DUŠKO MALEŠEVIĆ

Mala retrospektiva – 11. 5. – 28. 5. 2009. 

PREPOZNAT VITALITET U TAMI NIŠTAVILA

Otkrivati kroz likovno djelo snagu ljudskog bića ispod taloga vremena, nataloženog kod pojedinca i čovječanstva, silno je zahtjevan zadatak, jer uz umjetnički talent traži iskrenost pristupa bez ikakovog izbjegavanja kreativne muke. Tjeskobe, sumnje, strahovi, stanja su na tom putu na kojem se ne susreće ljepota. Barem ne ona u klasičnom smislu toga pojma. Duško Malešević zasjekao je slikom duboko u slojeve nečovještva, upozoravajući i bez postavljenog manifesta na nedostatak ljubavi u današnjem svijetu. I povijesti. Ipak, u zaokupljenosti tamnom stranom postojanja otvarao je iskre svjetla u sadržajima koji se u slojevitosti otimlju jednoznačnosti značenja. Osnovna intrigantnost nudi i promatraču mogućnost propitkivanja motivike i njenog smisla.

S likovne strane Maleševićeva umjetnost ne privlači izvanjskom aktivnošću, no svojom misaonošću istinski zadire u složenost i bogatstvo života, uvjerljivošću do potresnosti ostvarenja. Sasvim je malo umjetnika na hrvatskoj likovnoj sceni koji su stvarali s toliko predanja. Kako u djelima postupne analitičnosti, marne gradnje detalja i cjeline, tako i primjerima psihogramske otvorenosti. Nastalim u koncentratu vremena, u kojem se uzbuđenje prelilo u napetost formi. Malešević je našao sjajnu ravnotežu između intelektualnog promišljaja razvijanog u tkivu slike, i ne manjeg senzibiliteta kojim će opredmetiti svoje vizije. Slobodom slikarskog postupka i misaonošću, koja nije robovala krutim formu lama, djelima je osvajao prostor. Na paradoksalni način, u tami ništavila prepoznavao je nesumnjiv vitalitet. To je slutnja čistoće ljudske duše, uprisutnjene u simboličnosti svjetla. Dakako ne doslovnosti prikaza već u tragu unutrašnjeg produbljivanja, potrebe za razumijevanjem esencijalnog. Spominjanje vizija vodi nas u ambijente imaginarnog, Maleševiću privlačnih, a koji su nad gradnja oporosti zemnog. Nadrealistička slika kojoj je u pojedinim periodima i ciklusima Malešević sklon, itekako je nastala na iskustvima stvarnog. Razumljivo, pomaci od preciznije opisnosti, anatomske uslovljenosti u hipertrofiji figura, zgusnutost scene s prizvukom enigmatskog, elementi su slike koja dokida veze s opipljivošću realiteta. No, i u takovoj kompleksnosti scenarija, konačno i u uzletu mašte umjet nika, zadržane su niti s upravo suptilnom interpretacijom ozračja egzistencije čovjeka. U prika zima ne nedostaje emocionalnosti, drhtaja u kreativnom procesu, kojom će primjerice ciklus Lutki ili slike potaknute sudbinom Ane Frank odražavati kako slikareva raspoloženja tako i suosjećanje s patnjom drugih. I serija s dominantom gigantizirajućih glava, s tretmanom od činjeničnog do amorfnog, urasta u slijed slika zaokupljenih suvremenim čovjekom. Osamljenim, ali i uhvaćenim u zamke poremećenih vrijednosti i moćnika svijeta. Malešević se slikom kritički osvrće na pojave otuđenja koje danas više i ne primjećujemo. S uvjerenjem čovjeka i umjetnika istinske angažiranosti.

Malešević je s formalne strane odabrao tamne, akromatske vrijednosti, konstatirajući svjetlom sa zaokupljenošću i strukturom površine, interesom pokazanim već u godinama slikarskog formiranja za magmu informela. Pulsirajuća slikarska površina u crnim, sivim i tek povremeno bijelim tonovima slikarski je dorađena, adekvatna motivskim rasponima koje je Malešević hrabro otvorio.

