PETAR DOLIĆ
Skulpture i portreti – 7. 2. – 24. 2. 2005.
DOLIĆEVI PORTRETI
Za kipara mlađe generacije Petra Dolića već je primijećeno da baštini iskustvo značajne hrvatske kiparske tradicije, posebice one na maestralnoj liniji od Branka Ružića do Kuzme Kovačića. Ove su tradicijske odlike amalgamirane i u kiparskom izrazu mladog kipara, dijelom i kao ohrabrenje, ali još više kao visoko postavljeni standardi koje treba dosegnuti i na njima ustrajati u vlastitom radu. Da je i na prvo i na drugo Dolić znalački odgovorio, potvrđuju njegove samostalne izložbe kojima je potvrđivao i tu baštinjenu crtu kao konstantu svoga kiparstva, vješto nastavljajući dalje svojim putem.
Nije ova osobina njegova kiparstva i jedina koja ga određuje, ali je svakako iznimno značajna.
Čvrsto kontekstuirano djelo ovoga kipara tek naglašava i njegovu temeljnu osobinu, onu koja se referira na postavljenim vrijednostima. Nije ovo samo Dolićeva odlika. Naime, i prije njega Kuzma Kovačić nalazio je čvrst oslonac u Ružiću, dijelom i u Kožariću. I u slikara poznajemo to izravno i duboko prožimanje naslijeđem koje se nastavlja i produbljuje u novim likovnim vrijednostima. Nije li, primjerice, Vatroslav Kuliš, slikar srednje generacije, ustrajao na crti koju su povukli Dulčić i Murtić?! Ovo uspostavljanje dijaloga s prethodnicima ne znači tek puko nastavljanje postavljenih i dosegnutih njihovih vrijednosti, već prije njihovo preispitivanje i kreativno vrednovanje u novom kontekstu.
Promišljajući velika slikarska djela Ive Šebalja i Ljube Ivančića, mladi je kipar Petar Dolić inventivno impostirao i ludičku komponentu koja također tako snažno određuje njegov izraz. Naime, uzevši za predložak poznate portretne karakteristike ovih umjetnika u njihovoj zreloj, muževnoj dobi, iznimnim će umijećem oblikovati te portretne vrijednosti, impostirajući osobine njihova djela u sugestivne forme snažne kiparske izražajnosti.
Tražeći zajednički nazivnik djelu i njegovu autoru, Petar Dolić poantira formu i izravno referira jakim asocijativnim nabojima na pojedine radove ili cikluse ovih umjetnika. Primjerice, na poznati Šebaljov ciklus Pušač i znamenitu sliku Kiša Ljube Ivančića. Varirajući u nekoliko inačica portrete ovih umjetnika, u kojima je implicirano i njihovo djelo kao gradbeni čimbenik, produbljuje psihološke i semantičke vrijednosti svoga likovnog jezika. Ostvarivši seriju portreta, potvrdio je Petar Dolić da je udio ludičkog i inventivnog u njegovu radu izuzetno značajan.
Vještinu zavidne lakoće modeliranja u raznim materijalima koja je otprije resila ovog umjetnika, sada otkrivamo u svojemu stvaralačkom bogatstvu. Rezanjem, piljenjem, bušenjem, tesanjem i bojanjem drveta, ritmički dinamizira formu u snažne poetske i simboličke konotacije kao one arhetipske matrice koje mu prožimjau kiparstvo.
Milan Bešlić
Popis izloženih radova:
1. IVANČIĆ obojeno drvo, 24x39x17 cm, 2004.
2. IVANČIĆ III, obojeno drvo, 13x46x28 cm, 2005.
3. IVANČIĆ – KIŠA, obojeno drvo, 47x42x10 cm, 2005.
4. IVANČIĆ II, obojeno drvo, 22x51x15 cm, 2004.
5. LONČARIĆ, obojeno drvo, 23x50x17 cm, 2004.
6. ŠEBALJ I, obojeno drvo, 24x37x24 cm, 2004.
