SAVA SEKULIĆ
Slike – 16. 9. – 30. 9. 1985.
(naslovnica kataloga)
Sava Sekulić – osebujan i velik slikar
Tvrdilo se i tvrdi da je Sava Sekulić osebujan i velik umjetnik, autor čudesnih likovnih snoviđenja, njegovo se djelo istodobno svrstava u naivu i art-brut, povlače se paralele s nadrealizmom, fantastikom pa čak i metafizičkim slikarstvom, a govori se i o Sekulićevu automatskom stvaralaštvu. O njegovu su djelu pisali mnogi naši prominentni i najprominentniji kritičari i interpreti naive. Ovom prigodom neću podrobnije raspravljati o ovoj umjetnosti, uostalom, pisao samo o njoj više puta pa i doista iscrpno. U povodu zagrebačke samostalne izložbe Save Sekulić (1982.) objavio sam opširniji diskurs u komu sam raspravljao o umjetnikovim tematskim cjelinama, govorio o njegovoj simbolici i fantastici, nadrealizmu, pisao o autorovoj upaljenoj imaginaciji, nesvjesnom, podsvjesnom, psihološkom i erotskom, o irealnosti i halucinantnosti Sekulićeva ostvarenja, o njihovoj vrlo modernoj frakturi kompoziciji i koloritu, plošno građenim slikama, spominjao sam Sekulićeve alegorije, apstraktnost, stilizaciju i radikalnu simplifikaciju . Razmatrajući recepciju ovog djela zaključio sam da je najvažnije naznačiti čvrste obrise antologije Sekulićeve umjetnosti. Diferencijacija se naime ne smije vršiti samo među autorima već i unutar jedinstvena opusa: borba za prave vrijednosti podrazumijeva ukazivati ne samo na istinske stvaraoce već prvenstveno na istinska poetska djela.
U povodu Sekulićeve minhenske samostalne izložbe (1968.) pošao sam korak dalje, možda ne toliko u interpretaciji koliko u prezentaciji; za umjetnikovo sam djelo tom prigodom utvrdio da je jedno od najvećih u sklopu svjetske naive, a naznačio sam i njegovu povezanost s art-brutom.
Ipak, moramo se upitati, jesmo li učinili sve što se moglo (i moralo) da bi se ostvarila puna afirmacija ove umjetnosti? Jedno je naime neosporeni značaj Sekulićeva djela a posve drugo njegova primjerena interpretacija i afirmacija. Ne kažem da Savu Sekulić kritika nije više puta znalački i argumentirano objašnjavala, dapače, pa ipak ostaje dojam da sve što je dosad napisano i spoznato o ovom opusu nisu dovoljni argumenti da se radi zaista o jednom od naših najvećih naiva odnosno predstavnika art-bruta. Jer kako inače objasniti čitav niz izložbi i knjiga (od Die Kunst der Naiven u Munchenu (1974.), monografije Naivni slikari Jugoslavije (1978.) do Enciklopedije naivne umjetnosti sveta (1984.) u kojima Sava Sekulić ne da je slabo predstavljen već ga uopće nema? Problem ne bi bio toliko alarmantan da se ne radi o izložbama i knjigama zamišljenim i realiziranim od naših autora i u našoj zemlji. Što i kako možemo očekivati, i na temelju čega, da nas svijet prihvati, kad neke naše osnovne vrijednosti nisu ni nama samima jasne? Radi li se o dosadašnjoj krivoj interpretaciji i valorizaciji ovog djela, onda treba argumentima i logikom dokazati njihovu zabludu, no ako se radi o svjesnom ignoriranju i bagateliziranju, ili čak o stručnoj nekompetentnosti, onda je po srijedi nešto drugo. Jasne i obrazložene ocjene niza dosadašnjih interpreteta Sekulićeve umjetnosti (Miće Popovića, Tomislava Šole, Miroslave Bošković, osobito Milice Maširević, pa i moje) ne mogu osporiti isključivo šutnjom.
Na sreću Sava Sekulić i nadalje tvrdoglavo slika kako slikati zna i može kako se slikati mora. Pri tome ga, na njegovu i našu radost, njegov instinkt nepogrešivo vodi. Sekulić je ionako sam učinio sve što je učiniti trebalo: on je sam stvorio čudo svoje umjetnosti, sam iz svoje nutrine, iz svoje duše, iz svoje fantazije, iz svoga srca. I stoga se moramo također upitati, zašto jedna ovakva osebujnost i osobnost promiče svim našim galerijama moderne umjetnosti, zar ovo djelo spada jedino u geto naive odnosno art-bruta, ili je ono po svojim nabojima, osobito duhovnim vrhunsko moderno stvaralaštvo? Za mene tu nema i ne može biti dileme, dakako uz znalački i temeljit kritički zahvat i odabir. Ponavljam: Sava Sekulić značajan je slikar naše suvremene umjetnosti a ne samo velik slikar jednog njenog segmenta (bez obzira kako ga nazvali: naiva, art-brut, samouko stvaralaštvo itd.) Kritika bi napokon trebala učiniti temeljit napor ne samo da shvati o čemu se ovdje radi nego i da se prekine sramotna ignoranca. Drama Sekulićeva položaja – ne drama Sekulićeva stvaralaštva, jer, on, na sreću, usprkos visokoj starosti ne zna za kreativnu krizu – posljedica je naših i dalje prisutnih nesnalaženja, malih lokalističkih mentaliteta i predrasuda, u stvari nemoć da se odgovori na sve izazove suvremene likovnosti.
