IVICA ŠIŠKO
U povodu monografije Šiško J. L. Depierrisa – 20. 2. – 5. 3. 1989.
(naslovnica kataloga)
MONOGRAFIJA ŠIŠKO
Potkraj minule godine, kao 11. knjiga u biblioteci „Prizma“ Grafičkog zavoda Hrvatske u Zagrebu, tiskana je monografija Jean-Louisa Depierrisa „Šiško“ – ilustrirana pretežno u boji i s iscrpnim bio-bibliografskim podacima, koje je priredio urednik edicije Božo Biškupić. Osim prijevoda na hrvatski donosi i piščev francuski izvornik napisan u studenome 1987. u Reyjkjaviku, gdje ovaj poeta i esejist iz Paua, rođen 24. prosinca 1931. obnaša dužnost atašea za kulturu pri francuskoj ambasadi. Za boravka u našoj zemlji od 1966. do 1977. Depierris radi kao lektor francuskog (Sarajevo, Zadar, Split) i upravitelj Francuskog instituta u Splitu. Surađuje u časopisima i listovima: „Bagdala“, „Mogućnosti“, „Most“, „Razgledi“, „Relations“, „Slobodna Dalmacija“, „Sovremenost“, „Zadarska revija“, „Život“…), prevodi jugoslavenske pjesnike na francuski a našoj javnosti predstavlja francuske. Afirmira neke slikare, na primjer Croatu i Skračića. Doktorirao je u Parizu 1986. godine.
Prvi put na zajedničkom projektu Depierris i Šiško su se našli 1978. kada im u izdanju Zbirke „Biškupić“ izlazi bibliofilska knjiga u 57 primjeraka „Contre la mort laflaque, Uza smrt lokva“ – sa stihovima prvog i 12 listova u tehnici bakropisa, u tonu, drugog. Edicijom su očito, obojica zadovoljni. Sada je pred nama monografija u kojoj pjesnik pruža vidljive dokaze o razumijevanju Šiškova stvaralaštva, koje ga nadahnjuje. Depierris piše: Šiškovo djelo utjelovljuje upitnu meditacju“ – zatim: „Ovdje vlada carstvo svjetlosti“. U povodu ove monografije o Šiškovim crtežima i grafikama u likovnom oblikovanju Mihjala Arsovskog, otvaramo izložbu originalnog crteža (i grafičkih listova) u znak osobita štovanja slikara i grafičara Ivice Šiška i njegova pisca Jean-Louisa Depierrisa.
Josip Škunca
Prostori, 1987., olovka u boji
Djelo otvoreno i zatvoreno prema jednome mjestu, slika iskonske prirode gdje je tragično pobijeđena, gdje je drama, kojom prevladava oblik, oblikovana plastičkim osjećajem, Šiškovim stvaralačkim nagonom… Težina zbilje koja uravnotežuje težinu sna i fantazme čudnovatog. Gnostička himna slikara koji osjeća kako mu valovi stvaranja prianjaju za korake.
Jer je Šiško, spontano, na ravnoj nozi sa stvaranjem. Više-manje svjesno, dobrovoljno ili ne, on vodi svoje radove prema klasifikaciji triju carstva i četiriju počela: mineralnog, biljnog i životinjskog; zraka, vode, zemlje i ognja. Bitna područja u kojima mu se ucrtavaju istraživanja i iskustva.
Jean-Louis Depierris
Klijanje u objektu, 1980., akvatinta i bakropis
Foto: Ranko Marković
Ivica Šiško rođen je 24. siječnja 1946. godine u Livnu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Sarajevu, slikarski odjel 1965. godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 1974. godine u grafičkoj klasi Frane Baće – kod istoga je profesora završio i postdiplomski studij grafike. Od 1974. do 1978. godine suradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića u Zagrebu. Izlaže od 1964. godine. Objavio je niz grafičkih mapa. Održao je 25 samostalnih izložaba u Livnu, Sarajevu, Beogradu, Komiži, Zagrebu, Novom Sadu, Velikoj Gorici, Splitu, Karlovcu, Novoj Gradiški, Zrenjaninu, Somboru i Subotici. Sudjelovao je na oko 250 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Primio je 11 nagrada u Zagrebu, Rijeci, Somoboru, Barceloni, Karlovcu i Sarajevu. Objavio je grafičke mape “Pad” (1974., bakropisi), “Skice” (1976., bakropisi i akvatinte), “Zapisi iz Turopolja” sa stihovima Zlate Cundeković (1984., bakropisi i akvatinte) i, s grupom autora, “Homage a A. T. Mimara” (1986., mezzotinta). U izdanju “Mladosti” objavljena mu je mapa “Moj grob” Ivana Gorana Kovačića s predgvorom Marka Grčića (1987., mezzotinta u boji). U izdanju Zbirke “Biškupić” objelodanjene su mu bibliofilmske knjige “Danteomanija” s esejima Tonka Maroevića (1977., bakropisi i akvatinte), “Contre lamort la flaque, Uza smrt lokva” s pjesmama Jean-Loiuisa Depierrisa (1978., bakropisi i akvatinte.).; “Zimovnik” s pjesmama Milovana Danojlića (1979., bakropisi), mapa grafika “Teber” (1979., bakropisi). Jedan je od osmero autora grafičke mape “Trag” (1980., bakropisi, akvatinte i suhe igle). Predaje kao docent na ALU u Zagrebu.
Iz ciklusa Poskok, 1985., olovka u boji
(iz knjige dojmova)
