DAMIR MEDVEŠEK
Sučeljavanje – 29. 4. – 19. 5. 2002.
Uz ciklus “Sučeljavanje” Damira Medvešeka
Govoreći općenito, umjetnost danas živi u sferi pluralizma poetičkih nastojanja pa stvaralačku klimu u znatnoj mjeri karakterizira suživot različitih likovnih očitovanja tumačenja. U tu i takvu postavku možemo se uvjeriti na raznim stranama sigurni da nas neće preplaviti uniformnost doživljaja i interpretacije. Nije li to, napokon, idealno vrijeme za govor umjetnosti kada slikar ili kipar može i stvara u punoj slobodi afirmirajući vlastitost identiteta i singularnost vizije? Ili bi tako trebalo biti? Naime, ne samo u praksi nego i na ravni teorije već dolazi do ekscesnog obezvređivanja rada koje nije „in“. Što nije „in“? Sve ono što nastaje na vrijednostima tradicije – na valorizaciji znanja i vještine, evidencije i promišljanja o čovjeku i svijetu što je san i sanjarenje o ljepoti i veličini duha i beskraja. Kao posljedica ubrzana načina življenja u potrošačkom društvu zabave i novih tehnologija, programira se jeftin ukus i zastupa infantilnost a umjetnost izgubljena središta – ekvivalent takvu stanja duha – nerijetko se bavi banalnostima i trivijalnošću, ili se divi izopačenosti.
Damir Medvešek primjer je slikara koji stvara s odgovornošću prema naslijeđu majstora što su otkrili začudne svjetovne slikarske misli i osjećaja. Još nije sve iscrpljeno. Svaki obdaren pojedinac koji uči i napreduje tendira prema sebi svojstvenu razlučivanju i posvajanju u svijesti o vlastiti vremenu, kao i povijesti. Zašto bi to bilo manje vrijedno od pukog koncepta bez uporišta u matjeu? Nije li moderna Gioconda također tajanstvena, poput one jedinstvene Leonardove? Ona je vječna nedokučivost duševnih dubina, eno je gdje kao sfinga bdije nad svime što je bilo i nad svime što će biti. Giociondu vidimo i u suzama, ali i s ružom koja simbolizira kalež života, dušu, srce i ljubav. O ženi mački da i ne govorimo. No, povezivanje na Leonarda da Vincija koji je tjelesnim osvojenjima kvatročenta nastojao dodati psihološka, samo je početna pozicija za individualizirano slikarsko djelovanje, što sintetizira i određena druga iskustva tvoreći sučeljavanja, neku svoju secesiju.
Josip Škunca
Katalog:
1. – 35. Iz ciklusa Sučeljavanje, 2001./2002., akril na platnu, papiru i drvu
Damir Medvešek rođen je 23. siječnja 1959. godine u Zagrebu. Nakon osnovne škole polazi nastavu u Školskome centru „Ruđer Bošković“, strojarski smjer, na Višoj tekstilnoj školi apsolvira dizajn odjeće i tekstila. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u slikarskoj klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Sustavno izlaže od 1985. godine. Zaposlen je kao majstor slikar u slikarnici Hrvatskog narodnog kazališta. U istoj ustanovi potpisuje oko sto pedeset slikarskih izvedbi za scenu. Od autorskih zamisli posebno mu je zapažena scenografija za dramsku predstavu „Kralj Lear“ na Brijunima. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Samostalne izložbe:
1985. Zagreb, Galerija Studentskoga centra
1986. Zagreb, Klub KSET
1987. Zagreb, Klub KSET
1987. Zagreb, Klub PTT
1988. Zagreb, Klub KSET
1988. Zagreb, Klub PTT
1988. Zagreb, OKC Jabuka
1994. Zagreb, Matica iseljenika Hrvatske
2000. Zagreb, Galerija Ruža
2001. Zagreb, Galerija Aurum
2002. Zagreb, Galerija Dubrava
Skupne izložbe:
1988. Zagreb, Galerija Događanja, „Sferakon“
1988. Zagreb, Galerija Studentskoga centra
1993. Rim, Galleria Raffaello
1999. Zagreb, Galerija Mirko Virius
(iz knjige dojmova)
