Narodno sveučilište Dubrava

MIRJANA TOMAŠEVIĆ DANČEVIĆ

Fotografije – pjesme – 7. 9. – 22. 9. 2016.

FOTOGRAFIJE – PJESME  

Posvećena istraživanju samosvojnosti Mirjana Tomašević Dančević od svoje prve izložbe dosljedno provodi i razvija ideju suživota riječi i slike, koja je s godinama poprimila dnevnički karakter. Kao prirodni nastavak prethodnih dnevnika, poput Dnevnika osjećaja utemeljenog na crtežima – pjesmama, koji je svoju javnu ulogu dobio kroz prisutnost na zastavama i podnim naljepnicama u javnom prostoru u sklopu festivala Cest is d’Best, autorica započinje vođenje fotografskog dnevnika unutar kojeg istražuje vlastiti bitak kroz odnos spram okoline u kojoj boravi. Riječ je o slojevitom dnevniku koji se tijekom godina razvijao kroz nekoliko faza objedinjujući autoportrete realizirane u formi sjene i refleksije, te upotpunjene kratkim lirskim iskazima pomoću kojih autorica dijeli svoje misli i osjećaje s promatračem. Fotografski motiv dodatno je akcentuiran ispisivanjem teksta rukom na bjelinama rubova fotografije čime se paralelno fotografije transformiraju u fotografije – pjesme. Fotografija unutar dnevničkih ciklusa nema svrhu samostalnog umjetničkog medija, već služi kao digitalni zapis kojim autorica bilježi svoje kretanje u određenom prostoru i vremenu.

Mirjana Tomašević Dančević umjesto tradicionalnog autoportreta uzima motiv sjene kao primarni izraz svoje biti. Iako je riječ o pukoj plohi koja ne propušta sunčevu svjetlost, ona snažno svjedoči o autoričinoj prisutnosti i karakteru. Odabir trenutka, mjesta, doba dana, okruženja i vremenskih prilika odraz je emocija koje autorica želi prenijeti. I dok sama silueta sjene svjedoči o njezinim fizičkim karakteristikama, položaj tijela i stav neverbalno komuniciraju s okolinom i promatračem. Snaga emocija prenosi se svjesno ili intuitivno odabranim teksturama podloge na kojima se sjena pojavljuje. Poseban moment čini sjena autorice inkorporirana u akromatski raster sjena nastalih svjetlošću koja prolazi kroz žičane ograde modernih geometrijskih struktura ili starinskih vitičastih kovanih ograda. Sjena autorice smještena u samom uglu kompozicije nenametljivo potvrđuje njezinu prisutnost, dok primat prepušta igri rasterske mreže, a liriku kovane ograde dodatno pojačava uplivom crvene boje bobičastog voća koje je palo s obližnje krošnje i time obogatilo kompoziciju.

Tekstura igra veliku ulogu i u autoportretima – refleksijama, gdje smrvljena, izbrazdana, ispucala, prozirna ili eterična podloga predstavlja izravan otisak emocija autorice. Ovakvim indirektnim načinom autoportretiranja Mirjana Tomašević Dančević razvija poseban odnos s prostorom u kojem se nalazi, pridajući mu jednaku važnost kao i samoj svojoj pojavnosti, te time ističe primat neraskidive uzročno-posljedične veze čovjeka i njegova prirodnog okruženja. Bilježenjem motiva kojima inače ne pridajemo pažnju, poput odbačenih i zapuštenih elemenata, povlači se pitanje promijenjene percepcije. Vidjeti neviđeno, odnosno vidjeti drugačije od očekivanog, znači zabilježiti nešto naoko prosječno i zapušteno poput ustajale vode koja reflektira ljepotu prirode oko sebe i pritom anulira vlastiti sadržaj ispod površine koja zrcali modro nebo. Na isti način nastaju i fotografije urbanih sredina gdje refleksija u razbijenom staklu fragmentira i udvostručuje odraz samog motiva, te gradi vlastitu kompoziciju svijeta slučajnim ‘zarobljavanjem’ pojedinih elemenata iz okoline u svojim usitnjenim kadrovima razbijenog stakla.

