RATKO PETRIĆ
Između A i Ž nalazi se… – 24. 4. – 20. 5. 2006.
Između A i Ž nalazi se…
Dakako, odustajem predstavljati Ratka Petrića i tako potrošiti i najmanjeg retka na isticanje njegove uloge u novijem hrvatskom kiparstvu. Po znatiželji i istraživanjem tema (ironijskih) i materijala, Petrić je u unutar biafranske obitelji (ukoliko takvi neprilagođeni tipovi uopće imaju obitelj) kojoj je jedno vrijeme pripadao, zaseban slučaj. Ovaj agent ćudoređa, ovaj diverzant koji se ubacuje u društvenu, političku i (ne)moralnu pozadinu, u samo središte bljutave prilagodljivosti, autor Pilata, Kipleraja, tvorac Erupcije, Svevida i tupih pečata birokrata, njeguje i danas žalosno akutan projekt Ljuski u kojima je nekoć stanovao čovjek a koje se ispražnjele klatare i suše na svekolikom propuhu ljudske ledenice.
Ranije strasti sada su umirene, opne zavarene slovima i čistim jezikom kojim je svaka strast i pobuna utišana na konstataciju. Ali stvari, uza svu svoju estetiku, stoje gore nego ranije jer zadobijaju svjesnu koru neke uljuđene estetične sređene anomalije. I svečane gluposti nisu više eksces, još manje afekt nego konstatacija koju od potpune katastrofe spašava samo Petrićeva duhovitost. Istančani smisao za inverzije, za dvosmislenosti i aluzije unutar likovne čistoće koja je izvanjski gledalac ne oskudijevaju značenjima. Kao da se afekti kodiraju i postaju znakovima dok ispod umivene kore ipak kuca bijeda. To je usprkos prividnoj čistoći znaka i miru daljnji korak Petrićeve ironije koja je dobila zamah iskazujući fini slijed i konture procesa koji se više ne zgražava nad slikom zloće svijeta nego mu čisti lice pripremajući ga za vjenčanje s ništavilom. Sada je to čista estetika letrizma, prava leteromanija procesi i nivelacije mirenja i ironije i – samo ponavljam – duhovitost spašava ovaj svijet u kojem postoji pravo ornamentalno bogatstvo rješenja u kojemu je grotesknost postala norma za lijepo skrojeni sanduk ništavila.
Slova su osnovna tema i noseći znakovi, oblikovana i značenjska okosnica ovih malih Petrićevih minijatura. Lica sa ispisanim malim i velikim boginjama zapravo su umivene i stabilizirane slike gluposti, s kojim je tupošću slova prošarana svaka misao. Tako je raniji svijet socijalne (ne)pravde dovučen do „estetike“ i sada je na sceni stid bez uzde, u kojem je moguć i vjerni odlijev ženskog pubisa, slova koja su prekrila ljudski mozak i svi znakovi koji su preplavili svijet koji se u Petrićevu slučaju „brani“ (samo)ironijom, humorom ili erotskom aluzijom. Odlijev pubisa žene, novinske bljuvotine koje zamjenjuju lice, leteromani svih vrsta i boja imaju oblik neke tautološke jednoličnosti i tuposti jer su forma i sadržaj u najvećoj mogućoj intimnosti i blizini.
Slova iz 1989 ili Letermani I, II iz iste godine navijestili su razmnožavanje jednoličnosti serijskih bića oboljeli od tiskovnih i masmedijalnih znakova kojima se ljudske glave, kao oglasni stupovi , oblažu i tapeciraju. Potom Lice-cink, Lice-olovo. I aluzije na ženske atribute u mramornom slovu M ili P ili falusoidna sugestija erektivnog ili spuštenog slova K, projekt za spomenik Zagrebu (odbijen) sa početnim stepenastim slovom grada, hommage Gaudiju… i druge radnje manjih dimenzija raspon je gibljive Petrićeve znatiželje i hladni prilozi Petrićevih rješenja koja više ne padaju teško na želudac. Sada su to čisti znakovi i lijepi fragmenti Petrićeve pobune koja je promijenila obličje premda su „maske polimorfne a porok homogen“ što bi kazao La Rochefoucauld.
Stoga ne treba ništa zaključivati.
S Petrićem se zapravo nikada ne zna.
