SLAVKA PAVIĆ

Mala retrospektiva – 12. 3. – 29. 3. 2012.

Mala retrospektiva Slavke Pavić

Ova izložba svojevrsna je mala retrospektiva fotografija Slavke Pavić. Obuhvaća fotografije mekih zagorskih krajolika, kamenih struktura, začudnih stogova međimurske konoplje, portrete (rastrirane i uobičajenog zrna), itd. Među različitim fotografijama nastalim u dugom vremenskom razdoblju, nalazi se i prva Slavkina fotografija djevojčice pred zavojitim ulazom u Hrvatsko narodno kazalište, kao i njezine antologijske fotografije, koje su svoje mjesto našle u različitim pregledima povijesti hrvatske fotografije: od onog „Hrvatska fotografija od tisućudevetstopedesete do danas“ Muzeja suvremene umjetnosti preko dragocjenog foto-albuma „Zagrebačke fotografije“ u izdanju Fotokluba Zagreb, do knjige „Fotografkinje“ u mom izboru i interpretaciji značajnih fotografkinja koje su svoje fotografske opuse započele u 20. stoljeću, itd. To su fotografije koje pokazuju onaj najviši nivo autoričine tankoćutnosti, profinjeni odnos prema svjetlopisu kao osobitom fenomenu u kojem je prepoznavanje fotogeničnog motiva važnije od njegova sadržaja. Prepoznati u mnoštvu svakodnevnih mijena i okinuti „svoj izbor pogleda“, to je vještina koju autorica opisuje kao svojevrsni fotografski dar. Geometrizam koji je negdje u podlozi svih ovih antologijskih fotografija (U prolazu, 1951., Kompozicija, 1956., Šetači, 1959., Plaža, 1968., Konjanici, 1969. Trkači, 1970., Drvena arhitektura, 1970., itd.) ima i svoju razvojnu liniju. Ona kreće od formalne ljepote, preko filmskih zaustavljenih sekvenca, do postmodernističkog dualizma i osobite zaleđene slikovitosti, pa sve do reportažnog duha. Jer tko bi i zašto zaustavljao fotografkinju da fotografira ono što poželi, u čemu osjeća ljepotu i neku važnost, zbog čega zaustavlja na trenutak pokret (i vrtnju) i ne da suncu da promijeni izgled odabranog. Bicikl pod prozorom, ili u ručnik omotana kosa, ili neki pokret uhvaćen na ulici, portret poznatog ili nepoznatog, sve to u trajanju, kroz vrijeme, kroz izložbe i ponavljano gledanje, napokon postaje dio usvojenih slika, dio nezaobilaznih ugođaja, dio prijeđenog života, ili točnije viđenog i za nas odabranog. Ako sam poglavlje o Slavki Pavić u spomenutoj knjizi nazvala „Formalistička strujanja“ misleći dakako na osobitost njezine fotografije, mogla bih ga isto tako promijeniti u Slavka Pavić – lovica na fotogeničnost! Nekad s crno bijelim filmom, danas s kolorom. Pa vjerujem, da ćemo jednom zgodom i ovo, novo, razotkriti.

Branka Hlevnjak

Fotografije na izložbi:
Istočno parkiralište uz Velesajam, Novi Zagreb – 1978.
Trkači, hipodrom zimi, Zagreb – 1970.
Drvena crkvica 3, Pleso, Zagreb – 1975.
Drvena crkvica 1, Pleso, Zagreb – 1975.
Drvena crkvica 2, Pleso, Zagreb – 1975.
Bezistan, Beograd – 1956.
Most Morinje, Šibenik – 1960.
Dama s turbanom – 1972.
Braco – 1951.
Ana – 1958.
Kamene ograde, otok Hvar – 1960.
Polja lavande, otok Hvar – 1963.
Riva, Senj – 1978.
Plaža, Opatija – 1968.
Drveni mul – 1960.
Vukomeričke gorice – 1957.
Zasnježeni pejzaž – 1958.
Kesten, Cmrok, Zagreb – 1975.
Šljiva, Šestine, Zagreb – 1972.
Osamljeno stablo, Gorski Kotar – 1978.
Orah, Kostanjevica – 1963.
Topole, okolica Siska – 1959.
Gnijezda, Baranja – 1972.
Konjanici 1, Hipodrom, Zagreb – 1969.
Konjanici 2, Hipodrom, Zagreb – 1969.
Vinogradi, Daruvar – 1968.
Zasjenjeni pejzaž, Plešivica – 1978.
Konoplja 1, Vranje – 1960.
Konoplja 2, Vranje – 1960.
Dimnjaci 1, Komiža – 1986.
Dimnjaci 2, Komiža  – 1986.
Dimnjaci 3, Komiža – 1986.
Dimnjaci 4, Komiža – 1986.
Mali šetač, HNK, Zagreb – 1951.
Kompozicija 1,  Velesajam, Zagreb – 1956.
Kompozicija 2, Velesajam, Zagreb – 1956.
Trg bana Josipa Jelačića (Trg Republike), Zagreb – 1988.
Parkiralište, Siget, Zagreb – 1979.
Zrinjevac, Zagreb – 1988.
Perači ulica, Marulićev trg, Zagreb – 1954.
Prolaz Harmica, Zagreb – 1951.
Dvorišni prozori, Marulićev trg, Zagreb – 1951.
Šetači, Veli Lošinj – 1957.
Terasa sa stolovima, Lopud – 1978.
Semafori, Vukovarska (Proleterskh brigada),  kod Lisinskog, Zagreb – 1977.
Pod mostom, Most slobode, Zagreb – 1974.
Odlazak, Novi Zagreb – 1960.