Zanimljivo je kako kroz refleksiju drugačije vidimo svijet, kada nam u fokus ulaze motivi i elementi koje možda ne bismo zamijetili prostim okom, poput odraza u prometnom zrcalu u čijoj se kružnoj formi reflektira narušena ljepota fasade stare kamene kuće s modernim rješenjima satelitske antene i klima uređaja, dok nas more u daljini podsjeća na ljepotu u kojoj živimo. Od napuštenih i devastiranih gradskih prostora, preko prilagodbe kulturne baštine suvremenom životu, do nagrđivanja i devastacije kulturnog i povijesnog naslijeđa, Mirjana Tomašević Dančević komentira i bilježi ekološku i kulturnu skrb ili ne-skrb za kulturna dobra koja su nam povjerena. Korak dalje u angažiranom promišljanju o svijetu oko sebe predstavlja ciklus Cvjetovi asfalta unutar kojeg nestaje refleksija, autorska sjena i rukom ispisani stihovi, a naglasak se stavlja na koncept i pročišćenu tekstualno-vizualnu cjelinu. Oksimoron u nazivu ciklusa nagoviješta spoj krutog industrijskog materijala i zelenila prirodnog svijeta koje se nazire kroz raspukline asfalta, dok intervencija bojom prati prirodno nastali oblik dajući mu posve novo značenje.

Ovaj sveobuhvatni proces misaonih, kontemplativnih i fizičkih radnji uhvaćen fotoobjektivom i obogaćen zabilježenim mislima i emocijama introspektivni je dnevnik intimne prisutnosti autorice koji rezultira konkretnim izrazom ljudskog duha obnovljene životne energije i samosvijesti, ali i uvijek prisutnim traženjem i pronalaženjem potvrde vlastite osobnosti.

Sonja Švec Španjol

Mirjana Tomašević Dančević, profesorica je povijesti umjetnosti i engleskog jezika (diploma Filozofskog fakulteta, Sveučilište u Zagrebu) i likovne kulture (diploma Akademije likovnih umjetnosti, Zagreb). Nezavršeni rad na doktoratu iz područja umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (mentorica: prof. dr. Jadranka Damjanov). Kao likovna umjetnica, autorica i edukatorica izražava se slikom (image) i riječju.
Rođena je 20. lipnja 1954. u Puli…
Od rujna 2012. nastavnica je likovnoumjetničkih nastavnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.
Paralelno s radom u Školi, od rujna 2014. voditeljica je Izložbenog salona Izidor  Kršnjavi u Zagrebu.
Dobitnica je Državne nagrade Ivan Filipović za 2012. godinu – za postignuća u odgojno-obrazovnom području.
Predsjednica je Hrvatskog vijeća Međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti – InSEA (HRV-InSEA). Vijećnica u Svjetskom vijeću InSEA-e – za Europsku regiju od 2011. do 2014. Pri ovim je udrugama od 2010. do 2015. autorica i organizatorica četiri međunarodne izložbe digitalne fotografije: Bol/Pain: Osjećaj boli u radovima umjetnica-edukatorica, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb, 2010.; Bol/Pain: Osjećaj boli u radovima učenica i učenika od 12 do 19 godina, Izložbeni salon Miele, Zagreb, 2011.; Radost/Joy, Gradski muzej i galerija Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2012.; Poruke/Mess@ges, Školica, Muzej suvremene umjetnosti – Pedagoški odjel, Zagreb, 2013., i suorganizatorica za dvije izložbe prenesene u drugi izložbeni prostor: Poruke/Mess@ges, Galerija Striegl, Sisak, 2014.; Mali salon, MMSU, Rijeka, 2015.
Autorica je knjige Kako nacrtati osjećaj? – Likovna terapija i (s)likovni dnevnik  kao samopomoć (Zagreb: Profil, 2005.) i knjige Letjeti i vratiti se (Zagreb: Knjigra, 2010; (pogovor: Julijana Matanović; književna kritika: Helena Sablić Tomić, Kako pisati emocije, Vjesnik, 8. 2. 2011., str 19), obje s autorskim crtežima – pjesmama.
Koautorica je prvog udžbenika za likovnu kulturu za učenike osnovne škole, 
Tomašević Dančević, M.; A. Šobat (2000–2003) Likovna kultura: udžbenik za 5,. 6., 7., 8. razred osnovne škole. Zagreb: Profil.
Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica HDLU-a od 1983. godine.

Samostalne izložbe:

  1. Fotografije – pjesme, Fotogalerija Dubrava, Zagreb, 7. – 21. 9. 2016.
  2. Autoportreti – sjene i teksture grada, Izložbeni salon Muzeja Međimurja Čakovec, Čakovec
  3. Kornati – Šibenik – Krka u sjeni, Galerija Gradske knjižnice Juraj Šižgorić, Šibenik
  4. Dnevnik traženja sjene, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
  5. Kako nacrtati osjećaj?, II, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb
  6. Kako nacrtati osjećaj?, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
  7. Carmina utilia 2, Studio Galerije Karas, Zagreb
  8. Carmina utilia (Upotrebljive pjesme), Galerija Studentskog centra, Zagreb
  9. Izložba unikatnih slikovnica i ilustracija, Galerija knjižare Mladost, Zagreb

Autorica o izložbi

Fotografije – pjesme refleksije, fotografije – pjesme sjene, fotografije – pjesme „bez sjene/refleksije“

1.

