VLASTA KUKAL

Slike –  30. 5. – 15. 6. 1973.

(naslovnica kataloga)

Vlasta Kukal

Izložbu Vlaste Kukal u Galeriji Dubrava zamislili smo kao pokušaj da sa po prvi puta prezentira koliko-toliko cjelovitiji u­vid u njezino slikarstvo, koje doduše nije dugoga vijeka – umjetnica se temeljitije bavi slikarstvom istom od 1968. – ali je poniklo na nedvojbenoj sposobnosti da se uobliči čuvstvo i misao bez posebne stručne izobrazbe. Ona je samouk, budući da se oskudni gimnazijski program iz umjetnosti nikako ne može uzeti kao mjera slikarske edukacije; dakle, autodidakt, ali i profesionalka. Ni od geodezije nije bilo vajde. Jedva je odslušala dva semestra. Digla je ruke od studija da se s puno žara prikloni sebi i slikama. Svojim slikama.

Gimnaziju je pohađala u Bjelovaru, ali je živjela u rodnome Rovišću, otkud je puto­vala u grad i kamo se svakoga dana vra­ćala. Tako joj je grad samo prolaznim stajalištem. Selo ju je odgojilo, selo je i uze­lo; zaokupilo, odredilo joj svjetonazor – skladni život s prirodom, pijetet spram domaćinskih poslova. Ljubav za zemlju. U nje se izoštrio sluh za govor cvijeća i živine, zavoljela je goveda i konje. Oko joj je uživalo u pučkome vezu, gledala je tkalačke stanove, mirisala hambare i po­drume, pospremala interijere starinskih seoskih soba, gledala na ormaru kruške i jabuke, pripremala zimnicu. . .

Ako ovdje nastojimo na lokalnome i ambi­jentalnome, to je stoga da bismo opravdali svijet njezinih stakala. Seosko u njima nije ishitreno, nije komercijalna poza, nego sadržaj same slikarice, koja je opet u Rovišću, gdje ostaje. U svome prirodno­me okviru.

Zemljopisno je Rovišću Vlaste Kukal Podra­vina, a s njom i moćna Hlebinska škola, blizu, te stanoviti utjecaj ove slikarske re­gije, osobito na početku, nije ništa začudujuća. Međutim, ona se lako i brzo otrgla. Dosta je vidjeti Dugu iz 1969., pa da smo u to sigurni, a otrgnuti se ne bi mogla, da ne posjeduje darovitosti i vla­stitu umjetničku potenciju. Na ponekoj ćemo slici uočiti još trag, no sve je tanji. Samosvojnost je izrazitija, a u ruralni ambi­jent unosi skrivene želje o nekom boljem i drukčijem življenju, jer urbanizacija pruža krakove i do Rovišća. Postupno ruši sli­karičino uporište, i da bi ga spasila, evocira mit, veliča prirodu. I baš u tim nekim crtama vidimo u nje naivnu provenijenci­ju svekolikoga joj stvaralaštva.

 Josip Škunca

Katalog djela:
1. Duga, ulje na staklu, 1969., ulje na staklu, 70×90 cm
2. Čudesna svjetlost, 1970., ulje na staklu, 45×90 cm
3. Hambar u snijegu, 1970., ulje na staklu, 45×60 cm
4. Pod krošnjom na Roškom brijegu, 1971., ulje na staklu, 68×90 cm
5. U sumrak na paši, 1971., ulje na staklu, 34×49 cm
6. Kolinje u Rovišću, 1971., ulje na staklu, 45×60 cm
7. Nenadani susret u polju, 1971., ulje na staklu, 50×70 cm
8. Razigrani bijelac, 1972., ulje na staklu, 35×50 cm
9. Pralje na ribnjaku, 1972., ulje na staklu, 70×50
10. Trs pod breskvom, 1972., ulje na staklu, 69×49 cm
11. Moj suncokret, 1972., ulje na staklu, 90×50 cm
12. Božić po domaće, 1972., ulje na staklu, 50×70 cm
13. Soba u staroj kući, 1972., ulje na staklu, 40×60 cm
14. Ivanova pšenica, 1973., ulje na staklu, 45×32 cm
15. Cvijeće i Mara, 1973., ulje na staklu, 45×32 cm
16. Ljubav na proplanku, 1973., ulje na staklu, 73×60 cm

Vlasta Kukal rođena je 1950. godine u Rovišću kraj Bjelovara, gdje je pohađala Gimnaziju i maturirala 1968. godine Studirala je Geodeziju na AGG fakultetu zagrebačkog sveučilišta. Slikarstvom se intenzivno bavi od 1968. godine.

(iz knjige dojmova)