ANTUN KREŠIĆ
5. 11. – 16. 11. 1985.
U senzibilnosti osamdesetih
Ono što je možda već konstanta u radu mladoga zagrebačkog slikara Antuna Krešića, koji se sada u Galeriji Dubrava predstavlja sa trećom samostalnom izložbom crteža/slika u miješanoj tehnici na papiru i s nekoliko ulja, to je ispisivanje rukopisa neke dinamične, ekspresivne duševnosti i geste. Proces teče u više slojeva i različitog je intenziteta: i s obzirom na opseg pokrivanja površine papira trakom spiralnoga ili valovitog tipa, odnosno finijom linijom arabesknoga učinka, i s obzirom na boju. Kromatika ovdje nije omeđena izborom dosljednih tonskih vrijednosti, nego se vlada poput slobodnoga, ravnopravno konstitutivnog činioca u definiranju crteža/slika i da ga očituje u složenu dijalogu protoka i isprepletanja linija i spektra.
Ima i određene zakonitosti u slikanju Antuna Krešića. Tamne i široke nanose pigmenta postupno prekrivaju uže i gibljivije linije sinusoidnoga tipa, a na kraju će se ponegdje zametnuti već i nagovještaj određenoga motiva. Ipak, taj da tako reknemo potencijalni motiv nije još dovoljno plastično izdvojen iz tkiva crteža slike, nego skupa s njim tvori građu samoga rada i stopljen je s procesom neke likovne prvotnosti, ali pokazuje tendenciju osamostaljivanja. To, istodobno, znači da je (eventualno) na pomolu novo razdoblje u stvaralaštvu Antuna Krešića, da se ono određuje dodavanjem simbolskih elemenata crtežu/slici. Sve su, naime, intervencije te vrste na ravni znaka, no kao da su dio strukture crteža/slike, iz koje se teško otimaju u život neovisan o njoj.
U toj sprezi odnosa i postupaka prepoznajemo senzibilnost osamdesetih, koja je čini se, prirodni milje ovoga slikara. On spontano teži ne samo prevrednovanju načina sredstava slikarskoga rada, shvaćenog u normama sedamdesetih, nego još i onim mogućnostima crteža/slike, koji se očituje u izravnim asocijativnim nizovima s okolišem – da se dosegne emotivno obojena komunikacija s posjetiocem izložbe.
Krešić to čini djelotvorno, u laganim pomacima prema ozračju nove osjećajnosti, s ekspresivnim jezikom ispovijedanja naboja, kao po sebi razumljivim pečatom govora u osamdesetim.
Josip Škunca
Antun Krešić rođen je 14. veljače u Starim Jankovcima, općina Vinkovci. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981. godine u klasi prof. Šime Perića. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
1979. Lovran, Hotel Meridional
1982. Predvorje kazališta “Joza Ivakić”, Vinkovci
1983. Tuzla, Klub galerija, Galerija jugoslovenskog portreta
Skupne izložbe:
1974. Vinkovci, Likovna grupa “Slavonija 74”
1975. Otok, Likovna grupa “Slavonija 74”
1976. Vinkovci, Likovni salon
1976. Galerija umjetnosti Vinkovci, “Solin – Vinkovčani Solinu”
1979. Pula, Puljski likovni usponi
1981. Predvorje kazališta “Joza Ivakić”, Vinkovci, “Žena i njen svijet”
1984. Split, “Umjetnici Velom Drveniku”
1985. Zagreb, 13. postav recentnih radova SHDLU
(iz knjige dojmova)
