NEDA RAČKI
Zagreb otvoreno – 20. 10. – 6. 11. 2014.
ZAGREB OTVORENO
Autorski pristup radu kroz samozadanu temu svjedoči o svijesti autorice i njezine mjere u vlastitom ambijentu. Jedna od mjera današnjeg čovjeka je svakako grad. Mjeriti se može koliko taj grad sažima sebe u pojedincu, a koliko se artikulira u nedefiniranoj masi. Jesmo li mi dezorijentirane individue koje po naravi urbanog života hoćemo dimenziju grada i to po mjeri sebe u sebi samome? Ili je grad u nama samo privid dnevne datosti s najljepšim životnim abažurom u kojem hoćemo sresti drugoga, a u toj silnoj želji sretanja razbijamo se o čvrsti okvir samoće? Što li je i kakav grad danas? Nije više grad zatvoreni i opasani urbanitet. Otvorio se već poodavno i proširio svoje prostorno i pojmovno značenje. I svaki je taj grad i velegrad i polis i metropolis u duhu svoje nove datosti otvoren, zagonetan i poželjan. I u svakom susrećemo univerzalnost pa bio to Grenoble, Vladivostok, Prnjavor ili Zagreb. I svaki od njih hoće sebe čovjeku podastrijeti. A čovjeka, ima li takvog još?
Ima. Neda s aparatom u ruci, iz dana u dan poput najdobroćudnijeg voajera, uspostavlja koordinate čovjeka na mapi svoga grada. Grada Zagreba – Zagreb otvoreno. Otvorila je Neda mnoga i stvarna, i mentalna i metaforička vrata, zavirila, zabilježila Zagreb. Nije prva, jedna je u nizu, ali nezaobilazna je i važna jer je to napravila u mjeri i u duhu klasične estetike, danas manje vidljive, zaboravljene. Ma ne, nije zaboravljena, već je danas teže vidljiva u mnoštvu i navali aktualnih i do boli agresivnih interpretativnih i kreativnih rezova. Ovo su vremena u kojima se nema spokoja; vječita je jurnjava i žurba koja nas čini nestrpljivim i površnim. Neda otkriva nešto što jest dio nas i dio nje i njenoga grada. Ona otkriva tajnovitu i zagonetnu i neizbježnu tišinu. Tišinu koja odjekuje u samoći snimljenih osoba. Nadvija se tišina i gradom i čovjekom i izloženim fotografijama. I lutke u izlozima koje Neda sape u svoju sliku nisu samo hladni inventar, već vrlo životno dišu prisutnu tišinu poput najstvarnijih osoba. Neda je čuvar onih zadnjih mirnih trenutaka u kojima se pronalazimo i u voljenom gradu zrcalimo kao ljudi. Ona je istraživač, arheolog naših duša. Uhvatila je i konzervirala tišinu, neovisno jesu li to koncertne dvorane, mjesta duhovne okrjepe, galerije, kafići, napušteni i devastirani industrijski prostori. Autorica ih s istim pijetetom i uzvišenošću promatra i snima. U najplemenitijoj maniri u njima pronalazi čovjeka. Izbor motiva te način interpretiranja kroz crno-bijelu fotografiju potvrđuje da Neda razumije jezik izražavanja koji podređuje početnoj ideji. A ideja je osobno oživotvorenje grada i čovjeka. Da, uvijek je čovjek tu. Čovjek i njegova samoća, tišina. Izložene fotografije biranim sadržajem i ljepotom kadra ulijevaju vjeru promatraču u opravdanost i neizbježnost suživljenja Čovjeka i Grada. Grada, otvorenoga grada, pa bio on Grenoble, Vladivostok ili Prnjavor.
A, ustvari, to je Neda, odnosno Zagreb otvoreno.
Borislav Božić, prof.
Neda Rački, diplomirana ekonomistica, rođena je u Zagrebu. Fotografijom se aktivno bavi od 2007. od kada s uspjehom sudjeluje na nacionalnim i međunarodnim natječajima i salonima u više od 50 zemalja svijeta. Za svoje fotografije osvojila je 76 nagrada i 2 Grand Prix-a. Dobitnica je nagrade „Tošo Dabac“ za 2013. godinu. Uz šest samostalnih izložbi u Zagrebu i Rijeci, sudjeluje i na brojnim skupnim izložbama. Fotografija „Između linija“ na naslovnici je zbirke pjesama „Usporeno pravolinijsko kretanje“ bosanskohercegovačke pjesnikinje Suzane Lovrić. U svibnju ove godine na velikoj FIAP-ovoj izložbi „Fotografska umjetnost žena u FIAP-u“ (Montevarchi, Italijja) sudjeluje sa fotografijom „Mali svjetovi.“ Stekla je počasno zvanje EFIAP/s (Excellence Fédération Internationale de l’Art Photographique, silver). Članica je Fotokluba „Zagreb“ i udruge „Fotogard“.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