Fotografija – pjesma u mom se radu prvi put pojavila krajem 2011. kao podvrsta autoportreta – refleksije, bilježenog digitalnom fotografijom u formi dnevnika u razdoblju od svibnja 2007. do kraja 2011., a nadalje samo povremeno. Pojam refleksije u mojim fotografijama/pjesmama odnosi se na zrcalnu refleksiju, pojavu odbijanja svjetlosti od glatke površine – fizičku pojavu pri kojoj nastaje virtualna slika, ali i na poetsko i kritičko promišljanje o (aktualnim/ranije) zabilježenim pojavnostima. Fotografijom se istražuju međuodnosi takve virtualne slike-autoportreta i okruženja s kojim ona (odnosno ja osobno) komunicira.              

Moja prva fotografija – pjesma refleksije, U izvrijeđanoj vodi vidjeh sebe u zlatu…, izložena je na 2. trijenalu hrvatskog autoportreta u prosincu  2011.

2.

Potom je predstavljena prva fotografija – pjesma sjene, kao podvrsta autoportreta – sjene, koji u velikom broju nastaje u procesu moga dnevničkog istraživanja međuodnosa vlastite sjene i najrazličitijeg okruženja s kojim ona komunicira, u periodu od travnja 2007., što je tek nešto ranije od pojave autoportreta – refleksije, do kraja 2009. i nadalje samo povremeno.

Zajednička odrednica obje grupe ovih fotografija – pjesama jest rukom dopisani (lirski) tekst na bjelinama njihovih rubova, u kontinuitetu u smjeru kazaljke na satu, odozdo prema gore, slijeva nadesno i odozgo prema dolje (odnosno do izrade digitalne fotografije ispisan samo elektronički). Dnevnički podaci vezani uz fotografiju ostaju zabilježeni na dnu tiskane fotografije.

Prva fotografija – pjesma sjene bila je:

Za moga sina / Ulazim sjenom u zaprtu crkvu, digitalna fotografija, pisani tekst na kapofiksu, 45 x 30 cm, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, 10. – 30. 12. 2014. (grupna izložba).

3.

Grupa radova improviziranog naziva fotografije – pjesme „bez sjene/refleksije“ prvenstveno se odnosi na ciklus Cvjetovi asfalta / Les fleurs d’asphalte, koji nastaje od 2011. do danas.

Bavi se istraživanjem međuodnosa gradskog okružja i prirode, u tehnici digitalne fotografije, međutim bez posredovanja i bilježenja lika same autorice u ostvarenoj fotografiji.

Ostale razlike u usporedbi s prethodnim vrstama fotografija – pjesama: fotografije su digitalno manipulirane, njihov je digitalni ispis na platnu, znatno su većih dimenzija, a tekst nije ispisan ručno u sklopu „slike“, nego je računalno ispisan i zaseban kao dodatak (izloženoj) fotografiji.

Neki oblici ovih pjesama kao njihove predfaze predstavljene su u javnom prostoru gradskoga trga na manifestaciji Cest is d’Best 2013. i na godišnjoj izložbi članova HDLU-a 2013. – kao Art Walk podne naljepnice dimenzija 100 x 70 cm, odnosno 70 x 50 cm.

Ostala dva ciklusa iz iste grupe radova zasad uglavnom nisu prezentirana u javnosti.

Za ovu izložbu izdvojeno je 27 fotografija – pjesama.

mtd, srpanj 2016.