7. ŠEBALJ II, obojeno drvo, 24x60x20 cm, 2004.
8. ŠEBALJ III, obojeno drvo, 23x47x26 cm, 2004.
9. ŠEBALJ – PUŠAČ, obojeno drvo, 46x39x38 cm, 2005.
10. GLAVA ARHITEKTA, obojeno drvo, 43x38x30 cm, 2001.
11. CRVENI SVJETIONIČAR, obojeno drvo, 40x38x26 cm, 2000.
12. ARHITEKT, obojeno drvo, 26x49x17 cm, 2004.
13. JEDRILIČAR, obojeno drvo, 40x54x12 cm, 2004.
14. MEŠTROVIĆ – INDIJANAC, obojeno drvo, 40x64x34 cm, 2004.
15. MEŠTROVIĆ – ARHITEKT, obojeno drvo, 42x40x30 cm, 2004.
Petar Dolić rođen je 1975. godine u Travniku, odakle se s roditeljima preselio u Gospić. U Zagrebu je diplomirao na ALU u klasi prof. Šime Vulasa. Za izbornu nastavu pohađao je „Malu plastiku i medaljarstvo“ u klasi doc. Damira Mataušića. Godine 1999. dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Član je HDLU-a od 1999. i ZSUH-a od 2000. godine. Izlagao je na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja.
Samostalne izložbe:
1993. Muzej Like Gospić, Gospić
1993. Gradski muzej Senj, Senj
1999. Hrvatski kulturni klub (MUO), Zagreb
1999. Galerija VN (Kečkeš, Brajnović, Dolić), Zagreb
1999. Dioklecijanovi podrumi , Split
1999. Galerija Hajdarović, Požega
2000. Galerija Škorpion, Palmižana
2002. Galerija Forum, Zagreb
2003. Galerija Razvid, Zapresić
2003. Galerija Škorpion, Palmižana
2003. Galerija Kristofor Stanković, Zagreb
2003. Muzej Like Gospić, Gospić
2004. Mali salon, Korzo, Rijeka
2004. Galerija Božidar Jakac, Kostanjevica na Krki
2005. Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
Skulpture u javnim pprostorima:
1998. Medalja i pokal za sveučilišnu regatu “Elmar”, Zadar
1998. Medalje i skulpture za turističku patrolu Večernjeg lista
1998. Skulptura za nagradu Večernjeg lista “Zlatne lice”, Požega
1999. Skulptura “‘Brod na suhom”, Dječji park Boćarskog doma, Zagreb
1999. Reljef “Posljednja večera”, aplikacija na oltaru crkve Sv. Jeronima, Zagreb
1999. Medalja i Skulptura za sveučilišnu regatu, Jarun, Zagreb
2000. Skulptura nagrada za “Najbolji dizajn izložbenog prostora”, Zagrebački velesajam, Zagreb
2000, Skulptura “Milenijska ruža”, nagrada Večernjeg lista
2000. Skulptura za nagradu najboljeg sportša stoljeća, Večernii list
2001. Skulptura “Podmornica”, Park Zagrebačkog velesajma, Zagreb
2002. Medalja – nagrada za “Najveći pomak u turizmu”, Turistička zajednica, Zagreb
2002. Medalja – nagrada za “Najbolji kamp”, Večernji list
2003. Skulptura “Sveti Ivan Krstitelj”, Rodoč, Mostar
2003. Skulptura “Portal hrvatske povjesti”, Široka Kula
2003. Skulptura “Podmornica III”, Atrij Muzeja Like Gospić, Gospić
Nagrade:
1999. Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu
2000. Prva nagrada za spomenik palim hrvatskim braniteljima Općine Perušić, s izvedbom
2003. Treća nagrada na izložbi Drava Art Anale – Koprivnica, za rad “Rijeka”
(iz knjige dojmova)
