HRID MATIĆ
Zvuk i slika – 21. 6. – 2. 7. 1993
Zvuk i slika
Porodica je to u kojoj su svi likovni smislaši: tata… sin… pa čak i mali unuk Gaj koji još nije bio sakupio ni četiri godine u svoju životnu šparkasicu, a već je koloristički živo naslikao glavu faraona.
U ovom malom eseju bit će riječi o sinu, poznatom tenoru i prvaku Opere Hrvatskog narodnog kazaližta u Zagrebu Hridu Matiću – Drnišaninu. Njegovi nastupi napolitanskih kancona na malom ekranu HTV-a priskrbili su mu na desetke tisuća obožavalaca. Njegov squillo u tonu, ta zvonkost, pa onda živost ekspresije u temperamentnoj interpretaciji ne može ostaviti hladnim čak ni najokorjelije uho nekog mrzovoljnog operomana. Hrida Matića osobno cijenim, ali ne zbog pjesme Core n’grato nego zbog nezaboravne kreacije Logea u Wagnerovoj operi Rajnino zlato. Iako će se to nekome činiti prepotentnim, ali ovaj moj kompliment na tezulji esteta ima veću težinu nego uživanje mnogih razdraganih Napolitanaca pred TV ekranima.
Dakle, sa kojeg god aspekta gledali radi se o neospornoj umjetničkoj ličnosti.
Međutim, često je povijest umjetnosti bilježila imena nekih ličnosti koje su istovremeno imale po nekoliko umjetničkih talenata. Leonardo da Vinci, ako niste znali, bio je kompozitor, a barokni slikar Salvatore Rosa (zvan Fa presto) isto tako. Slavni bariton de Lucca bio je dobar pjesnik, a naš književnik Mirko Božić počeo je karijeru kao bariton Opere HNK u Splitu. Kažu da je naša slavna Dunja Vejzović diplomirala slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu. Slavni tenori Enrico Caruso i Leo Slezak bili su karikaturisti vrhunske kvalitete, a slikarstvom su se bavili Del Monaco i Corelli.
Vratimo se slikama Hrida Matića. Svojim izduženim linijama (vidi ženski akt) On kao da pjeva polaganu dugu verdijansku ariju (Ah si ben mio col essere) iz Trovatora… i to bi ga crtanje dovelo do Modiglianija da mu boje nisu sasvim drugačije, timidne, jer u svoje pejzaže ne pripušta previše sunca, što mu daje izvjesnu prepoznatljivost likovnog rukopisa.
Najinteresantniji je dakako onda kad spaja u jedno svoja dva talenta: Na osnovu jednog ranijeg dogovora je bila realizirana njegova inscenacija Cavalerije rusticane i šteta što nije. Skice pokazuju da je ovaj naš compare Turidu zamislio svoje sicilijansko selo kreirano na pet dobro raspoređenih panoa na koje bi bile reproducirane projekcije rustikalnog ambijenta mascagnijeve opere.
Antun Celio Cega
Hrid Matić rođen je u Drnišu. Završio je Muzičku školu Josip Hatze. U Šibeniku (klavir, trompeta). Sa osam godina osvaja prvu nagradu na dječjem festivalu pjevanja. Nastavlja školovanje u Muzičkoj školi Blagoje Bersa u Zagrebu, te studira solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (profesor. lvo Lhotka Kalinski). Za ispit ga je pripiemala Fienata Seringer. Usavršavao se kod slavnog tenora Atilija Planinčeka. Od 1981. do 1986. godine prvak je Opere HNK u Splitu. Vraća se u Zagreb gdje do danas djeluje kao prvak Opere HNK. Dobitnik je nagrade Hrvatskog glazbenog zavoda Vatroslav Lisinski. Gostovao je u ltaliji, Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj. Snimio je niz ploča i kazeta. Posebno treba istaći hrvatske budnice i ljubavne pjesme. Ostvario je 15 opernih uloga na pozornici i 10 koncertno izvođenih oratorija i opera. Bavi se komponiranjem. Uz glazbenu djelatnost bavi se i likovnim radom. Slika akvarele i ulja, a vrlo je uspješan i u scenografiji.
Sjećanje
Moi otac Ante Tonči Matić – slikar i poeta rođen je u Petropoljskom selu Ružići pored Drniša. Već sa sedam godina daju ga u školu u Split. Sa nepunih osamnaest godina postaje hrvatski vojnik; vihor l. svjetskog rata odnosi ga preko Vojna akademije u Beču do Staljingradskog fronta. Prošavši sve užase rata, te propješačivši gotovo cijelu Europu, krajem ll. svjetskog rata vraća se u Drniš, gdje ostaje do kraja života. lzvrsno je govorio njemački i ruski jezik. Većina njegovih slikarskih i kiparskih radova nažalost, ostala je u Drnišu.
Posjedovao je snažan talent i sklonost prema gotovo svim umjetnostima; slikarstvu, kiparstvu, poeziji, glazbi… Moj otac nikada nije izlagao svoje radove, jer su oni bili njegova radost i tuga.
Bio je slikar Poeta…
Sjećanja, ljubav i zahvalnost smisao su ove izložbe.
Hrid Matić
(iz knjige dojmova)
