GRUJO GOLIJANIN
8. 4. – 18. 4. 1970.
GRUJO GOLIJANIN
Grujo Golijanin rođen je u Sarajevu 1941. godine. Studirao je prvotno u Skopju, a studij arhitekture završio je na zagrebačkome fakultetu.
Svojim dosadašnjim radom na arhitektonskom i urbanističkim natječajima, te svojim projektima on je prikazao arhitekturu plemenitih i slojevitih vrijednosti. Posebno impresioniraju koheziona moć njegove kompozicije i ekspresivna jednostavnost građenja kompleksnih struktura, kakva je ona skopskog sajma. Korištenjem odgovarajućeg jediničnog elemenata, varijacijom, redukcijom ili pak nadgradnjom istog Golijanin oblikuje arhitekturu višestruke oplemenjene funkcionalnosti. Upravo komponenta nadograđivanja osnovne namjenske funkcije u duhovno funkcioniranje prostora i oblika čini temeljnu okosnicu njegova autorskog htjenja, i, razlikuje ga od nekih drugih autora unutar nekih mlade generacije hrvatskih arhitekata. Spomenik u Skopju, simbol budućeg grada govori čistim plastičkim jezikom, sugestivnim i čitljivim. Muzej zrakoplovstva u Beogradu prezentira simboličko funkcioniranje arhitektonskog oblika jasnoćom jednog zrakoplovnog arhetipa, koji pobuđuje čitav splet asocijacija vezan uz temu i sadržaj muzeja. Kulturni centar u Prištini, progovara izrazom snažne plastike armiranobetonskih struktura, koje su pored svoje modernosti i suvremenosti ipak znale zavibrirati drhtanjem autohtonog ambijenta dana podneblja.
Antoaneta Pasinović
…i tada će se pojaviti nova arhitektura bez vašeg sudjelovanja. Jer kad vi, vaš monopolizam i vaša reklamna halabuka odete dođavola, ostati će otvoreno polje za drugo…ono će postati dostojno istinskih umjetnika…s glumcima umjesto lakrdijaša, s novim idejama (među kojima misao o zgrtanju velikih para može i izostati). Ti umjetnici će vratiti arhitekturi ono što ste vi upropastili – maštu…Jer arhitektura je stvaralačka mašta čovječanstva u akciji..
…ne treba gubiti iz vida: za sve tehničke probleme grada tehnika ima rješenja. Problem se javlja samo sa čovjekom u tom gradu…
…ljudi su onoliko slobodni koliko im to okolina dozvoljava…Boreći se u sebi koje sadržaje da predlože, autori su pošli od pretpostavke da jedan Dom omladine – Kulturni centar – ne smije biti izolirana akademska institucija, nego otvorena scena permanentnih događaja vezanih za rad, razvoj i učenje mladih u njihovom slobodnom vremenu.
Ovo je arhitektura slobodnih vizura gdje ne smiju doći u sukob čovjek i arhitektura – gdje prostor mora nositi osnovni ljudski prostorni interes humane namjene i životne stvarnosti u punoj snazi izražajne ljepote.
Grad je simbol odnosa čovjeka i zemlje, kuće i ulice, prostornog neizmjernog toka ljudske solidarnosti, organiziranog života, veselog i tužnog, mladog ili starog, a uvijek iznova lijepog i neočekivanog.
…taj tok je čist i slobodan, nema tu patetične figurativnosti ili strukturne jednoelementne igre, već organska cjelina prostorne vezanog toka slobodnih ljudskih pogleda…
Krezuba sablast podzemne nemani koja nas vječno opominje da trenutci zla nisu rijetki već stalno prisutni u nama i oko nas. A onda dolazi trijumf, pobjeda – novo srce grada. Hrabri tragikom uzvišeni ljudi nadmašili su sebe i stvorili novi organizam u gradu. Spomenik je simbol ljudske solidarnosti nad nesrećom…On mora biti srce, organizam novog duhovnog stanja, element gradskog novog tkiva, njegova simbolika dostignute snage i dostojanstva u neizdrživom rastu prema nebu i slobodi.
Sudar čovjeka sa prostorom je neminovan, obično strada čovjek, treba mu zato omogućiti život, ali ne uz isključivost jednog ili drugog.
Grujo Golijanin rođen je 20. 6. 1941. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1965. godine. Studijski boravio u zapadnom Berlinu 1967./68. kod profesora dr. arhitekture Georgije Nedeljkov.
Nagrade i natječajni radovi:
Trgovački centar u Skoplju – I. plasman, 1967. godine
Uži natječaj za Trgovački centar u Skopju – I. plasman, 1967. godine
Klinike i instituti Medicinskog fakulteta u Sarajevu – III. Nagrada, 1968. godine
Skopski sajam u Skopju – I. otkup, 1968. godine
Šmidhenovo kupalište u Samoboru, 1969. godine
Spomenik Borisu Krajgeru u Ljubljani – I. plasman, 1969. godine
Spomenik Međunarodnoj solidarnosti u Skopju – obeštećenje, 1969. godine
Muzej zrakoplovstva u Beogradu – otkup, 1969. godine
Dom kulture Boro i Ramiz u Prištini – III. Nagrada, 1970. godine
Izlagao je na IV. zagrebačkom salonu.
(iz knjige dojmova)