        Popis izloženih fotografija – pjesama

  1. U izvrijeđanoj vodi vidjeh sebe u zlatu, 2011., digitalna fotografija (Čara, Korčula, 3. 8. 2011., 19:31), pisani tekst, 33 x 45 cm
  2. Pronaći se, zahvalna, u zrcalu vlati trave…, 2012., digitalna fotografija (Pitve, Hvar, Gustirna 1, 22. 7. 2009., 19:04), pisani tekst, 33 x 45 cm
  3. Za moga sina / Ulazim sjenom u zaprtu crkvu, 2014./2016., digitalna fotografija (Jelsa, Hvar, Sv. Rok, 29. 7. 2009., 19:45), pisani tekst, 33 x 45 cm
  4. – 6. Cvjetovi asfalta 1 – 3 / Les fleurs d’asphalte 1 – 3, 2015., digitalni tisak digitalno bojanih fotografija (Zagreb, Jarun, 9. 4. 2011.; 6. 8. 2011.; 6. 8. 2011.) na platnu, 100 x 70 cm; tisak teksta stiha na papiru/kapofiksu, 15 x 21 cm
  5. Obmanute pastrve mome zagubljenom autoportretu…, 2015/2016., digitalna fotografija (Gacka, Ribogojilište, 5. 7. 2007., 14:54), pisani tekst, 33×45 cm
  6. Moje sjene, refleksije sjena … što je „sada“ i što je „zbilja“?, 2015/2016., digitalna fotografija (snimljena u Galeriji Vladimir Filakovac, Zagreb, 16. 3. 2009., 13:42), pisani tekst, 33×45 cm
  7. Refleksije, sjene i crvena propusnost sunčeva svjetla, 2015/2016., digitalna fotografija (Zagreb, A., 12. 7. 2011., 8:28), pisani tekst, 33×45 cm
  8. Moja sjena k‘o crni anđeo u gradu tišine, 2015/2016., digitalna fotografija (Vis, 14. 4. 2009., 15:16), pisani tekst, 33×45 cm
  9. U Osaki i Kyotu moja sjena ima novu formu, 2015/2016., digitalna fotografija (Osaka, Japan, 1. 8. 2008., 16:15), pisani tekst, 33×45 cm
  10. Radosni sunčev disk na prizemljenoj jahti u promrzlo popodne, 2015/2016., digitalna fotografija (Split, Lučica Zenta, 9. 2. 2009., 16:20), pisani tekst, 33 x 45 cm
  11. U gustoj vodi s kukcima, uz plavilo modre galice, 2015/2016., digitalna fotografija (Pitve, Hvar, 22. 7. 2009., 19:02), pisani tekst, 33×45 cm
  12. Gradski autoportreti u negiranim izlozima praznih lokala, 2015/2016., digitalna fotografija (Zagreb, Trešnjevka, 19. 5. 2008, 11:17), pisani tekst, 33×45 cm
  13. U prozoru crkve svetoga Roka u Jelsi, 2015/2016., digitalna fotografija, (Jelsa, Hvar, Crkva sv. Rok, 29. 7. 2009., 19:45), pisani tekst, 33×45 cm
  14. U prometnom zrcalu nenadanom – odraz krugova i četverokuta iseljenog otoka, 2015/2016., digitalna fotografija (Vis, 15. 4. 2009., 17:20), pisani tekst, 33×45 cm
  15. Cvatu stakleni cvjetovi u praznoj galeriji odbačenoga, 2015/2016., digitalna fotografija (Zagreb, Prečko, 25. 9. 2009., 17:20), pisani tekst, 33×45 cm
  16. Posustali anđeo il’ se na crkvenoj klupi tek odmara?, 2015/2016., digitalna fotografija (Jelsa, Hvar, Sv. Fabijan i Sebastijan, 27. 7. 2007., 16:57), pisani tekst, 33×45 cm
  17. Probušena sjena ima svoj križ, 2015/2016., digitalna fotografija (Cavtat, Groblje sv. Roka, 15. 7. 2008., 16:49), pisani tekst, 33×45 cm
  18. Plava sjena u rumenilu kraja dana, 2015/2016., digitalna fotografija (Split, Lučica Zenta, 9. 2. 2009., 17:04), pisani tekst, 33×45 cm
  19. Svileno i lepršavo na tren na kamenom zidu zaustavljeno, 2015/2016., digitalna fotografija (Vis, 14. 4. 2009., 15:46), pisani tekst, 33×45 cm
  20. Naslijeđena ljepota teret je gradu, 2015/2016., digitalna fotografija (Čakovec, 26. 5. 2009., 13:29), pisani tekst, 33×45 cm
  21. U svjetlosti-svetosti dvorca Eltz u Vukovaru, oglođanih podova, 2015/2016., digitalna fotografija (Vukovar, 2. 7. 2008., 17:38), pisani tekst, 33×45 cm
  22. Čemu služe kovane ograde urbanih vrtova?, 2015/2016., digitalna fotografija (Rijeka, 11. 7. 2007., 15:31) , pisani tekst, 33×45 cm
  23. Villa Ružić, u kojoj Ivana nije pisala…, 2015/2016., digitalna fotografija (Rijeka, 11. 7. 2007., 15:53), pisani tekst, 33×45 cm
  24. Zapis iz intimnog dnevnika i Ekzekijasov Ahil, 2015/2016., digitalna fotografija, manipulacija bojom (Jelsa, 5. 7. 2007., 16:58), pisani tekst, 33×45 cm
  25. Žena-kokoš, vrtni roštilj i ruža vjetrova, 2015/2016., digitalna fotografija (Jelsa, 5. 7. 2007., 16:12), pisani tekst, 33×45 cm

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros

01
02
03
04
05
06
07
08
09
010
011
012

Skip to content