NENAD VORIH

Svevremenski retro –  2. 5. – 19. 5. 2011. 

SVEVREMENSKI RETRO

Fantastična sceničnost prizora slika, ali i rafiniranost boja na platnu u kojima je isprepleteno mnogo referenci u poseban i autentičan umjetnikov izričaj, svrstava Nenada Voriha među inventivnije, a samim time i originalnije pripadnike suvremene slikarske generacije, na širem prostoru regije izvan lokalnih granica.

U središtu zanimanja stoji grad, viđen kao simbol dinamike i modernosti. Arhitektonski projekti odnose se na grad budućnosti – zamalo u opreci spram klasične arhitekture, koja se osuđuje kao statična i monumentalna. Gotovo utopijski gradovi kao trajno gradilište u vječnom kretanju i nadograđivanju, u kojima su monolitni neboderi, kakve je, primjerice, projektirao Antonio Sant Elia tvore golemu, povezanu, višerazinsku konurbaciju. Međusobnim prožimanjem oblika i planova u kretanju, te uznemirenim linijama, Vorih nastoji ostvariti senzacije ritma velegradskog života. Odbacuje statičnost, rastavlja oblike u linije i točkice, primjenjuje oštre kontraste jarkih boja. Smisleno gradi više slojeva slike koje ekspresivnim nanosima manjih i većih točkica, crtica i blokova, stapa u jedinstvenu cjelinu, gdje mogu egzistirati samo u međusobnom prožimanju. Sam pokret dodatno je naglašen komplementarnošću boja iz kojih isijava svjetlost i potezima kistom koji odaju ekspresivnu gestu.

Način na koji je obrađen motiv, kompozicija, perspektiva, kadriranje, tonska paleta i svjetlo, opisuju Nenada Voriha kao slikara dinamike, boja, svjetla i ekspresivnosti.

Vorihov grad je moderan milijunski metropolis, koji šokira svojom veličinom, blještavilom, tehnološkim dostignućima i mogućnostima. Prizori pršte enormnim količinama stakla, betona, čelika, instalacija, boja, zvukova i svjetla. Ovo je grad neizmjernih dimenzija u kojem sve blista i sve se kreće u savršenom redu, gdje nema mjesta ničemu što nije nastalo ljudskim djelovanjem. Suvremeni urbani pejzaži središte su civilizacije modernih tehnologija, novih medija i neograničenog protoka informacija. Kao i kod futurističkih slika, prevladava dinamizam. U pokretu sudjeluje čitav prizor, te se na razini imaginacije stvara dojam kretanja ljudi i vozila koji objektivno nisu prikazani, ali cjelina slike daje dojam kompletnog meteža koji prati jedan velegrad. Inspiraciju za svoju umjetnost Vorih nalazi u novim medijima i njihovu utjecaju na suvremenog čovjeka, a samim time i na kulturu.

U kontekstu povezanosti s prizorom naslućujemo slikarevu izravnu involviranost u njih, bez hladnog promatračkog odmaka. Dio motiva gradova nastaje iskustvenim doživljajem i viđenjem velikih svjetskih metropola, ali i iz predložaka te iz vlastite imaginacije, stapajući sve u jedinstvenu cjelinu. Motivi slike dio su, možda, nekog izmišljenog ili pak svima poznatog velegrada.

Dašak melankolije, nesigurnost i poljuljanost, te predočavanje nevidljivih protagonista – žitelja grada, stavlja Vorihovo slikarstvo u vezu s filozofijom egzistencijalizma, Kafkom, Camusom, Cioranom.

Nenad Vorih ugrađuje intimističku notu s naglašenim motivom humanosti kao metaforu spasa od totalnog otuđenja. Naslućuje se osjećaj napetosti, neizvjesnosti, kaosa, ali i osamljenosti koji vlada u tim beskrajnim prostorima. Istodobno, prizor je vedar i ne plaši nas, već privlači igrom za koju je ključna ljubav prema brzini i tehnologiji.

Poput Baudelairea, kojemu je poezija potrebna da u prostranstvima velegrada vidi ne samo čovjekovu propast, nego i do tada neotkrivenu tajanstvenu ljepotu, u Vorihovu slikarstvu grad današnjice i budućnosti postaje mitsko uporište trijumfa tehnologije – čovjeka nad prirodom s oprečnim osjećajem ljudskosti koji emanira iz svakog detalja slike.