Stanko Špoljarić

Popis izloženih radova:
1. Lutka (s crvenom igračkom), 1962., ulje/platno, 72,5×86 cm
2. Vozni red (Djevojčica u bijelom), šezdesete, ulje/platno, 95,5×109,5 cm
3. Topografija 17. srpnja, 1969., kombinirana tehnika/platno, 96,5×110,5 cm
4. Proces II, 1973., kombinirana tehika, 90×100 cm
5. Predio mira, 1965., kombinirana tehnika, 110×96 cm
6. Intimna topografija I, početak sedamdesetih, ugljen/papir, 36×32 cm
7. Intimna topografija II, ugljen/papir, 40×55 cm
8. Intimna topografija III, ugljen, pastel/papir, 36×48 cm
9. Intimna topografija IV, ugljen, pastel/papir, 42×50 cm
10. Ana Frank, šezdesete, akvarel/papir, 48x 36 cm
11. Ana Frank (skica 1 B), šezdesete, tuš/papir, 69×49 cm
12. Pejsaž, pedesete, tempera/papir, 20×23
13. Pejsaž, pedesete, akvarel/papir, 37×48
14. Pejsaž, pedesete, akvarel/papir, 36×48
15. Portret žene, akvarel/papir, 48×35 cm
16. Dječak Bogdan, šezdesete, crvena kreda/papir, 31×24  cm
17. Autoportret, pedesete, ulje/platno, 27×18 cm
18. Lutka sa satom, osamdesete, ulje/platno, 63×50 cm
19. Bez naziva, 1970., akvarel/papir, 48×36 cm
20. Bez naziva, 1975., akvarel/papir, 48,5×36 cm
21. Bez naziva, 1973., akvarel/papir, 47,5×35 cm
22. Portret Dalibora Seitza, početak osamdesetih, ulje/platno, 56×46 cm
23. Bez naziva, monotipija/papir, 50×38 cm
24. Bez naziva, monotipija/papir, 50×38 cm
25. Valerije Michielli, monotipija/papir, 50×38 cm
26. Dubravko Horvatić, monotipija/papir, 50×38 cm
27. Bez naziva, monotipija/papir, 50×38 cm
28. Svjetla tame III, monotipija/papir, 50×38 cm
29. Psihomorfem (Krik), početak osamdesetih, ulje/platno, 89×64 cm
30. Psihomorfem (Krik) II, početak osamdesetih, ulje/platno, 100×80 cm
31. Psihomorfem (Krik) III, početak osamdesetih, ulje/platno,108×89 cm
32. Psihomorfem (Krik) IV, početak osamdesetih, ulje/platno, 108×95 cm
33. Psihomorfemi (Krikovi), početak osamdesetih, ulje/platno, 112×168 cm
34. Psihomorfem, početak osamdesetih, ulje/platno, 95×80 cm
35. Psihomorfem II, početak osamdesetih, ulje/platno, 102×83 cm
36. Psihomorfem III, početak osamdesetih, ulje/platno, 100×81 cm
37. Psihomorfem IV, početak osamdesetih, ulje/platno, 87×71 cm
38. Psihomorfemi, početak osamdesetih, ulje/platno, 134×118 cm
39. Psihomorfemi II, početak osamdesetih, ulje/platno, 118×94 cm

Duško Malešević rođen je 1935. u Zagrebu. Školu za primijenjenu umjetnost završio je 1955. godine, nastavivši studij na Akademiji za likovnu umjetnost u Zagrebu, gdje upoznaje buduću suprugu, slikaricu Maju Dolenčić-Malešević. Akademiju završava 1960. godine u klasi Otona Postružnika i nastavlja usavršavanje u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića (1960./1962.), s čijim članovima sudjeluje na mnogobrojnim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu (u Slovenj Gradecu dobiva posebno priznanje za slikarstvo). Vojni rok služi u Zrenjaninu, gdje sudjeluje u Ečanskoj likovnoj koloniji, počinje pisati za Zrenjaninske novine, a prve samostalne izložbe imao je u Zrenjaninu (1966.) i Beogradu (Kolarčev narodni univerzitet, 1968.). U tom desetljeću stvara čuvene slike, od Ane Frank, Intimnih topografija, do Europe. Kao umjetnik usporedno je i pisao, primjerice, cijele 1971. godine u Večernjim novostima o svim fenomenima likovne kulture. Bio utemeljitelj časopisa za likovnu kulturu LL-a (1973.), utemeljitelj novih galerija (1970. Galerije Vladimir Nazor, 1979. Galerije Voćarska), priređivač izložbi, pisac predgovora u katalozima različitim umjetnicima ili koncepcijskim izložbama. Od 1986. godine ima vlastitu slikarsku školu u atelieru na Šalati, počinje s pedagoškim radom kao profesor na Školi za primijenjenu umjetnost, što će nastaviti kao honorarni predavač Teorije oblikovanjana Likovnoj akademiji devedesetih i na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Godine 1989. jedan je od utemeljitelja HDZ-a. Od 1993. do 1996. godine bio je dopredsjednik Gradske skupštine grada Zagreba. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i Redom hrvatskog trolista. Bio je član je Žumberačkog društva i Družbe Braće hrvatskog zmaja, pomažući na sve načine u obnovi domovine. Lipnja 2009. godine izlazi mu bogata i obimna slikarska monografija. Ono što je izlagao na skupnim izložbama od 1963. do 1984. godine te na tri samostalne (posljednja 1980. godine u Galeriji Josip Račić, monotipije), tek sada je spremno za potpunu valorizaciju, počev od Male restrospektive u Galeriji Vladimir Filakovac, posthumno, jer je preminuo 2008. godine.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić