od viđenog, uočenog. Distancu koja nam daje vremena, distancu bez žurbe, distancu koja nam pokazuje onaj život svakodnevnice koji ne dopire ni na naslovnice, ni na novinske stranice. Njegova opuštena optika i mirni okidač predstavljaju nam neatraktivne prizore, motive iz naše neposredne okolice. Nema tu ni uzbudljivih lokacija, ni poznatih ličnosti, ni dramatičnih događaja, ni likovnog egzibicionizma. Tragove njegove poetike treba možda potražiti i u tradiciji češke dokumentarne fotografije (kako to izbjeći kad je Saša šest godina živio i studirao fotografiju u Pragu), ali to bi bilo možda prejednostavno.

Možda je zanimljivije kako ga je novinarsko iskustvo nagnalo da se poigra naslovima. Odlučio se spajati po dvije fotografije u parove, pod zajednički nazivnik. Prizor je jedno, ono kako ga vidimo drugo, a kako prozovemo treće. I dok ti zajednički potpisi sami toliko ne iznenađuju, fotografije podvedene pod njih ulaze u međusobnu suigru: dva izloga raspredaju o medijima, dva veslača o mogućnostima, onaj koji daje i onaj koji prima o zaradi. I dok stolovi pričaju o socijalnoj raslojenosti, doista, kao postoji sasvim stvarna mogućnost da je zalogaj serviran na kontejneru za smeće bio slasniji od onoga nego što će biti svečano serviran na budućem prijemu. Dok razdragana lica udaljenih prolaznika Cvjetnog trga postaju važnija od predstavljača u prvom planu, tako i invalidska kolica na odmorištu neprijateljski strmog stepeništa tek upućuju na invalida koji sve te prepreke pobjeđuje. Asocijacije, vezivanje značenja, suprotstavljanje viđenog i očekivanog iznenađuju, a stapanje motiva, okoliša, dakle konteksta i stvarnog značenja dovedeni na slikama potpisanih riječju svjetlo do, mogli bismo reći, gotovo apsurda. Dok kristalni luster u zagrebačkom baru za zlatnu mladež pokazuje da bi ga upravo Hemingway po kojemu je dobio ime prvi razbio pucnjem, zimska idila otkriva i onu neizbježnu trunku romantike koja je došla na svoje, makar u kratkoj večernjoj igri, ispred hladne i ogromne zgrade EPH, nalik neumoljivoj, neosvojivoj tvrđavi.  

Saša Drach

Saša Jokić rođen je 6. veljače 1975. godine u Zagrebu. Novinarstvo (specijalizacija fotografija) završava 2001. godine na Fakultetu društvenih znanosti u Pragu. Na Akademiji FAMU pohađa nekolicinu seminara iz povijesti i teorije fotografije. Pod utjecajem glasovite češke dokumentarne fotografije, već u prvim radovima dokumentaristički pristupa bilježenju stvarnosti. Radi u fotoagenciji CROPIX kao urednik sadržaja. Već dvije godine redovito objavljuje fotografijer na svom foto blogu desale.blog.hr.

Samostalne i blog izložbe:
1999. Dječji dom – FSV, Prag
2000. Svijet gluhonjemih – FSV, Prag
2000. Passage – Marquise, Prag
2001. Magična Pula – Foška, Pula
2005. desale.blog.hr

Skip to content