PREDRAG GOL

Akvareli – 3. 11. – 15. 11. 1980.

Umjesto predgovora

Od prvih Waldingerovih Slavonskih hrasti­ka i Mlinova, prošlo je gotovo stotinu godina, a suvremeni slavonski slikari još uvijek slikaju krajolik uz rijeku, a seoska dvorišta s nakrivljenim tarabama, perspek­tive blatnih sokaka, ravnicu nad kojom vi­si sivoplavo nebo koje obvezatno zauzima gornje dvije trećine platna. Slikaju Slavon­ci kao da se ništa nije dogodilo proteklih desetljeća u nama i oko nas, kao da se ništa nije dogodilo u likovnoj umjetnosti dvadesetog stoljeća, čak ni posljednji ne­uspjeli Babićev pokušaj da se aktualizira slikanje krajolika (Babić je oko 1930. tvrdio kako će slikari samo slikanjem naših krajeva iznaći naš likovni izraz). I dok najrazličitiji izmi i njihovi derivati već godinama plode našu umjetnost, a antiumjet­ničke tendencije ju osporavaju, slavonski umjetnici, kako je to nedavno lijepo napisao Oto Švajcer: Čvrsto stoje na tlu tradi­cionalističkog slikarstva i vjeruju u umjetnost, u estetičku vrijednost umjetničkog djela i njegovu metafizičku poruku.

Nedirnuti blagotvornim utjecajima suvre­menosti Slavonci s takvom upornošću sli­kaju svoje anakronistične pejzaže, da se možemo upitati nisu li možda u pravu, štoviše, nisu li njihova djela kao oporba posvemašnjem likovnom objektivizmu relevantna ostvarenja suvremenog slikarstva. Kako sada stvari stoje, samo nekolicinu tipičnih slavonskih pejsažista mo­žemo smatrati našim suvremenicima, tj. sudionicima sučeljavanja sa zbiljskim pitanjima i problemima fizičke i duhovne eg­zistencije čovjeka.

Jedan je od njih Predrag Gol, slikar koji iako nije posve raskinuo s tradicijom lije­pe umjetnosti, uspijeva kao izrazit stva­ralac subjektivan doživljaj stvarnosti ob­jektivizirati likovnim sredstvima,

Gol slika krajolik pored ljudske naseobine (rjeđe netaknutu prirodu), otužne dijelove prirode koje je čovjek uspio sačuvati u svojoj neposrednoj blizini kao sjećanja na onu prirodu s kojom nekoć bijaše jedno. Pejzaži mu nisu nostalgična sjećanja, ali ni optužbe, zadovoljava se konstatiranjem stanja. Bojom i odnosima boja bilježi uz­buđenja ali i spoznaje koje ga obuzimaju kad se nade pred sadržajnim, prostornim, kolorističkim i tonskim vrijednostima takozvane humanizirane prirode.

Priroda je za Gola izvor estetskog užitka, tj. jedan od mogućih vidova zbilje, ali isto­dobno i zbiljski svijet. slikajući krajolik ne nastoji bilježiti samo lice zbilje, njezin privid, već i naličje takozvane objektivne stvarnosti. Slikajući akvarele ne gleda svijet samo očima slikara impresionista, jer se ne može, a vjerojatno i ne želi, oslobo­diti svojih saznanja niti iskustva umjetni­ka ovog stoljeća. U akvarelima nećemo naići samo na izgled pojavnog svijetla

njegov oblik, nego i na njegov sadržaj, ne samo prostor ispunjen svjetlom i atmos­ferom, na primjer, već i prostor kao takav. Boja mu je izražajno sredstvo kao odraz unutarnje nužnosti tj. stvarne, objek­tivne ljepote, ali i zalog estetskog i hedo­nističkog ugođaja.

Analiziramo li Golov slikarski postupak, uočit ćemo da on krajolik slika a ne preslikava. Stvara ga bojama i njihovim tonskim vrijednostima.

Ljubitelji lijepe umjetnosti s užitkom će pratiti virtuoznost njegova akvareliranja. Sigurnost poteza kistom, rafiniranost i svr­sishodnost uporabe svježine, prozirnosti, jasnoće i tečnosti boje – ljepotu akvare­la. Poštovaoci dobrog slikanja cijenit će njegovu sposobnost kontroliranog razlijevanja vodene boje kojom sugerira protok zelenožute rijeke i hedonističko slikanje puninom i sočnošću zelene boje. Ali, va­ljalo bi poći i dalje, dublje, otkriti u njegovim akvarelima nužnost tog i takvog slikanja, osjetiti njihovo prohladno savršenstvo – Cezannovsko, moglo bi se reći. Tek tada spoznat ćemo vrijednost Golove sposobnosti suverenog likovnog prožimanja subjektivnog doživljaja i istinske, ob­jektivne očevidnosti zbilje, sintetiziranja koje u najsretnijim akvarelima zrači pravom ljepotom.

