ROBERT KRIVEC
Boje Tajlanda – 9. 6. – 23. 6. 2014.
PRIRODA
Boje Tajlanda namijenjene su kako onima koji su, poput Roberta, bili u Tajlandu i svjedočili ljepotama te zemlje, tako i nama ostalima koji ćemo jednog dana podići sidro i otploviti njima u susret. Osim boja, važan čimbenik percepcije svijeta su mirisi, svi oni divni osjeti koje doživljavamo promjenom sredine i upijanjem svega doživljenog. Opus vezan uz prirodu Tajlanda govori o percepciji umjetnika koja se uvijek i nanovo rađa sa svakim novim pogledom na svijet koji nas okružuje, od prelijepih detalja u kontrastu do veličanstvenih totala u kojima, usuđujem se reći, fotografija govori više od tisuću riječi. No, ono što čini ove fotografije maestralnim je to što uz njih, osim boja, promatrač može doživjeti i mirise, a to je upravo ono što razlikuje sušto bilježenje svijeta oko nas okom Roberta Kriveca.
PORTRETI
Putujući Tajlandom Robert je fotoaparatom bilježio portrete tamošnjih stanovnika na posve identičan način kao što su to radili slavni slikari tijekom povijesti. Ideja je vrlo jednostavna – zabilježiti ljudska lica, tijela i njihovu zanimaciju tako da taj statičan trenutak sam za sebe ispriča priču glavnog protagonista. Možda je odveć od mene komparirati Mona Lisu, ali u meni je, kao promatraču, njezino lice izazvalo ista pitanja i odgovore kao što su izazvali Robertovi likovi. Stojim pred njima i divim se, divim se ideji da od nečega naizgled tako jednostavnog, može nastati djelo koje o stanovnicima Tajlanda govori puno više od statističkih podataka. Jednog dana, ti podatci bit će promijenjeni, ali svjedočanstvo Robertovih likova spomenik je trajniji od mjedi.
Boris Veličan
Roberta Kriveca rodila je mama Štefica 1978-e u Zagrebu, iste godine kad je Egipat sklopio mir s Izraelom, a Roman Polanski, optužen da je zavolio odveć mladu djevojku, pobjegao u Francusku. Zasluge za Robertovo rođenje, isto kao i u slučaju starije sestre Teodore, pripadaju i njegovom ocu Mladenu, iako je njegov udio, barem u začetku ideje, srazmjerno malen. Ima se tu štošta za ispripovijediti o Robertu do 1998., kad je upisao Akademiju dramske umjetnosti i nekoliko godina kasnije diplomirao smjer Filmskog i TV snimanja, ali životni roman o kojem Vam govorim započinje njegovim prvim poslovima na HTV-u, državnim ustanovama i fakultetima, da ne zaboravim mnogobrojnim radionicama igranog i dokumentarnog filma te treninzima komunikacije i pregovaranja koje su u začetku obilježile Robertov širok spektar zanimanja na području vizualizacije svega što nas okružuje, od fotografija do filma. Godine 2007., kad je Gordon Brown postao premijer i dovršena gradnja novog Wembley stadiona, znatiželjni Robert odlazi u Englesku i kamerom za kruhom marljivo snima za TV kuće kao što su Sky News, Sky Sport, ITN, SIC, Reuters etc. Njegov rad prepoznala je London Academy pa ubrzo postaje vanjskim predavačem na polju televizijske i studijske rasvjete, a bio bih iznimno nekolegijalan da ne spomenem njegovu prvu samostalnu izložbu Modest Beauty u Hrvatskom veleposlanstvu u Londonu 2009. godine. Skupivši iskustvo iz bijeloga svijeta, iste se godine vraća u Zagreb gdje nastavlja svoje djelovanje dječaka zaljubljenog u kadar. Umjesto da u ova postrecesijska vremena sav svoj honorar stavlja u čarapu, Robert se okrenuo novim izazovima, proučavanjem i bilježenjem širokog svijeta. Fotografije koje vidite, nastale su upravo na jednom od takvih prouka svijeta gdje je Robert, ustrajan u svojoj ljubavi, u magičnom Tajlandu ovjekovječio neke od najljepših trenutaka koji nas okružuju.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
