DRAŽEN LAPIĆ
Posebnosti okruženja / Likovni život Dubrave – 15. 6. – 2. 7. 2015.
Slike za pamćenje ili fotografije Dražena Lapića
Od svojih početaka fotografija je bila integralni dio slikarstva. Štoviše, slikari je i danas koriste kao pomagalo. Stvarna slika predmeta, svjetlosti, formi i boja u neprestanoj je mijeni, a i sve živo što se miče na vjetru ili se kreće prostorom čini pogled nemirnim. Trebalo ga je zaustaviti na tren kako bi se mogao bolje predočiti ; u odnosu na proporcije, boje, svjetlo, modelaciju, kompoziciju …. . Fotografija, i kada se odvojila od slikarstva i razvila u samostalni komunikacijski i likovni medij, definirana je kao sredstvo za zaustavljanje vremena. Fotografija je doista način zaustavljanja viđenog / doživljenog, ali je i ujedno modus njezinog ponovnog pokretanja, oblik virtualnog vremeplova, umjetnička, osobna kreativna moć. Budući da je po naravi reproduktivna, fotografija je dobila status masovnog (demokratskog) medija koji svoju aktualnost ostvaruje u širokom području vizualnih komunikacija.
Dražen Lapić fotograf je komunikacije koja provocirajući osjetila na svim razinama oplemenjuje život i time utječe na svoje gledatelje. Preuzete iz cjelovitih ciklusa creskih vjetrova, paških vrleti, bogatsva Lonjskog polja, osamljenih Lubenica, osunčanih maslinika,,, , izložene fotografije sukus su zgusnutih emocija vizualnog izvorišta. One potiču niz asocijacija i vibracija intelektualne, instinktivne, osobne i opće naravi. Ljepota izvire iz izabranih motiva jednako kao iz njihove subjekivne preradbe mjerljive, izrezima, iskustvima i brojnim drugim fotografskim majstorijama kojima se postiže jedinstvo ovih radova/djela. Onaj osjetilni momenat koji lebdi visoko iznad fotografskih površina, bilo da su one u boji ili crno bijele, ključan je za virtualnu šetnju prirodnim prostranstvima na koju nas autor poziva. Uronjeni u fluidini duhovni prostor, baš poput pjesnika, vodi nas autor izložbom, a nama se čini da smo uplovili u vanvremensku zonu stvaranja; putujemo niskim nebom prijetećih ili razigranih oblaka, tik uz oštre stijene prepune sjećanja. Gledamo polegnuta stabla, koja usprkos posolici i nemilosti bure odoljevaju; mirišemo more, čujemo zvuk kamenih puteva uz gromače, zagledavamo se u srebrne maslinike, u iskrene i nevješto oblikovane poklonce. To su slike/ fotografije koje nas uče skromnosti i poniznosti pred trajanjem, u koje smo utkani kao svjetlucava zrnca plodnog svemira. Zahvalni na prilici što smo dio veličanstvene ljepote postojanja, gledamo s toplinom skromna ognjišta, kamena zdanja koja su zidali djedovi i pradjedovi i dalje u prošlost, a čiji je ritam smjena istovjetan ritmu prirode.
Fotografije ne obuhvaćaju ljude, tek ponedgdje njihovo postojanje, Motivi krajolika i krajobraza snimljeni su, mahom, u ranu zoru ili kasna poslijepodneva, u doba mirovanja i sijesta, kada ljudi ostave svoje tragove. Tišina i smiraj koju sugeriraju sadrže u sebi buku vjetra, šum lahora u lišću, udar vala o obalu, zujanje tišine, orkestralnu glazbu crvrčaka, sva ta brojna očitovanja prituljenog života osamljenih mjesta. Dražen Lapić je fotograf-istraživač, on luta i traži slike prirodnog spektakla, veličanstvenih prizora koji zaustavljaju dah. S jednako velikim poštovanjem fotografira djela marljivih ruku; suhozide, kamena zdanja, puteljke, maslinike, kamine, raspela i svete slike, korisne predmete pučkih stanova. Ljudi i priroda na ovim su fotografijama zajedno stopljeni u milosti opstanka.
Dražen Lapić razvio je osobitu autorski prepoznatljivu fotografsku dramaturgiju. Dugi i suženi, panoramski format pojačava snagu pogleda, preradba i prilagodba slici koja će zapanjiti gledatelja. Autor nije pretjerani ljubitelj računalnih dorada, iako dakako one osnovne fotografske zadatosi njime ostvaruje u mjeri koja je otprilike jednaka onoj kada je radio ili radi analognu fotografiju, a laboratorijska ga kemija, svjetlo i povečanja vode k izvrsnosti krajnjeg uratka. Kako je svoj fotografski rad započeo u doba crno bijele fotografske slike zavolio je njezin nadnaravni učinak i često ga koristi kao osobiti alat u kreativnoj interpretaciji stvarnosti.
Dražen Lapić ponudio nam je niz slika/prizora koje objedinjava ista misao: misao o veličanstvenosti Gee, te naše roditeljice i hraniteljice, učiteljice i ljepotice. U slikama visokog estetskog učinka sve se ove fotografske kompozicije, odnosno odabrani motivi, podređuje doživljaju u slavu velebnih i dubokih slika okruženja koja izazivaju uzbuđenje i radost. Radost gledanja u radosti življenja.
Branka Hlevnjak
Dražen Lapić rođen je u Zagrebu 13. siječnja 1963 godine. Nakon završene srednje škole primijenjene umjetnosti na odsjeku za fotografiju u klasi profesora Aleksandra Kukeca, aktivno započinje karijeru profesionalnog fotografa, surađujući sa vodećim marketinškim agencijama i mnogim eminentnim hrvatskim tvrtkama na projektima reklamnih kampanja, oglašavanja, kao i na projektima knjiga, monografija, kalendara i kataloga. Zadnjih desetak godina posvećuje se umjetničkoj fotografiji, Glavne teme su mu atmosferom nabijeni pejsaži, interijeri i portreti. Godine 1997. započinje kontinuirani stvaralački ciklus umjetničko – fotografskog projekta ” PRIRODNA STVAR “, kojim kroz vizure pejsažne fotografije istražujem retoriku prirodne tvari – stvari . Godine 2004. započeo umjetnički projekt “POSEBNOSTI OKRUŽENJA ” – deset umjetničkih fotomonografija i postava izložbi u kontinuiranom trajanju od deset godina rada. Iste godine organizira osnivanje neprofitne umjetničke organizacije – FOTO ART UNIJA. Do sada je izlagao na 27 samostalnih izložbi. Izdao je 8 umjetničkih fotomonografija. Zadnjih sedam godina angažiran je u poslovnom tjedniku “Lider” kao fotograf. Član je ULUPUH-a od 1986., a HZSU-a od 1990 godine.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
