TOMISLAV PETRANOVIĆ RVAT
Akvareli – 14. 5. – 26. 5. 1990.
(naslovnica kataloga)
Zavičajno po korijenima, a općeljudsko i univerzalno po dimenzijama, djelo Tomislava Petranovića Rvata tek po najširim određenjima pripada velikoj porodici naivne umjetnosti. Pa ipak, izdvojeno svojim ikonografskim i morfološkim svojstvima, lišeno narativnog, njegovo djelo označava snovite alegorijske i simboličke pozicije duha, kao i pjesničku moć imaginiranja. Oslobođeno i emancipirano od svakog uskog regionalnog određenja, njegovo je slikarstvo (paradoksalno!) unutar samog zavičajnog pronašlo principe sveopćeg načinima maštovitog i intuitivnog. To je djelo, unutar svojeg genus loci, pronašlo put k onostranom, izbjegavajući pritom svekoliko oblikovne i izražajne konvencije. Stoga i njegov poetični svijet ne pripada naivnom samo izrazom nego duhom, u djelu u kojem je, poetskom lakoćom jednog čistog sna, naivno istovjetno s nevinim.
U tom snu (neprijateljskom spram puke naracije i opisnosti) sve su pojave i stvari poklonjene osobnoj mitologiji sna i svojevrsnom rajskom vrtu koji svakoj travci daruje dostojanstvo, a svakoj čestici zanos prosanjanog. Ta moć maštovitog imaginiranja stvarnog značila je i svojevrstan prkos onima što slijepo štuju kult činjenica i koji sve uprežu u volovsku zapregu, trpajući sve i sva u dvorište i trošnu štalicu.
U temeljima njegovih vizija nazire se vanredni crtač koji se sluti i ispod boje, u sposobnosti građenja dubokih prostora i pozornica sna, gdje najviše raslinje ne pripada prvom već zadnjem planu, gdje leteća bića i ptice nebeske, vilinski konji ili raskošni paunovi u užarenom nebu, bivaju plodoslikarski suverenoj koncepciji prostora i vizije.
Po dimenzijama nestvarnog, njegovo djelo me pripada hladnim područjima metafizike onostranog ili zagrobnog. Lišeno svih mistifikacija to djelo, optočeno finim čipkama i uresima osjeta, kao i žarećim bjelinama svjetlosti, ukazuje na moć trajanja sna koji pripada onima što posjeduju najdragocjenije: moć imaginiranja stvarnog. Te se pjesničke slike utječu vrlinama duha i srca i svojim poetskim temeljima i svojom snovitošću, u rasponima od divinizacije i gotovo obožavanje prirode i zemlje, do poetski uzvišenog tumačenja potresne sudbine, sposobne su naglasiti jednakovrijednost zemaljskog i nebeskog, sna i jave, subjektivnog osjeta i objektivne egzistencije.
Finoćom potankosti i detalja, to slikarstvo izražava najsloženije i najtananije slojeve bića u prizorima bjelokosnih osvjetljenja u kojima mrtvo nije interno i neživo, i u kojima svaka travka i najbjedniji stvor Božji može ostati zadivljen svojom vedrom egzistencijom i svojom ljepotom. I sve u likovnoj dosljednoj konstrukciji prizora sna koji imaju svoju ikoničku i poetsku jasnoću, u kojem jedno biće najavljuje drugo, gdje jedna pojava navješćuje drugu, gdje suptilna travka nagovještava leteće i uznesene djeve u lepršavim bijelim haljinama, gdje svijetlo podrazumijeva sjenu, a realno nadrealno. Ta kolajna sna ne izlazi nikada potpuno iz zbiljskog i taj svijet Tomislava Petranovića Rvata, suptilnošću crteža i mekoćom boje svjedoči o trajnom djetinjstvu čovjeka koji je sačuvao i moć divljenja. A pošto krhkost sna podrazumijeva vještu ruku i osjetljivu dušu, ona je oružje onoga koji je u stanju stvoriti svijet najdivnijih ljupkosti i čuda i naglasiti egzistencijalnu i lirsku poziciju jedne pjesniče sposobnosti koja ima na umu samo jedno: pravo na san!
Ive Šimat Banov
Katalog:
1. – 30. Akvareli
Tomislav Petranović Rvat je rođen u Prvači kraj Nove Gradiške 1934. godine. Završio je Višu pedagošku školu u Zagrebu. Bavio se karikaturom, poezijom, glumom i scenografijom, reklamnim crtežom i slikanjem u akademskoj maniri. Od 1969. godine se posvećuje isključivo slikarstvu. Prvi nastupi u javnosti su skupna izložba u New Yorku i samostalna u Novoj Gradiški (1969.). Od 1973. djeluje kao profesionalni slikar. Član je društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske i ULUH-a. Sudjelovao je na više od sto skupnih izložbi u zemlji inozemstvu i priredio preko 25 samostalnih izložbi. Živi i stvara u Novoj Gradiški.
Samostalne izložbe:
1969. Nova Gradiška, Dom JNA
1971. Heepen bei Bielefeld, Galeria Hans V. Albert
1971. Lippstadt, Galeria Weyracuch
1972. Dubrovnik, Dom sindikata
1973. Dubrovnik, Dom sindikata
1674. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti
1974. Zagreb, Galerija Dubrava
1975. St. Paul de Vence, Galerie Merveilles
1975. Roma, Galerija Astrolabioarte
1975. Crikvenica, Turističko društvo
1977. Karlovac, Zorin dom
1978. Paris, Kulturni centar SFRJ
1978. Zagreb, Galerija Zagreb
1978. Trebnje, Galerija Samorastnikov
1978. Opatija, Hotel Ambasador
1979. Opatija, Hotel Ambasador
1980. Lipica, Hotel Maestoso
1981. New York, River Gallery
1981. Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti
1981. Zagreb, Galerija Mirko Virius
1982. New York, River Gallery
1982. Dubrovnik, Galerija Dubrava
1983. Kragujevac, Narodni muzei Kragujevca
1986. Oswiencim, Bivši logor Auschwitz
1987. Zagreb, Goranovo proljeće
1988. Karlovac, Galerija Zilik
1988. Beograd, Galerija Pero
1990. Zagreb, Galerija Dubrava
(iz knjige dojmova)