Kad bi bilo po Sekuliću, tvrdilo se svojedobno, više bismo uživali u sadržaju nego u formalnim elementima njegovih slika. Na sreću je ipak po Sekuliću! Moderna kritika teško griješi poistovjećujući naraciju i sadržajnost, radi se o dva različita pojma, ponekad sukladna, no često i potpuno oprečna. Nadalje, zašto i kako, i po kojoj to logici dobro naslikana priča može umanjiti likovnu vrijednost neke slike? Iako svojim djelima Sava Sekulić uvijek želi nešto ispričati, na njima priča (čista naracija) gotovo uvije izostaje. To je nesumnjivo najveći paradoks njegove umjetnosti. U njega nalazimo dakle malo (vidljive) priče ali je sve puno dubokih sadržajnih naboja. U Sekuliću su sadržaj i forma sukladni, on se ne bavi samo formalnim značajkama, i upravo na taj način omogućuje da njegove slike govore onako kako svaka umjetnina govoriti mora. Sekulićev duboki humanizam, preplavljenost psihološkim, ne dakako u izvanjskim pojavnostima nego u unutrašnjoj napetosti, uz modernizam fakture, radikalno simplificiranu kompoziciju i reducirani, plošni kolorit glavne su odrednice njegove umjetničke relevantnosti
Vladimir Crnković
Popis izloženih radova:
1. Crnica, 1965., ulje/karton, 73×62 cm
2. Sasečena šuma, 1970., ulje/karton, 52×71 cm
3. Ljubitelj ptica, 1971., ulje/karton, 71×51 cm
4. Lik, 1973., ulje, olovka/lesonit, 32×21 cm
5. Igra volova, 1974., ulje/karton, 67×80 cm
6. Morski torpedo, 1974., ulje/karton, 82×62 cm
7. Četveroruka djevojka, 1974., ulje/platno, 54×73 cm
8. Porodica, 1975., ulje/platno, 53×73 cm
9. Obrtaj života, 1975., ulje/karton, 72×51 cm
10. Bolna porodica, B. G., ulje/karton, 50×70 cm
11. Majka svijeh gladnih, B. G., ulje/karton, 67×80 cm
12. Majka čoveka i ptica – porodica, 1980., ulje/karton, 51×36 cm
13. Vila, 1981., ulje/platno, 58×48 cm
14. Četiri sise od krave – te koje hrane ceo svet, 1982., ulje/platno, 51×34
15. Petokraka, 1983., ulje/karton, 51×36 cm
16. Majka krava hraniteljka sviju živih bića, 1984., ulje/karton, 50×71 cm
17. Svet-cvet, cvet i svet, 1985., ulje/karton, 50×36 cm
Sava Sekulić rođen je 17. veljače 1902. godine u Bilišanima kod Obrovca na moru. Godine 1916.-1917. prebačen na talijansku frontu, gdje gubi desno oko, zbog čega je demobiliziran. Počinje raditi kao nadničar, zatim sluga, lađar, tvornički radnik, naposljetku kao zidar. U Beogradu živi stalno od 1941. godine. Od škola nema ništa, od tuda na njegovim slikama tri SSS – Sava Sekulić Samouk (u ćirilici: CCC). Prve slike i pjesme nastaju 1932.-1936., no sve je to uništeno u ratnom vihoru 1943. Godine. Odlaskom u mirovinu 1962. godine u potpunosti se posvećuje slikanju i pisanju (epske pjesme, lirika, drame u stihovima). Izlaže od 1964. godine u Beogradu. Godine 1972. zapažen je od kritike, za samostalnih izložbi u Svetozarevu i Beogradu. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dosad samostalno izlagao dvadesetak puta, najznačajnije izložbe: 1969. Beograd, Galerija radničkog univerziteta; 1972. Svetozarevo, Galerija; Beograd, Kulturni centar; 1976, Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti; 1978. Paris, Centre Culture Yougoslav; 1982. Zagreb, Galerija Mirko Virius; 1984. München, Galerie Charlotte. Izvan Jugoslavije izlaže od 1973, najznačajnije izložbe: 1973. Stockholm (Sveagaleriet, „Naiv Kunst fran 20 Lander“); 1974. Bonn, Carross Village; 1976. Paris (Grand Palais, „Premier Salon International d’Art Contemporain“), London (Camden Arts Centre, „Naive Art in Yugoslavia“), Washington; 1977. Zagreb (Galerija primitivne umjetnosti, „Naivi 77“), Pittsburg, Chicago, Milwaukee; 1978, Indianapolis, Svetozarevo (Galerija, „Crteži u samoukoj likovnoj umetnosti u SR Srbiji“); 1981. Svetozarevo (Galerija, „Prvi bijenale jugoslovenske samouke likovne umetnosti“); 1983. Svetozarevo (Galerija, „Drugi bijenale jugoslovenske samouke likovne umetnosti“), München (Galerie Charlotte), Köln („Internationaler Kunstmarkt“); 1984. Köln („Internationaler Kunstmarkt“). Godine 1984. u izdanju Galerie Charlotte, München, izlazi mala bibliofilska monografija „Sava Sekulić, Bilder / Slike“, autora Vladimira Crnkovića.
(iz knjige dojmova)