Ivana Školnik

Nenad Vorih rođen je 1963. godine u Zagrebu. Nakon uspješnog osnovnog i srednjeg obrazovanja, maturira s odličnim uspjehom u Obrazovnom centru za jezike. Godine 1983. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski smjer, a 1987. godine završava studij slikarstva u klasi profesora Ferdinanda Kulmera. U Hrvatsko društvo likovnih umjetnika primljen je 1988. godine, otkada ostvaruje i status samostalnog umjetnika pri Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika. Godine 1993. uvršten je u Enciklopediju likovnih umjetnosti, 1995. prima nagradu Porin, a 2000. godine uvršten je u katalog Kunstwerk, godišnje izdanje moderne likovne umjetnosti u Njemačkoj. Brojna bibliografija svjedoči o pozitivnim kritikama koje su napisala značajna imena likovne kulture, kao što su Zdenko Rus, Zvonko Maković, Mladen Lučić, Josip Škunca, Berislav Valušek, Igor Zabel. 

Samostalne izložbe (izbor):
1988. Galerija Nova, Zagreb, Hrvatska
1989. Galerija Skorpion, Space Absorbers, München, Njemačka
1990. Galerija Moša Pijade, Paintings from 1990, Zagreb, Hrvatska
1991. Galerija Ars, Maribor, Slovenija
1993. Galerija Forum, Zagreb, Hrvatska
1993. Galerija Nauta Dutilh, Roterdam, Nizozemska
1994. Galerija Kristofor, Rab, Hrvatska
1995. Galerija Nova, Urban Opera, Zagreb, Hrvatska
1996. Galerija Štefan Nemčok, Metropolis, Bratislava, Slovačka
1997. Galerija Trgovačke banke, Zagreb, Hrvatska
1998. Galerija Sebastian, Dubrovnik, Hrvatska
2000. Galerie Kunstwerk, Frankfurt/M, Njemačka
2001. Galerie Esplanade, Bad Dürkheim, Njemačka
2002. Galerija Petrus, Light & Magic, Zagreb, Hrvatska
2002. Galerie Esplanade, Light & Magic, Bad Dürkheim, Njemačka
2002. Galerija Art Point Centar/AGM, Zagreb, Hrvatska
2003. Galerija Vladimir Bužančić, Here, There & Everywhere, Zagreb, Hrvatska
2003. Galerija Porat, Pučišća/Brač, Hrvatska
2003. Klavir sala, Blato/Korčula, Hrvatska
2003. Galerie Schriever, Köln, Njemačka
2003. Galerija Tvornice aluminija, Mostar, Bosna i Hercegovina
2004. Galerija Millennium, Synergy, Prag, Češka
2004. Galerija Josip Račić, Zagreb, Hrvatska
2005. Galerija Kortil, Rijeka, Hrvatska
2006. Galerija 01, Zagreb, Hrvatska
2008. Kastafsko kulturno leto, Kastav, Hrvatska 

Skupne izložne (izbor):
1987. Moderna galerija, 14. biennale moderne umjetnosti, Rijeka, Hrvatska
1988. Umjetnički paviljon, 19. salon mladih, Zagreb, Hrvatska
1989. Münchener Bank Galerie, München, Njemačka
1990. Umjetnički paviljon, 21. salon mladih, Zagreb, Hrvatska
1991. Palazzo Molin-Vianello, Arte di Frontiera, Latisana, Italija
1991. Izložba Grisia, Rovinj, Hrvatska/Nagrada Grisia
1992. Galerija Peter Karbstein, Düsseldorf, Njemačka
1993. Moderna galerija, Nova hrvatska umjetnost, Zagreb, Hrvatska
1994. Muzejsko-galerijski centar, 30. Zagrebački salon, Zagreb, Hrvatska
1997. Kulturni centar, Intersalon 97, České Budĕjovice, Češka
1998. Galerija Klovićevi dvori, 33. zagrebački salon, Zagreb, Hrvatska
2001. Hypo Alpe Adria banka, Hypo & the Arts, Zagreb, Hrvatska
2005. Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Kraj stoljeća, kraj slikarstva, Zagreb, Hrvatska
2007. Uskrs 2007., Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb, Hrvatska
2008. Fulfinium, Likovna kolonija, Omišalj, Hrvatska 
2010. Inter Imago New York, MC Gallery, New York, SAD

Nagrade:
1991. Nagrada Grisia
1995. Nagrada Porin

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić