IVAN GENERALIĆ i JOSIP GENERALIĆ

Crteži i studije –  8. 12. – 21. 12. 1976.

(naslovnica kataloga)

Uz izložbu crteža Ivana i Josipa Generalića

Crtež je po mnogočem osnova svim oblicima likovnog stvaranja, te je najčešće nemoguće izučiti slikarski zanat bez svladavanja te likovne tehnike. Naivna umjetnost svojim specifičnim položajem u suvremenim kretanjima uspijeva zaobići tu prvu prepreku i doseći kvalitativni stupanj unutar vlastitog fenomena bez izričitog usavršavanja tog likovnog izraza. pa, koliko god naivna umjetnost traži, a donekle i dobiva drugačija mjerila vrednova­nja, umjetničko djelo, ako to jest, ipak priznaje univerzalnu skalu vrijednosti. Iako ne i nužno, crtež čini konstrukciju likovnog djela — on je osnov i podloga. Pogotovo je to točno i primjenjivo na naivnu umjetnost kojoj je crtež beziznimno početni stadij u koncipira­nju slike, tj. u fiksiranju određene zamisli i u ostvarivanju oblika u prostoru.

Iako je tome tako, iako sve slike počinju crtežom i iako nastaje mnoštvo tog usputnog grafičkog materijala — ipak je bavljenje crte­žom znak značajnije zaokupljenosti proble­mima oblikovanja. Jedno je slučajna skica u procesu formiranja ideje, a sasvim drugo crtež koji je finalni proizvod i cilj nastojanja.

Ivan Generalić je u svojoj dugogodišnjoj kari­jeri često posizao za crtežom kao načinom izražavanja. Ipak, tek u posljednje vrijeme, nagovještavajući ili prateći novije radove, crtež zauzima sve važnije mjesto. Generali­ćeva ruka je vješta i rječita. Zamisao iza nje jasna je i uravnotežena. Ivan Generalić je po­najprije svojim slikarskim instinktom shvatio da ie ljepota crteža u dosljednosti njegova rasta, u pravilnosti linija i egzaktnosti njihova toka.

Najnoviji, ali nesumnjivo uspio Generalićev eksperiment su slike u kojima je nastalo sve­opće pročišćenje, i formalno i tematski. Teme su dobile nadrealističku dimenziju. To su osa­mljeni likovi i predmeti u pustim, često tek jedva naznačenim pejzažima. Korak dalje u istom smislu su crteži na staklu. U neku ruku to je kombinacija slike i crteža. Pozadina i oblikovno najčešće planu su agresivno izbačeni likovi — posve nestvarni i sablasni u bjelini crteža. To je sli­karski izraz jedne izrazite metafizičke dimen­zije. Oskudnost slikovnih elemenata traži kre­ativni napor gledaoca kojemu ne podilazi unaprijed pripremljena pripovijest. Onog časa kad jelenske svate pretvorimo u bijele grmove, izgubili smo možda magiju sadržaja, ali dobili na magiji forme.

Josip Generalić još jednom dokazuje da ga prisustvo velikog oca ne baca posve u drugi plan. u spretnim linijama njegovih crteža pre­poznat ćemo vještinu obrtnika i osjećanje sli­kara. Ti crteži su tekstualno komunikativniji i, na izvjestan način, prisniji. Oni ne traže napor tumačenja i stvaraju, kroz snažnu anegdot­sku komponentu, ležeran, mjestimično kozerski dojam. Ima u njima i groteske i ironije što otkrivaju jedan pomalo površan, ali vitalan i afirmativan životni stav. U usporedbi s oče­vim, njegovi crteži nisu zaključivanje o svije­tu, već su svjesno na nivou zabilješke svoje­vrsne interpretacije vlastite okoline.

Vrlo često su mu teme suvremene — isječci našeg vremena, vezani za ljude njemu bliske ili pak uz pojedine ličnosti pop-scene ili show­businessa. Njegovi su crteži, s formalne stra­ne, u oblikovnom sistemu hlebinske škole, ali nerijetko inzistira na sukobu teme svog crteža i tipične hlebinske inscenacije. I tako, dok su crteži Ivana Generalića najprije odraz jednog produbljenog gledanja na svijet, Josipovi su crteži na staklu, vjerujem, više ustupak ledenom suvremenijem likovnom pristupu gradske sredine u kojoj živi. Možda se dijelom radi i o utjecaju neprestanog doticaja s reproduk­tivnim tehnikama, serigrafijom na primjer, ko­ja često zahtijeva široke plohe čiste boje.

U svakom slučaju, u vrijeme kad nam se čini do smo posve upoznali domete i mogućnosti unutar naivne umjetnosti hlebinskog kruga — dobro je i korisno da imamo prilike vidjeti lednu novu dimenziju tog značajnog fenomena.

Tomislav Šola

Ivan Generalić

Katalog djela:

Ivan Generalić
1. Mali Goran, 1976., ulje na staklu, 83×84 cm
2. Ribar čita, 1976., ulje na staklu, 71×92 cm
3. Cigani, 1976., ulje na staklu, 60×80 cm
4. Stara hiža, 1976., tuš na papiru, 23×30 cm
5. Baka z motilniciom, 1976., tuš na papiru, 29×41 cm
6. Šopanje pevca, 1976., tuš na papiru, 47×55 cm
7. Žena s bolesnom rukom, 1971., olovka na papiru, 98×94 cm
8. Pevec na livadi, 1968., tuš na papiru, 71×95 cm
9. Sveti Martin, 1940.-1970., tuš i olovka na papiru
10.-18. Crteži i bilješke, 1940.-1970., tuš i olovka na papiru

Josip Generalić
1. Jendraš, 1975., ulje na staklu, 55×45 cm
2. Furjan, 1975., ulje na staklu, 38×48 cm
3. Starac z šalom, 1976., ulje na staklu, 40×50 cm
4. M. K., 1976., ulje na staklu, 71×56 cm
5. Dvoje hipika iz Woodstocka, 1976., ulje na staklu
6. Šarena ptica u trku, 1976., ulje na staklu, 44×57 cm
7. Djed Mraz, 1975., ulje na staklu, 75×75 cm
8. Jezik Johna I., 1975., ulje na staklu, 63×48 cm
9. Evica, 1970, ulje na sekuritu, 46×38 cm
10. Ribokradica, 1975., tuš na papiru, 50×70 cm
11. Vodenjaki, 1975., tuš na papiru, 50×70 cm
12. Goran u Hlebinama, 1973., tuš na papiru, 70×100 cm
13. Dva Beatlesa u Hlebinama, 1975., tuš na papiru, 70×100 cm

Josip Generalić

(iz knjige dojmova)