Ive Šimat Banov
Popis izloženih radova:
1. Bojno polje, 1985, aluminij, 38x34x7 cm
2. Lice (Autoportret), 1991., terakota, visina 37 cm
3. Z (Skica za spomenik gradu Zagrebu), 1992., mramor i bronca, visina 28 cm
4. T, 2004., drvo, visdina 58 cm
5. N, 2004., granit, visina 26,5 cm
6. K, 2004., granit, visina 30 cm
7. K, 2004., granit, visina 20 cm
8. P, 2004., granit, visina 34 cm
9. M, 2004., mramor, visina 35 cm
10. L, 2004., granit, visina 35 cm
11. 0 (Nula), 2004., bronca i staklo, visina26,3 cm
12. Negativ i P (ppozitiv), 2004., gips i bronca, neizmjerljive dimenzije
13. Lice, 2004., terakota, visina 40 cm
14. Lice, 2004., terakota, visina 49,5 cm
15. Lice, 2004., terakota i staklo, visina 14 cm
16. Lice, 2004., cink, 29,7×40,4 cm
17. Lice, 2004., olovo, 40×25 cm
18. Sagrada Famila, (U počast Gaudiju), 2004., bronca, visina 26,6 cm
19. Bojno polje, 2006., gips
20. Ostatak, 2006, drvo, metal i terakota, visina 181 cm
Ratko Petrić rođen je u Zadru 1941. godine. Diplomirao je kiparstvo u klasi prof. Vanje Radauša 1966. godine. Pohađao je majstorsku radionicu prof. Vanje Radauša od 1996. do 1969. godine. Suosnivač je likovne grupe Biafra. Sada radi kao izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na više izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada.
Samostalne izložbe:
1967. Zadar, Gradska loža
1968. Zadar, Klub arhitekata
1970. Zagreb, Salon HDLU-a
1972. Zagreb, Galerija Dubrava
1973. Zadar, Gradska loža
1974. Zagreb, Studio Galerije Forum
1974. Zagreb, Galerija Izlog
1976, Zagreb, Galerija Lotrščak
1976. Zagreb, Salon Galerije Karas
1977. Ljubljana, Mestna galerija (sa Čadežo, i Gnamušem)
1977. Zadar, Moderna galerija
1978. Varaždin, Narodno Kazlište August Cesarec
1978. Zagreb, Umjetnički paviljon, samostalna izloćba u sklopu „15. izložbe grupe Biafra“
1979. Kansas City (SAD), City Hall
1980. Zagreb, Galerija Dubrava
1980. Zagreb, Samobor, Tvornica EFKA
1981. Zagreb, Galerija Karas
1981. Velika Gorica, Galerija Galženica
1982. Zadar, Gradska Loža
1983. Ivanić Grad, Center za smještaj radnika INE
1984. Karlovac, Zorin dom
1984. Zagreb, Galerija Prozori
1985. Varaždin, Galerija Disk kočnice
1986. Pančevo, Galerija Centre za kulturu “Olga Petrov”
1986. Zemun, Umjetnička galerija Stara kapetanija
1987. Zagreb, Salon Galerije Karas
1987. Zagreb, Izlozi knjižnice “Vjekoslav Majer”
1987. Ljubljana, Galerija JUNIJ
1988. Murska Sobota, Galerija Kulturnog centre „Miško Kranjec“
1988./1989. Zadar, Galerija umjetnina Narodnog muzeja
1989. Zagreb, Portret Galerija Likum
1989. Osor, Galerija „Juraj Dalmatinac“
1989. Zagreb, Galerija Dubrava
1989. Zagreb, Umjetnički paviljon
1990. Pariz, Cite international des artes (s Jadrankom Fatur)
1991. Zagreb, Muzejski prostor (s J. Fatur i M. Smerdu), ciklus „Hrvatska kuća“
1991/1992. Zagreb, Muzejski prostor, projekt „Oči istine“, „Boom“
1992. Ljubljana, Galerija Labirint
1993. Zagreb, Salon Galerije Karas
1996. Zagreb, Galerija Dubrava, „Dance macabre“
1997. Zagreb, MGC Klovićevi dvori, 33. Zagrebački salon, ciklus “Kipleraj”
1998. Zadar, Gradska loža
1999. Varaždin, Gradski muzej Varaždin
Nagrade:
1969. Zagreb, Nagrada 7 sekretara SKOJ-a
1972. Zagreb, Nagrada na 5. salonu mladih
1973. Zagreb, Nagrada na 6. salonu mladih
1974. Rijeka, Nagrada na 8. biennalu mladih
1977. Zagreb, Vjesnikova nagrada „Josip Račić“
1981. Zagreb, Izvedbena nagrada na 16. zagrebačkom salonu
1981. Novi Sad. II. nagrada na jugoslavenskom natječaju za spomenik J. S. Popovicu
1981. Murska Sobota, Otkupna nagrada na 5. jugoslavenskom biennalu male plastike
1983. Pančevo, Nagrada na 2. pančevačkoj izložbi jugoslavenske skulpture
1984. Zagreb, Otkupna nagrada na 10. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža
1987. Zagreb, Otkupna nagrada na 11. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža
1988. Zagreb, Otkupna nagrada na 15. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike
1989. Zagreb, Otkupna nagrada na 12. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža
1993. Zagreb, Godišnja nagrada HDLU-a za 1992.
1995. Zagreb, Velika nagrada 30, zagrebačkog salona
1998. Zagreb, Druga nagrada na izložbi “Pasionska baština”
(iz knjige dojmova)
