IVICA PROPADALO
Gvaševi – 3. 10. – 15. 10. 1988.
San, tvar, dar
U početku bijaše san. U snovima i sa snovima započeli su mnogi slikari, pa je tako valjda i mladi Ivica Propodalo pokatkad sanjao o slikarstvu i kroz snove ostvarivao takve svoje želje.
A ako nije kao dijete snivao da bude slikar — jer ga je život najprije odveo drugim putovima — kad se u zrelijoj dobi okrenuo slikarstvu, Propadalo se nužno oslonio na zalihe vlastitih snoviđenja. Daleko od zavičaja priviđale su mu se kuće i ulice rodnog Livna, u nekoj plavkastoj, mjesečastoj rasvjeti, a iznad krovova lebdjele su različite ljudske i životinjske figure. Sanjanje se, dakako, vrlo brzo proširilo i na prizore izvan zavičajnog ambijenta, na daleko more i osunčane otoke po kojima se slobodno kreću gola i od svake gravitacije oslobođena tijela. Fauna tih zamišljenih krajolika također je bila sve opuštenija i sve neobičnija, a dosta dugo vremena dominirali su tovari, osli, tj. magarci.
Zatim je došla tvar. Kad je snove trebalo konkretizirati — zabilježiti na podlozi, zaustaviti u jednom trenu fiksirati u kadru — Propadolo se morao kao samouk prilično pomučiti. Obzirom na ine tehničke vještine kojima je prethodno ovladao, poslužio se stanovitim posuđenim rješenjima i pomagao nekim pojednostavljenjima. Nije slučaj da u ranijim njegovim radovima prevladava geometrizam i kruta perspektiva ravnih linija, čvrsti volumeni i jaka sjenčanja. U dodiru sa slikarskim materijalom i sredstvima, eterična sanjarija je nužno otvrdnulo, na neki se način okamenila. Izgubljena su pritom baš onirička svojstva, karakter vilinske priče i fantazmagorije. Umjesto fluidnog erotizma (na sto bi upućivali ženski aktovi i arhetipski, apulejsko-šekspirovski magarci) dolazilo je do grotesknih polarizacija i dohumornog pražnjenja. Laka podsmješljivost dobrodošla je da relativizira kanoničnost slike, shvaćanje da se snovi onako ne «prepisuju” dovelo ga je do veće slobode.
Konačno se pokazao dar, Propadalo se, naime, nije samo iživio na bezbrojnim varijacijama sličnih motiva, nego je svaki put iznova svladavao i posvajao sve primjereniji postupak, Bržim i neposrednijim slikanjem oslobađao je ne samo energiju nego i fantaziju dozvoljavao je sebi potpunu nedeskriptivnost poteza i slijed primarno likovne logičke komponiranja. Koherencija Propadalovih radova bitno se uvećala kad se nakon brojnih ulja na platnu posvetio ovećoj seriji gvaševa. Na skiciozno naznačenim pozadinama egzotičnih arhipelaga odjednom su izronili izmaštani likovi nekog zoološki otkačenog bestijarijuma. Važnija od morfološke kombinatorike svakako je opuštena gesta koja oblikuje likove i apartan koloristički registar prigušenih suglasja i polutonova. Ovim ciklusom gvaševa Ivica Prapadalo je znatno razmaknuo granice svojega likovnog poimanja, okus, se te s ukusom i s mjerom dokazao na uže i čišće slikarskom zadatku, a time je i sebi samome postavio više kriterije, prema kojima ga odsada dolje moramo vrednovat i odmjeravati.
Tonko Moraević
(Predgovor u katalogu samostalne izložbe u Zagrebu, Galerija “A”, l. III. — 20. III. 1988.)
Ivica Propadalo rođen je 13. ožujka 1950. godine u Livnu. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu 1975. godine. Sustavno slika od 1976. godine. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Hrvatske.
Samostalne izložbe:
1979. Livno, Salon Narodnog univerziteta
1979. Banja Luka, Salon društvenog doma Mejdan
1980. Zagreb, Klub samoupravljača
1981. Zagreb, Galerija Mirko Virius
1981. Hag, Galerija M
1982. Zagreb, Galerija hotela Dubrovnik
1982. Stari grad na Hvaru, Galerija Politeo
1982. Hamburg, Gallery Randal
1983. Zagreb, Galerija INA-Inženjering
1983. Zagreb, Galerija DARS
1983. Zagreb, Galerija Institut Ruđer Bošković
1984. Zagreb, Caffe-galerija Pirahna
1984. Dugo selo, Galerija Doma JNA
1985. Moss, Galleri Verden
1985. Zagreb, Studio Galerije Karas
1985. Zagreb, Galerija Sedmica
1986. Primošten, Hotel Slava
1987. Zagreb, INA-Rafinerija, (s Nikolom Peričićem i Nikolom Ražovim)
1987. Sisak, Atelier-galerija Rupčić
1987. Zagreb, Foto-Studio Flash
1988. Zagreb, Galerija A
1988. Zagreb, Galerija Dubrava
Nagrade:
1977. 1. nagrada Smotre „Zvuci s kamena“, Posušje
1980. 1. nagrada na Trećoj smotri likovnog stvaralaštva radnika Zagreba, Zagreb
1980. 1. nagrada na Smotri likovnog stvaralaštva radnika Jugoslavije, Kraljevo
1980. Plaketa grada Beograda za slikarstvo, Beograd
1985. Nagrada INE za slikarstvo, Zagreb
1987. Počasna nagrada žirija na II Annual International Exhibition of Miniature Art, Toronto
1988. Grand prix (ex aequo) na XI međunarodnoj izložbi originalnog crteža ´88, Rijeka
(iz knjige dojmova)
