DAVOR CURIĆ
Brač u sepiji – 14. 9. – 1. 10. 2015.
Fotografije Davora Curića – Intimni Brač u sepiji
Fotografi je Davora Curića skupljene u temat ‘’Brač u sepiji’’ dobrodošli su podsjetnik na mogućnost fotografske umjetnosti da nas svojom lirikom vrati u prethodno vrijeme, kako izborom motiva tako i izvedbom. Poput otoka izrasta autonomna fotografska bajka, upečatljiva i nostalgična, sjetna u reduciranim tonovima između mora i kamena što vješto privode monumentalnosti malih stvari i klasici perspektive. Brač zaustavljen u trenutku opire se vremenu djelujući bliskim, drevnim i gotovo iskonskim, onakvim kakvim i jest otok što ljubomorno taji svoje vizure i istine.
Crkve, zvonici, križevi, bunje, bazilike, spomenici, anđeli, brodovi, ovce, kosti, kamene stolice, prozori starih kuća, ostavljeni motor i panorame snimljene bez ljudi stoje kao nijemi svjedoci otočke posebnosti u kojoj je sveta pobožnost oduvijek nastojala pronaći svoj mir. Na Curićevim fotografi jama dotiče nas taj dojam nadvremenog postojanja gdje sjenke pridonose promjenjivosti očiglednog stvarajući siluete koje slici dodaju još jednu dimenziju svojim ocrtavanjem. Majstorski urađene fotografi je tako postaju umjetničkim djelom koje sadrže vidljive ali i osjećajne varijacije čvrstih tijela na njima prikazanim.
Curićev Brač je intimno posvećenje dugačkim danima u kojima je neumorno oko fotografa nenadano vidjelo zaboravljene pejzaže i motive, prisjetivši se pri tome izgleda starih razglednica i sada već izgubljenih knjiga i legendi o povijesti duha i otoka. U tom smislu cijeli je ciklus, koji je nastajao u jednom dugačkom vremenskom periodu iz ljeta u ljeto, osobna pripovijest o susretu s onim zaboravljenim i zaostalim u vremenu, nastojanje da se zabilježi sačuva više od svega u što se gleda i što nam se pokazuje. U tom smislu ove fotografi je ujedno prestaju biti tek ovjerim ili dokumentom otočke starine budući da svojom prisnošću govore i o onom iskustvu tipičnom za apstraktne ideje, simbole i čistoću kakva se uglavnom pronalazi u poeziji. Nijanse ovdje posjeduju smirujuće zrenje koje na razumljiv i nezabilazan način korespondira s općom i svim dostupnom estetikom.
Intimni Brač u sepiji Davora Curića uspješno prevladava patetiku razgledničarskih fotografskih formi, te posebno u temama kamenih otjelovljenja i kadrova kamenih zvonika, posjeduje i adekvatnu slikarsku viziju. Harmonija osvjetljenja i kompozicija fotografi je potvrđuju sklad potreban da se na estetski originalan način iskažu vrijednosti umjetnika i kraja, čovjeka i otoka, i da stare perspektive ponovo pronađu onu umjetničku, dakle i iskonsku dimenziju.
Marijan Grakalić
Davor Curić (1963) grafi čki je dizajner sa statusom slobodnog umjetnika. Član je ULUPUH-a, HDD-a, HZSU-a, HDVLK-a i udruge LIKUM. Od 2009. godine, nakon učlanjenja u Fotoklub Zagreb počinje SE ozbiljno baviti fotografijom. Kao član Fotokluba Zagreb izlagao je na brojnim domaćim i međunarodnim žiriranim i grupnim izložbama. Među zapaženim ističe se njegov fotografski ciklus ‘’Posljednja oaza’’ (2010-2011) predstavljen u tri izložbe (Buzet, Čakovec, Zaprešić), potom izložbe o Zagrebu: Tiho, u prolazu (2011) i ‘’Zagreb, vedute i urbani detalji’’ (Likum 2011), ‘’Cigarete” (Zajedno s Ognjenom Karabegovićem) 2014., i sada ciklus ‘’Brač u sepiji’’ djelomice već izlagan u Supetru na Braču. Za svoje fotografske radove primio je više nagrada i pohvala. Do sada je realizirao sedam samostalnih izložbi fotografi je u galerijskim prostorima diljem Hrvatske. Od 2013. godine nositelj je počasnog zvanja AFIAP (Artiste FIAP) – Međunarodne federacije fotografske umjetnosti.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