Stjepan Gračan

        Katalog:

1. Prilep, 1960., akvarel, 20×22 cm
2. Krešimir, 1965., akvarel, 28×20 cm
3. Iz Bebrine, 1975., akvarel, 46×35 cm
4. Zima, 1976., akvarel, 33×23 cm
5. Stari brod, 1975., akvarel, 46×35 cm
6. Stari brod II, 1977., akvarel, 46×35 cm
7. Stara ribarnica na Savi, 1975., akvarel, 46×35 cm
8. Dvorište u vrbi, 1975,. akvarel, 39×29 cm
9. U autobusu I, 1976., rnijeana tehnika, 25×20 cm
10. U autobusu II, 1976., miješana tehnika, 25×20 cm
11. Sa vašara, 1977., miješana tehnika, 25×20 cm
12. Snage iz Budrovaca, 1967., akvarel, 33×23 cm
13. Zeleni otok, 1975., akvarel, 55×40 cm
14. Matina splav, 1976., akvarel, 55×41 cm
15. Vanjska peć, 1975., akvarel, 55×41 cm
16. Mrtvo sunce, 1975., akvarel, 55×40 cm
17. Iz Erduta, 1976., akvarel, 47×32 cm
18. Poslije kiše, 1976. akvarel, 48×36 cm
19. Veliko zeleno, 1979., akvarel, 59×47 cm
20. Sjene, 1979., akvarel, 36×55 cm
21. Bijeli brodić, 1979., akvarel, 36×55 cm
22. Na Savi, 1980., akvarel, 50×65 cm
23. Slavonija, 1980., akvarel, 48×36 cm
24. Starenje, 1980., akvarel, 48×67 cm
25. Mrtve vode I, 1980., akvarel, 48×36 cm
26. Mrtve vode II, 1980., akvarel, 48×36 cm
27. Mrtve vode III, 1980., akvarel, 48×36 cm
28. Zemunica dr. Marije Schlesinger – Petrova Gora, 1973., akvarel, 46×35 cm

Predrag Gol rođen je 1931. u Pisarovini. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završio je u klasi prof. Đure Tiljka 1956. godine. Postdiplomski studij završio je kod prof. Antuna Mezdjića 1958. godine.

Samostalne izložbe:
1961. Slavonski Brod, Historijski arhiv
1962. Zagreb, Salon Likum
1963. Osijek, Galerija likovnih umjetnosti
1964. Osijek, Galerija Zodijak
1965. Beograd, Salon ateljea 212
1966. Vinkovci, Galerija slika
1967. Trst, Galerija Tergeste
1968. Slavonski Brod, Muzej Brodskog Posavlja
1969. Graz, Hotel Daniel
1970. Slavonska Požega, Muzej požeske kotline
1971. Slavonski Brod, Spomen dom Đure Salaja
1972. Samobor, Muzej
1973. Zagreb, Galerija Izlog
1974. Vukovar, Galerija slika i zbirka Bauer
1975. Osijek, Galerija likovnih umjetnosti
1976. Sombor, Likovna jesen
1977. Jajce, U povodu 35-godišnjice II zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu
1978. Međunarodni kulturno-povijesni simpozij, Austrija, Mogersdorf
1979. Osijek, Galerija Zodijak

Nagrade:
1957. Zagreb, Majski festival studenata zagre­bačkog sveučilišta – Nagrada za slikar­stvo
1958. Zagreb, ALU, Nagrada za slikarstvo
1959. Zagreb, Majski festival studenata zagre­bačkog sveučilišta – Nagrada za slikar­stvo
1960. Osijek, Nagrada grada Osijeka za Likovnu umjetnost
1961. Vojnić, Počasna diploma oslobođenja za ciklus akvarela Sa Petrove gore
1962. Osijek, Priznanje odbora za nagrade V bi­ennale slavonaca
1963. Osijek, septembarska nagrada Milana Ko­njovića
1964. Rovinj, Grisia – Otkupna nagrada

(iz knjige dojmova)