Slavka Pavić − crtice iz života

Uvijek nasmijana, vedra, susretljiva, skromna, radišna i aktivna kao dama u najboljim životnim godinama, naša Slavka Pavić će 20. listopada ove godine napuniti 85 godina. Zar toliko? U čudu listam neke starije zapise o toj našoj životnoj i fotografskoj prijateljici, veduti našeg fotokluba, bez koje se ni na koji način ne može pisati povijest hrvatske fotografije. Svi je poznajemo i pamtimo kao tihu i nenametljivu, kao mladenački radoznalu, svi je poštujemo i volimo kao kolegicu koja mnogo zna i koja je u svako doba pripravna to svoje golemo znanje dobronamjerno i strpljivo prenositi na mlađe, premda je čovjek mlad onoliko koliko se osjeća, a ne koliko mu piše u nekom dokumentu.

Sudeći po svim svojim aktivnostima, Slavka Pavić pripada mlađim članovima naše fotografske zajednice. Rekao bih, samo se u njenim fotografijama vidi zrelost vremena i uvijek prisutno nadahnuće majstorice trenutka.

Odavno je zlatnim slovima upisana u povijest hrvatske fotografije. Ostvarila je doista respektabilan i kvalitetan opus. Mnoge su njene fotografije već davno nagrađivane i zauzimaju neupitno mjesto u antologiji hrvatske fotografije. Cijeli je njen život fotografija.

Bila je supruga poznatog hrvatskog fotografa Milana Pavića (1914. – 1986.) pod čijim je okriljem i utjecajem razvijala svoju tankoćutnu umjetničku dušu, svoj senzibilitet, svoj autorski stil, osobnost i sjajnu vizualnu kulturu. Do muževe smrti Slavka i njen suprug dijelili su stilske pravce i motive u svojim fotografskim domišljajima, a poslije smrti supruga unatoč tomu što je razvijala svoj osebujni senzibilitet u suglasju sa vremenom i kretanjima u fotografskoj umjetnosti, u njenim se fotografijama primjećivao dah i duh životnoga i fotografskog suputnika.

Po uzoru na supruga, Slavka Pavić je u fokusu svoga stvaralaštva odredila «life« fotografiju kojom je zabilježila mnoge detalje iz života, urbane okoline i pejzaža, sa istančanim osjećajem za kompoziciju i lirski naboj. Težeći mudroj ravnoteži dokumentarnog i estetskog u svom stvaralaštvu, stvara originalne fotografije, bilo da je riječ o urbanom pejzažu, ljudskim figurama ili prirodi. Gdjekad mi se čini da se uvijek nađe u optimalnom trenutku kad uočava i prepoznaje trenutak spoja života i umjetnosti i taj trenutak vječno zaustavlja u svojim fotografskim ostvarenjima.

U ovih nekoliko životnih crtica vidljivo je što Slavka Pavić znači našem Klubu i hrvatskoj fotografiji: rođena je 1927. godine u Jajcu. Školuje se u Daruvaru. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisuje 1946. godine. Članica je Fotokluba Zagreb od 1951. godine. Izlaže od 1952. godine na mnogim žiriranim izložbama fotografije u zemlji i svijetu. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama Fotokluba Zagreb. Održala je 17 samostalnih izložaba fotografije. Zajedno sa Gjurom Griesbachom, tadašnjim predsjednikom Fotokluba Zagreb, i tajnikom Vladkom Lozićem osniva 1973. godine Žensku sekciju Fotokluba… i tako sve do danas. Uz manje prekide organizira poznatu godišnju izložbu fotografija “Žene snimaju”.

Za svoj rad, fotografsko stvaralaštvo i izlagačku djelatnost, kao i za izniman doprinos tehničkoj kulturi i kulturi dodijeljena joj je, uz ostale nagrade i priznanja, Zlatna značka Fotokluba Zagreb 1963. godine; prestižna nagrada Fotokluba Zagreb „Tošo Dabac“ 1990. godine; Godišnja nagrada Zagrebačke zajednice tehničke kulture “Dr. Oton Kučera” 2006. godine; Počasnim članom Hrvatskog foto saveza – Hon. HFS postaje 2009. godine. Eto, to je naša Slavka Pavić, povijest, sadašnjost i budućnost našega Kluba.

Vinko Šebrek
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros