VINKO ŠEBREK
Moje optičke uspomene 1997. – 2010. – 30. 1. – 16. 2. 2012
Već od rane mladosti, zainteresiran za fotografiju, Vinko Šebrek je upornošću i strašću kontinuirano usavršavao fotografski zanat uz pomoć ljubavi, obrazovanja i samoobrazovanja.
Strpljivošću i dugogodišnjom praksom svoje je oduševljenje i senzacije morao krotiti strogošću zanata uspijevajući tehničkim umijećem uokviriti, kadrirati i fiksirati vlastite osjećaje i darovitost. Prepuštajući se trenutku i intuiciji, u ranoj fazi nije birao određene teme nego je demokratski objektiv birao njih! U tom je razdoblju bilo najvažnije FOTOGRAFIRATI!
Stasajući Šebrek je počeo dijeliti tematske cjeline, svjesno im se posvećivati, premda nikad nije htio uspostavljati hijerarhiju ikonografije! Naprosto – u najboljem smislu – Šebreku je cijeli svijet prirastao Objektivu! Ne opterećujući se pojedinostima, vezao se uz bazični impuls, uzgon njegova fotografiranja: Divljenje! Divljenje kao odgovor Thomasa Manna na postavljeno mu pitanje koja mu se ljudska osobina čini najvrijednijom!
Četiri petine informacija o svijetu u kojem živimo primamo posredstvom oka. Čulo vida unosi nam u zalihe iskustva najveći dio podataka. Porast interesa za fotografijom je golem, digitalna fotografija i snimanje mobitelom potpuno ju je omasovilo. Istodobno se, međutim, govori o krizi fotografije, a u općoj poplavi fotografskih uradaka teško je prepoznati kvalitetu. Fotograf – autor ove izložbe od onih je hrabrih koji su fotografiju doživjeli kao duboku i stalnu mjenu, a ne izraz spomenute krize.
Poznavajući Vinka Šebreka još iz Domovinskog rata gdje mi je bio zapovjednik u Satniji hrvatskih umjetnika, mogao sam zamijetiti njegovu jednostavnost, blagu narav i ljubav prema ljudima i svakodnevici koja nas okružuje. Takav način divljenja i svjetonazor može u čovjeku potaknuti ono najbolje, plemenito i etično, što nas tako udaljuje od destruktivnog i negativnog pogleda na život, kako god on ponekad zna biti obojen tamnom paletom. Svojim umjetničkim djelovanjem Šebrek podcrtava onu osobinu koja ozbiljno nedostaje velikoj većini svijeta kreativnosti. Zahvaljujući njoj, mogu se zbiti idealistička sjedinjenja čovjeka i prirode u duhu whitmanovske vizije, koju sam prepoznao u delti Neretve i Nokturnu, kao uzbuđene poruke sentimentalnog promatrača.
Ova se izložba sastoji od više tematskih cjelina, stvaranih tijekom dugogodišnjeg Šebrekova fotografskog puta, pa je samim tim prerasla u monografsku, odnosno retrospektivnu kategoriju. Premalo je prostora za opsežniju analizu, neću govoriti o izričajnim karakteristikama fotografija, kompoziciji, svjetlosti itd. Odlučio sam gledati njegove fotografske odabire kroz samog Šebreka, njegovog umjetničkog i estetskog impulsa i sa zadovoljstvom ustanovio da je osnovna motivacija njegove fotografije, koja ga pokreće kao kreativca pozitivan odnos prema svijetu. Tada nam se pojasnjuje zašto fotografirati znači odabrati i prisvojiti motiv i prikazati taj vizualni trenutak lovca na ljepotu.
Šebrek rado i sa zahvalnošću spominje ljude iz Fotokluba s kojima je radio, koji su utjecali na njega, spominje domaće i strane velikane fotografije, ali valja naglasiti da je Šebrek nešto vratio prirodi fotografije, stanovito fotografsko ponašanje i promišljanje iskrenog i predanog zaljubljenika.
Vatroslav Kuliš
U Zagrebu, 25. siječnja 2012.
Vinko Šebrek rođen je 17. siječnja 1941. godine u selu Šebreki kraj Karlovca. Po završetku osnovne i srednje škole u Karlovcu, upisuje Vojnu zrakoplovnu akademiju u Zadru koju završava 1965. godine. Radni vijek proveo je u vojnom zrakoplovstvu – bivše zajedničke države do 1991, a zatim se odaziva zovu domovine i dragovoljno stupa u Hrvatsku vojsku u kojoj službuje do umirovljenja 2005 godine. Fotografijom se bavi od ranog djetinjstva, a ozbiljnije od drugog razreda srednje škole, 1958. godine. Zaljubljenik u fotografiju kao jednu od umjetnosti, stalno uči i usavršava kreativnu fotografiju, završavajući razne tečajeve fotografije, sudjelujući na fotografskim seminarima, radionicama, predavanjima i raspravama o fotografskoj umjetnosti. Kontinuirano obrazovanje, samoobrazovanje i informiranje o novostima iz svijeta fotografije I fotografske umjetnosti drži preduvjetom za potpuno i kvalitetno bavljenje stvaralačkom fotografijom, fotografijom kao likovnom umjetnošću. Može se reći da je cijeli svoj fotografski život vrlo aktivno djelovao i djeluje u fotoamaterskom pokretu, u fotografskim udrugama, njihovim asocijacijama i strukovnim tijelima. Njegov više nego pozitivan entuzijazam doveo ga je na čelo fotografskih udruga u kojima je djelovao. Valja posebno spomenuti da je na funkciji predsjednika Fotokluba Zagrebu proveo preko dvanaest godina, od 1997. do 2010. godine, a to je jedno od najuspješnijih razdoblja ovoga našeg najstarijeg i najuglednije foto-kluba. Kao fotografski umjetnik sudjeluje na brojnim skupnim izložbama. Priredio je više od trideset samostalnih izložbi fotografija, od kojih mnoge u svijetu: Indoneziji, Japanu. Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji… U svome matičnom Klubu nalazi se već desetak godina na rang listi deset najuspješnijih autora po broju primljenih i nagrađenih fotografija na žiriranim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Piše stručne i informativne članke u fotografskim časopisima, dnevnim listovima, internetskim portalima, kao i nadahnute priloge u katalozima i drugim dokumentima klupskih i drugih izložbi fotografija. Za svoj fotografski rad, poticajno i organizatorsko djelovanje u udrugama tehničke kulture I umjetnosti biva nagrađen s najvišim državnim odličjima i priznanjima, većim brojem nagrada i pohvala mnogih državnih i gradskih strukovnih asocijacija i udruga, kao i brojnim nagradama i pohvalama na žiriranim izložbama fotografije. Osim što je počasni predsjednik Fotokluba Zagreb, izabran je i kao počasni član više fotografskih udruga u Rumunjskoj, Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
