BRANIMIR BARTULOVIĆ

Zavičaj – 23. 10. – 18. 11. 2006.

BRANIMIR BARTULOVIĆ

U čitavom svom slikarskom opusu Branimir Bartulović zaokupljen je uprizorenjem tradicije i stanja prostora djetinjstva i mladosti. Slikovito Blato na Cetini, odnosno kraj sličnih zemljopisnih i običajnih karakteristika, njegova je stalna inspiracija, ishodište slikarske preobrazbe. U njegovanju ambijetalnog Bartulović je dosegao osobnost likovnog izraza, primijenjenog i u razložnim izletima drugim temama, s postojanjem niti sadržajnih dodira, uz dosljednost oblikovnog repertoara, srodnost ikonografije, prepoznatljivost izgrađenog rukopisa. Izbjegavajući opisnost prizora Bartulović se koncetrirao na karakterističnu predmetnost, gotovo simbole kontinuiteta vremena, stvari svakodnevnog življenja mnogih generacija, tako običnih no uzdignutih na razinu relikvijarnog. Elementi pejzažnog također ulaze u scenarij slike, stvarajući cjelovitost zbivanja u jedinstvo prirode i čovjeka. Odricanjem od sugeriranja realističnog prostora Bartulović je u znakovima kumulirao bogatstvo značenja, s nadilaženjem prvog sloja promatranja. Čempres, bunar, mlinski kamen, neke su od formi orijentira u razumijevanju slike, govoreći i o krajoliku i o vjekovnom načinu življenja, koji bez literarnosti prenose atmosferu i autentičnost kraja, sabirući ljepotu u sintezi malih i veličajnih stvari reduciranih u izgledu s deskriptivne i kolorističke strane. U svedenosti na plohu i čistu silhuetu ističe se njegov karakter univerzalnog, povezan s vrijednostima određene sredine. Snaga iskonskog prepoznaje se u likovnoj pročišćenosti. Bartulović na intrigantan način uravnotežuje opće i lokalno, ugođajno i misaono, obogaćeno prisustvom figure, pretežno žene. U spoju senzualnog u tjelesnosti i stavu, s oporošću u dojmu predmetnog, osjeća se pulsiranje života u opredmećenju djela organiziranih u zanimljivom dijalogu planova, s podijeljenošću naznačene dubine slike na segmente. Bartulović prividno neutralni fond dijeli na geometrizirane plohe akromatskog sivila, suprotstavljajući ih u dodiru čitkih granica pomacima u tonu. Slikarska polja sjajno su ritmizirana u napetosti i redu formata, u logici rasporeda planova, a razlogom su laganog treptaja fonda, prihvaćanja oblika koji su utkani u prostor i vrijeme, u površinu tona sa silnicama svjetla – ne tek likovne činjenice, već znaka postojanja i vitaliteta, s prisutnošću i nostalgičnog prizvuka u doživljaju motiva, pa i slutnje metafizičkog u datosti svih tematskih raspona, vidljive i kada Bartulović upija svjetlo u blistavosti Mediterana. Razumljivo, motivika se donekle mijenja: barke, sidra, obrisi otoka ulaze u vidokrug, a meditativna plavetnila koloristička su zvučnost slike. Događanje slike u kordinatama je iste stilistike i bliske emotivnosti. Fragmenti i krhotine stvarnosti uporišne su točke sadržaja, vodilje u paradoksalnom srazu sjećanja i iščekivanja. U svom slikarstvu suvremenog senzibiliteta Bartulović ostavlja mogućnost različitog iščitavanja, jer vlastitim nataloženim iskustvom i ljubavlju duboko razumijeva povijesnost sredine otvorene nadi. 

Stanko Špoljarić     

Branimir Bartulović rođen je 1955. godine u Blatu na Cetini (Dalmatinska Zagora). Na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu (Republika Bosna i Hercegovina) diplomirao je na Odsjeku slikarstava, u klasi prof. Ante Kajinića. Od 2001. godine radi kao asistent na Odsjeku slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Izlagao je na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Piše poeziju. Tiskane su mu tri zbirke pjesama: 1996. “Kristali duše”, 1997. “Suze kiša” i 2003. “Kuća na poli”.  

Samostalne izložbe:
1984. Osnovna škola, Blato na Cetini
1986. Art caffe Elizabet, Omiš
1988. Osnovna škola, Blato na Cetini,
1989. Art konoba Obor, Zadvarje
1994. Osnovna škola, Blato na Cetini
1995. Galerija studenskog centra, Zagreb
1995. Art-caffe Zvonimirova lađa, Zagreb
1995. Galerija Mlinica, Blato na Cetini
1997. Galerija Idealni grad, Zagreb
1997. Art caffe Paško, Imotski
1998. Galerija Kordić, Velika Gorica
1998. Zgrada mjesnog ureda, Blato na Cetini
1998. Crkva Sv. Duha, Omiš
1998. Galerija Gojak, Makarska
1999. Zgrada mjesnog ureda, Blato na Cetini
2000. Galerija Bogdan Ogrizoviž, Zagreb
2002. Galerija dvorca Oršić, Gonja Stubica
2003. Galerija Idealni grad, Zagreb
2003. Galerija Novi HRAM, Sarajevo
2003. Vjećnica općine Tučepi
2003  Galerija Galiotović, Sinj
2003. Gradska knjižnica Trilj
2004. Galerija Klub Matice hrvatske, Čitluk
2004. Gradski muzej Omiš
2005. Galerija grada Krapine

Skupne izložbe:
1988. Onkološki odjel KBC-a, Split
1992. Palača Milessi, Split
1995. Galerija Mlinica, Blato na Cetini
1996. Galerija Kalina, Primošten
1996. Osnovna škola, Šestanovac
1996. Galerija gradske glazbe, Opuzen
1998. MORH Zapovjedništvo HRZ I POZ, Zagreb
1997. OSCE, Široki Brijeg
1999. Mirovni projekt, Mostar
1999. Galerija Gojak, Makarska
2000. Franjevačka galerija, Široki Brijeg
2001. Gradski muzej, Vinkovci
2001. Gradska galerija Collegium artisticum, Sarajevo
2001. Galerija Gojak, Makarska
2001. Galerija Klara Bleibtreu, Pariz
2001. Gradska galerija Neumarkt, Neumarkt, Njemačka
2002. Gradska galerija, Metković
2002. Franjevačka galerija, Široki Brijeg
2002. Borak, Široki Brijeg,
2003. Galerija Gojak, Makarska
2003. Knežev dvor, Ston
2003. Šibenik
2004. Galerija konzervatorskog odjela, Split
2004. Franjevačka galerija, Široki Brijeg
2004. Vijećnica općine Ston
2005. Galerija konzervatorskog odjela, Split
2005. Galerija Gojak, Makarska
2005. Galerija Mimara, Zagreb

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić


(iz knjige dojmova)

Skip to content