ZDRAVKO PAL

Slike – 29. 10. – 8. 11. 2007.

ZDRAVKO PAL

Slikarstvo Zdravka pala bitno je određeno variranjem osnovnog stvaralačkog impulsa. Procesi nastanka djela, kao i slikarski postupci određeni su prvotnim poticajem: poticajem izabranog sredstva, poticajem unešene geste, poticajem sučeljenih boja; poticajem temeljnih dinamičkih odnosa uvedenih u polje djelovanja.

Palovo slikarstvo nije određeno deduktivnim, već induktivnim načelom. Impuls pokreće razvoj djela ; uspostavlja predmet interesa, vrstu radnje. Slikareva aktivnost nije rezultat analize intencije i premisa koji joj mogućno prethode. Ona je sama predmet analize, ishodište tehničkih (i tehnoloških) postupaka, stavka koja prethodi drugim čimbenicima. Djelatnost slikara razvija vlastite formativne potencijale, određuje narav i oblik sadržaja. Postupci su autoreferentni, odnose se na sebe same, na izvedbene mogućnosti određene vlastitim fizičkim ograničenjima. U određenoj su mjeri tautološki – kazuju sebe sobom samima.

Prostor dijaloga, refleksije, značenjske nadogradnje, sačuvan je za drugi razred postupaka, za sadržaje drugog reda. Ovdje se kategorije djelatnog (izbor sredstava – valjak) i eksperimentalnog (višeslojno valjanje boje) nadopunjuju kategorijom intelektualnog, koncepcijskog. Rukovanje pojmovnim, značenjskim instrumentarijem, nadogradilo je tehnološko-tehničke operacije. Umjesto opitima alatkama i materijom, postupci su rukovođeni uspostavom referenca i uporišta u asortimanu stilskih atributa moderne i postmoderne, rukovođeni poetikom citata, aproprijacije. Umjesto sučeljavanja dvaju boja, sučeljene su stileme gestualnog slikarstva i spacijalizma (u prethodnom Palovu opusu), ili pak drippinga naspram primarnih slikarskih postupaka (razvlačenje boje, pokrivanje površine). Neovisno o promjenama lica slike, naličje ostaje istovjetno. Zaslon slike mijenja svoje ruho, no strategija djelovanja, slikareva namjera, ostaje ista. Preuzimajući stilske obrasce i odlike sobnih autorskih poetika (Bernard Frieze), Pal uspostavlja novi red poticaja koji pokreću (induciraju) novi slijed analitičkih postupaka i kombinatoričkih mogućnosti. Nosilac sadržaja i ovaj puta jest osnovni impuls, ali prenesen u poredak višeg reda.

Slikarski rad Zdravka Pala posjeduje i treći red postupaka, također rukovođenih počelom bazičnog impulsa, poticajem koji uspostavlja ustroj trećeg reda. Taj se ustroj ne očituje u koncepcijskim, niti izvedbenim, već u poetskim postupcima. Mimo didaktičkog sloja (kako se čini), semantičkog sloja (što čini), razvidan je i poetski sloj – čin doživljaja (doživljaj čina). Za razliku od prvog reda (red očitih, nedvosmislenih postupaka), drugog reda (red složenih, dvoznačnih – referentnih – postupaka), treći red postupaka višeznačan je, bremenit značenjima. Značenja tu, međutim, nisu pojmovna, već empatijska – pripadaju kategoriji uživljavanja. Svaka slika posjeduje vlastiti doživljajni naboj, vlastiti impuls. On je prisutan u izrazu, u izazvanom ugođaju, u časovitom dojmu. Ti su poticaji mnogoliki: nepredmetni (apstraktni) – moare efekti, akustičke rezonance, kontemplativne teksturalne površine; iluzionistički (konkretni) – mreškanje vodenih površina, rastvoreni prostori. Čulni (afektivni) raspon doživljaja oscilira od slike do slike, usmjeravan emocijom kolorističkog akorda, tonaliteta game,; sjetan je ili robustan, suzdržan ili gizdav, trom ili poletan.

Trojstven red postupaka u Palovom slikarstvu čitanje čini složenim. No, uslojenost sadržaja prozirnim čini direktnost slikareva pristupa, zornost njegova očitovanja. Ona se prima u snažnim impulsima, reflektira u vibrantnim površinama uspostavljenim kao organska supstanca značenjskih proteza, kao pojavni razlog estetskih promišljanja. Navedeni slojevi značenja nisu povezani mehaničkim automatizmom. Prožeti su međusobnom suradnjom unutar koje redoslijed poticaja nije moguće uvijek jednostrano odrediti. Poigravanje je prisutno i u taktičkim dionicama, unutar kojih nit vodilja biva prekidanom i preusmjeravanom. Pal teži manipulaciji svim raspoloživim čimbenicima svoje slikarske poetike u jednakoj mjeri. Zauzima neutralnu poziciju promatrača, skretničara. Mijenja uloge bivajući protagonistom, redateljem, tehničarom. Takva autorska mimikrija širi horizont mogućnosti i njihovog izbora, stvara čvrstu pasku pri donošenju odluka, preglednost matice likovnog zbivanja kao i njenih manje uočljivih rukavaca. Takav stvaralački stav Palu omogućuje problemski izričajni razvoj, vršen u etapama.                                               

Pređene etape, slikarske cjeline i same postaju uporišna mjesta, unutar kojih prožimanja i vlastiti retro-istupi otvaraju posljednji red poticaja. Slikarev razvoj postaje tako dinamična cjelina što postavlja autoru zahtjev za budnošću, za neprekidnim preispitivanjem i preusmjeravanjem vlastitih stvaralačkih poticaja.

Jagor Bučan

Zdravko Pal rođen je 11. listopada 1976. u Daruvaru. Godine 2002. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Igora Rončevića. Uz slikarstvo bavi se i scenografijom.

Samostalne izložbe:
2003. Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb
2003. Galerija Zona, Zagreb
2003. Galerija CEKAO, Zagreb
2003. Galerija Hajdarović, Požega
2004. Galerija Kristofor Stanković, Zagreb
2004. Galerija  Stančić, Zagreb
2005. Zavičajni muzej grada Rovinja, Rovinj
2005. Galerija Grubić, Zagreb
2005. Galerija Libertas, Brugge, Belgija
2005. Galerija Decumanus, Krk

Skupne izložbe:
2001. Galerija SC, Zagreb
2001. Salon Galić, Split
2002. Galerija Kristofor Stanković, Zagreb
2002. Studio Mimara, Zagreb
2002. Galerija Hajdarović, Požega
2002. 16. trijenale hrvtskog slikarstva – Plavi salon, Zadar
2004. 3. mediteranski bijenale, Tunis

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić