VLADIMIR BLAŽANOVIĆ

Uskrs 2013. – 18. 3. – 4. 4. 2013.

Radošću prevladana muka

Likovna interpretacija sakralnoga za Vlatka Blažanovića nije slučajna niti usputna tema. Od onih je, danas rijetkih autora, koji su uspjeli utvrđenoj ikonografiji, zasićenoj prebrojnim realizacijama, udahnuti suvremeni izraz, pronaći pritom nova kompozicijska i oblikovna rješenja. Ova je konstatacija nužna kao uvod u prikaz djela umjetnika koji utjelovljuje iskustvo s ustrajnim iznalaženjem svježih likovnih rezultata.

Vlatko je svoj doživljaj cjeline Uskrsa razvio kroz tri razine. Početna je, dakako, Križni put. U četrnaest prizora sažeta pripovijest stradanja Božjega sina – od osude, preko odnosa bliskih mu ljudi, do muke i smrti na križu te polaganja u grob kao pripreme za uskrsnuće – svedena je na fragmente inače razvedenih scena. Analogno postupku zumiranja u kojemu rez kadra arbitrarno izdvaja prostor iz okoline u kojoj se odvija radnja te siječe tijela njezinih protagonista, i Vlatkovi mali kvadratni formati reduciraju opisnost na putu prema sažetome znaku, a da pritom ne gube naracijsku snagu – moć kazivanja povijesti. Redukcija je provedena ne samo u kompozicijskoj strukturi, nego i oblikovanjem te izostankom kolorizma; iz crne pozadine ocrtavaju se i izranjaju oblici, fini grafizmi i krupni volumeni.

U opoziciji prema prizorima Križnoga puta stoje prispodobe Kraljevstva Nebeskoga. Stradanju nasuprot je blaženstvo. Međutim, Vlatko u tom Kraljevstvu vidi ne toliko suprotnost našemu svijetu, koliko drukčiju stvarnost, svojevrsni preobražaj kao kada bijelo svjetlo prolaskom kroz prizmu biva razvijeno u spektar boja. Takva je preobrazba u nama, njezin je put – put razumijevanja na kojemu se ne zaboravlja djetinja radost. U Vlatkovoj interpretaciji ekvivalent intuiciji osnaženoj spoznajama su sklopovi boja u delikatno uravnoteženim omjerima. Slike neopterećene pričom. Naime, kada nastupa Kraljevstvo Božje više nema naracije, izostaje povijesnost jer se ukida vremenska dimenzija.

To je bila, dakle, završna razina. Ona, pak, koja povezuje te dvije, koja se nalazi između, simbolizirana je Uskrsnućem, središnjim prizorom misterija. Kao da je Uskrsli zahvaćen u trenutku prijelaza, na rubu prikazivosti; kada se na crno-bijeloj osnovi pojavljuju prve obojane plohe. Zahvaćen u stanju ‘ne više’ i ‘ne još sasvim’… kao kada odjeci podsjećaju na staro, ali već najavljuju i novo.

Nikola Albaneže

Popis izloženih radova:
1. – 14. Ciklus Križni put, 2013., akril/platno, 41×33 cm
15. Uskrsnuće, akril/platno, 150×80 cm
16. – 30. Ciklus Prispodobe o kraljevstvu nebeskom, akril/platno, 60×74 cm, 60×65 cm, 55×68 cm, 55×65 cm, 2013.

Vladimir Vlatko Blažanović rođen je 6. prosinca 1953. godine u Donjem Hasiću kod Bosanskog Šamca. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Diplomirao je 1981. godine slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Vasilija Josipa Jordana. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Djela mu se nalaze u privatnim i javnim zbirkama u zemlji i inozemstvu, te u sakralnim objektima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Godine 2006. izdana mu je likovna monografija Margarete Sveštarov Šimat u izdanju Art magazina Kontura. Godine 2010. dobio je 1. nagradu međunarodnog bijenala slikara i kipara – Mediteran 2010. Hrvatska, održanog u Splitu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi Zagrebu.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros