ŽELJKO KARAULA

Uskrsne teme –  6. 4. – 18. 4. 1998.

ŽELJKO KARAULA

Pri pristupu djelu sakralne tematike po­trebna je uz razumljiv talenat umjetnikova skrušenost, odnosno prodiranje do smisla svakog motiva kršćanske ikono­grafije, traženje poruke kod koje se mora osjetiti veličina božan­skoga i dijaloga koji se s Bogom uspostavlja i pri stvaranje umjet­ničkog djela. Opus Željka Karaule u svom znatnom segmentu biblijske je inspiracije i nosi takove ljudsku i umjetničku dimenziju u kojoj se prepoznaje i kao molitva, kao vid predanja osobnog u upućenosti transce­dentalnom. Kržini put, i druge teme biblijske sadržane potke, neprekidno su obnavljanje događaja Kristovog života, u koju je interpretaciju Karaula unio svoju kreativnu iskru. Kao forme izraza u najvećem broju slučajeva odabrao je reljef, razvijajući njime scene golgot­skog puta. Tom hodu patnje i konačne slave pridružio se više puta, mijenjajući kut umjetničke interpretacije, ali i zadržavajući konstantu svoga osobnog stila. U križnom putu koji se na izložbi pokazuje u slijedu svih 14. postaja, Karaula u kadru

određenom polukružnim završetkom gornjega djela gradi prizore ekspresivne izražajnosti, oblikovane gustoće — u odnosu Krista, križa i ostalih likova, zadržavajući i preglednost i

čitkost, u detalju i u cjelini. Relativno duboki (visoki reljef omogućava mu stvaranje napetosti volumena, srazove zbi­jenog prostora i dominantu kriza u većem broju postaja. Različitost ukomponiranosti i fragmentacije križa (kao znaka vodilje) dovodi do mjene uvijek intenzivnog dramatskog naboja, u izmjenama scena posrtanja i susreta, da bi u samoj XII. posta­ji — Smrti na križu sam korpus Krista postao križ, a ukrštene grede nestaju u dubini prostora. Znakovito je to rješenje. Otkupljenje je završeno, ali i svatko sada treba biti spreman prihvatiti svoj križ.

Brojna lica odražavaju mnoštvo, stvarna su i simbolička pitanja Krista, onovremeni sudionici ali i svi oni koji su se generacijama iz različitih pobuda našli uz Krista. Odražavaju ljubav i opačine grijeha. Možda je tumačenje suviše doslovno, ali, čini se, da ona skladna lica umirene su savjesti, a deformi­rana izgubljene su vjere. Karaula i opisom i grčem likova dale sadržajnu slojevitost, jer prim­jerice različitosti u položaju Kristovog tijela govore o tijeku golgotskog martirija. Izvjesna istesanost likova i minucioznost obrade, dovode do zan­imljivog spoja u dojmu, između monumentalnog i prisnog. Dakako da je i zavidna Karaulina vještina potrebna za postizanje takove ravnoteže. Razumljivo, vještina je tek potka likovnoj razradi, jednako uvjerljivo prisutnoj u svakom materijalu u kojom je djelo oblikovano. Tako radovi u porculanu odražavaju posebnost materijalu, no nastavši u tragu Karaulinog načina tumačenja teme. U plićem reljefu, s ele­mentima crtačkog, ostvaren je sklad između sirovosti porcu­la, blistavih ploha i decentne i razložne kolorističke intervenci­je. Bjelina, sjaj, i boja u nekim svojim omjerima prisutnosti ističu i sadržajnu odrednicu djela, s akcentima na ikonograf­skoj znakovitosti. Karaula se likovno ističe i u kolorističkom multipliciranju maslinovih grančica, i bojom naglašenog križa u kompoziciji. Komponenta je to slikarskog, kojom se obogaćuje kiparsko. U opusu prisutno, i u punom volu­menu, kojeg su uvjerljivi reprezentanti scene Pieta odnos­no Krist u grobu. Karaula sretno rješava puninu forme, ostvaru­jući dojmljivost scene, bliske ukupnosti opusa Karaulinog doživljaja i interpretacije sakralnog, kojom se, poglavito u toj dionici opusa, potvrđuje kao vrijednost suvremene hrvatske umjetnosti.

Stanko Špoljarić

Željko Karaula rođen 29. 8. 1958. g. u Prispu — općina Livno. Osnovnu školu završava u Livnu 1974. g. Iste godine upisuje školu Primijenjene umjetnosti u Zagrebu čiji petogodišnji program završava za četiri godine, 1978. godine. Po završetku srednje škole upisuje povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu gdje je apsolvirao 1982. godine. Akademiju likovnih umjetnos­ti u Zagrebu upisao je 1980. godine.  Diplomirao je 1984. godine, u klasi profesora Ante Kuduza. Do sada je izlagao na vise od dvadesetak skupnih i sedam samostalnih izložbi. Sudjelovao je u neko­liko likovnih kolonija. Rado je vise puta sudjelo­vao u humanitarnim donacijama, za djecu stradalu u ratu u Hrvatskoj, za nabavku aparata u bolnici Sv. Duh. Iz svoje ljudske potrebe, kao znak početka obnove i da se zlo vise ne dogodi poklonio je četrnaest postaja Križnog puta Pakracu. Pored slikarstva bavi se dizajnom i kiparstvom. Sudjeluje u javnim natječajima za spomen obilježja. Neka su već izvedena: Žena robijašica za Hrvatsku, korpus Krista na Domovinskom križu u Požegi. Kapelica male gospe u Kusonjama se upravo gradi po njegovom idejnom projektu. Njegov projekt spomen obilježja Žrtva­ma II. svjetskog rata u Livnu je prihvaćen i čeka realizaciju kao i spomen obilježje političkim zatvorenicima u Lepoglavi. Zaposlen je u tvornici Inker kao rukovoditelj odjela prototip. Član je HDLUZ-a. Živi i radi u Zaprešiću.

Samostalne izložbe:
1984. Livno, Narodno sveučilište
1986. Nova Gradiška, Galerija Kerdić
1991. Sesvete, Muzej Prigorja, Sesvete „Galerija Kurija“
1993. Zagreb, Galerija studentskog centra
1994. Zaprešić, Galerija Dar
1996. Livno, „Vječno svjetlo“, Galerija Matice Hrvatske
1997. Garešnica, Bistro „Štokić“
1998. Sesvete, Galerija „Kurija“, „Pastelne impresije“
1998. Zagreb, Galerija „Dubrava“, „Uskrsne teme“

Skupne izložbe:
1984. Sarajevo, Izložba grafike studenata Jugoslavenskih akademija
1984. Sarajevo, „Zajedno 84“
1984. Zagreb, Izložba studenata ALU Zagreb
1984. Livno, „Livnjaci Livnu“
1984. Zagreb, „Novi-Novo“
1984. Crikvenica, Galerija Gorica
1985. Beograd, Bijenale Jugoslavenske stu­dentske grafike
1985. Livno, „Livnjaci Livnu“
1986. Livno, „Livnjaci Livnu“
1990. Zagreb, Izložba recentnih radova člano­va HDLU
1991. Zagreb, Zagrebački salon, industrijski dizain
1991. Zaprešić, Galerija Rotonda
1991. Zagreb, Godišnja Izložba, Dom likovnih umjetnika
1993. Zaprešić, Galerija Dar
1994. Zaprešić, Galerija Dar, „Ljeto u Daru“
1994. Zagreb, Etnografski muzej
1995. Zaprešić, Galerija Dar “Zagrebu s ljubavlju”
1996. Zaprešić, Galerija Dar „Lice lijepe Naše“
1996. Podsused, „U susret Božiću“, Galerija Susedgrad
1996. Zaprešić, M. H. Galerija Knjižnice Ante Kovačića
1997. Monopoli, Parochia SS. ma Trinita in San Francisco da Paola
1997. Vinkovci, Galerija Vinkovačke jeseni
1997. Osijek, HNK
1997. Zaprešić, Galerija M. Skurjenija, Udruga likovnih stvaralaca Zaprešić
1998. Sarajevo, Bistrik, Grupa Li-art

Javni radovi:
1996. Požega, „Žena robijašica za Hrvatsku“
1996. Požega, Raspeće na spomen obilježja za stradale branitelje
1997. Kusonje, Kapela Male gospe

Stalne postave:
1993. Pakrac, „Križni put“, porculan
1997. Livno, „Križni put“, ulje na platnu
1997. Ljubunčić kod Livna, „Križni put“, bronca