NINA KUJUNDŽIĆ
Iz ciklusa Promjene i Avantura – 5. 3. – 30. 3. 1987.
Izložbu posvećujem uspomeni na svoga oca
Nina Kujundžić
* * *
Gesta i spontanost
Biti zaokupljen likovnim stvaralaštvom a imati i svoju drugu profesiju, nije ni rijetko ni neobično. Brojni su slučajevi umjetnika koji su afirmaciju stekli dolaskom iz druge struke. U slučaju Nine Kujundžić to je još manje čudno, jer njezino opredjeljenje za likovno stvaralaštvo datira prije odluke da studira medicinu. To opredjeljenje prirodan je interes za onim čime je od malenih nogu u obiteljskom krugu bila okružena – umjetnošću. Umjetnička vokacija je suštinski dio njezine osobe. Promatrati radove Nine Kujundžić kao amaterske proizvode bilo bi, stoga, pogrešno.
Ova šesta njezina samostalna izložba u potpunosti potvrđuje da su joj radovi zreli, sve više problemski orijentirani k ispitivanju mogućnosti izraza bojom, potezom i prostorom na slici. Boja je nanošena u snažnim zamasima i slagana u slojevima. Jedna nijansa prekriva drugu, pojačava je ili mijenja, iz čega nastaje snažno sazvučje boja koje, kao da su upućene iz jednog smjera, spiralno kreću u beskonačnost. Na pojedinim slikama boje izgledaju kao da su buknule na površinu i slučajnim rasporedom prirodnog “drippinga” formirale živu i dinamičnu sliku.
Poput “otvorenog djela” njezine slike omogućuju slobodno asociranje i stvaranje predodžbi u rasponu od realističkih do apstraktnih. Njezino slikarstvo nam donosi “bogatstvo ambiguteta, plodnost bezobličnog, izazov neodređenog”, ono želi oku “pružiti najslobodniju avanturu”, kako bi za takvu vrstu slikarstva rekao Umberto Ecco. “Slučajni” izbor, ili konstelacija elemenata slike, koji nalazimo na radovima ove izložbe, ima svoj logičan historijat u ranijim djelima Nine Kujundžić. U prijašnjoj fazi on je nastojao prskanjem jedne polovice površine papira bojom i presavijanjem pri čemu se boja prenosila na čistu površinu i stvarala refleksnu, odnosno simetričnu sliku. Od nekoherentnih mrlja simetričnim preslikavanjem dobilo je oku sređenu i asocijacijom podložnu sliku. Sada je ovaj proces oslobođen sistema, slobodniji je i neposredniji.
Ono što nas kao umjetnički čin privlači to je gesta i spontanost, kod kojih ponavljanje postupka u velikom broju varijanti donosi svaki put drugačiji vizualni, odnosno estetski rezultat. Slike Nine Kujundžić ne žele biti dopadljive, mogu biti i agresivne i ružne, ali imaju svoju moć kojom gledaoca tjeraju na opsesivno očitavanje načina na koji su načinjene. Umjetnički senzibilitet i iskustvo dovode autoricu do ovog intelektualno profinjenog pristupa gradi slike. Taj senzibilitet je sukladan senzibilitetu aktualnih tokova suvremene umjetnosti. Njezine slike, kao i slike novog slikarstva, ne teže estetizaciji pod svaku djenu. Slika ne mora biti lijepa, ali mora biti “žestoka”, mora imati moć da osvoji pogled i angažman gledaoca. Kao i u novom slikarstvu, ekspresivitet slici daju redovi reskih poteza. Nizanje kratkih tragova kista, obično od središta prema uglovima, čime slika dobiva dijagonalne dinamične vibrantne uzmake.
Izložba je tematski zatvorena cjelina sastavljena od dvije serije radova. Njihova “otvorenost” u tumačenju istovremeno je otvorenost za najraznovrsnije modifikacije i razradu kao problema. Stoga ćemo je jednog dana sagledavati kao novu fazu, ali i kao početak još kompleksnijih likovnih pristupa.
Marijan Susosvski
Katalog djela:
1. Promjene, 1986., akril/papir, 180×165 cm
2. Promjene II, 1986., akril/papir, 180×174 cm
3. Promjene III, 1986., akril/papir, 180×180 cm
4. Promjene IV, 1986., akril/papir, 180×130 cm
5. – 17. Iz ciklusa Avantura I-XIII, 1987., akril/papir, 70×100 cm
Nina Kujundžić rođena je 8. veljače 1957. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju i Medicinski fakultet završila je u Zagrebu. Slikanje je učila kod Borisa Dogana i Hajrudina Kujundžića.
Samostalne izložbe:
1982. Primošten, Hotel Slava
1984. Zagreb, Josip Kraš
1985. Zagreb, Karbon
1985. Selce, Galerija Turist
1986. Primošten, Hotel Slava
1987. Zagreb, Galerija Dubrava
1987. Zagreb, Tvornica autobusa Zagreb
Skupne izložbe:
1974. Graz, IX. međunarodni slikarski tjedan
1984. Zagreb, MZ “Braća Ribar”
1985. Kutina, Radničko stvaralaštvo Hrvatske, XVI. likovni susret
1985. Zagreb, MZ “Braća Ribar”
1986. Zagreb, MZ “Braća Ribar”
(iz knjige dojmova)
