VATROSLAV KULIŠ
Ciklus gvaševa – 19. 5. – 31. 5. 1986.
(naslovnica kataloga)
Ciklus gvaševa
Gotovo cijelo desetljeće, koliko je naime Vatroslav Kuliš prisutan svojim slikarstvom u našoj sredini, traje jedan razvojni proces koji je ovog slikara bitno odredio, napose pak njegovim zadnjim ciklusom slika. Riječ je o onom mukotrpnom traženju identiteta, koji svaki umjetnik mora iznaći. S čvrstim osloncem na tradiciju lirske apstrakcije, enformela i gestualnog slikarstva te, napose, na iskustvu klasika hrvatskog kolorizma, on je stvorio rukopis koji nedvojbeno otkriva sva ona bitna svojstva individualnog. Kuliš je, kao i oni malobrojni iz njegove generacije slikar koji na Eliotovom uvjerenju iznalazi svoju posebnost, dakle, on snagu individualnog odmjerava kroz tradiciju. Upravo je svijest o tradiciji kultivirana svijest o granici koju se ima dosegnuti, odnosno – premostiti. I izazov i napor, dakle dvostruke je prirode, one koja jest i one koja postaje, koja hoće biti. Baš je tu granicu ovaj slikar prekoračio i prostor u kojem se zatekao nije ostavio bez svojih tragova, bez jasnih otisaka.
Možda nije pretjerano zapisati da je u famoznim osamdesetim godinama, kada se nastojalo slikarstvom imenovati i ono što se jučer preziralo, a danas već zaboravilo. Kuliš je ostao uporan i dosljedan svojem stavu. Da je, dakle, mimo kakve pomodnosti ustrajao i da se do ovog odnosa sazrije trebalo je mnogo toga skupiti, kako primjećuje Vlado Bužančić. Nekonvencionalan, dapače, stran mu je svaki geg, patetična gesta, frazeološka kovanica, Kuliš je prije hermetik izrazito lirska naboja. Slikar onog paradoksa, koji je pokrenuo svijet i svijest umjetnosti, onog ushita koji je šibao Kandynskog kada je ugledao okrenutu sliku.
U njegovom slikarstvu nije teško prepoznati i onu dionizijsku, radosnu gotovo hedonističku dimenziju, ne samo u slici već i u samom činu slikanja. Kuliš, također, nije slikar ni velikih niti zadatih tema, on je intimist, okrenut unutarnjem krajoliku svojega bića u kojem nalazi razloge i smisao slikarske individualnosti.
Milan Bešlić
(Iz kataloga samostalne izložbe u Zorin domu, Karlovac, 14. – 23. travnja 1986.)
Katalog djela:
1. Neonska duga nad zaspalim parkom u predgrađu, gvaš, 50×70 cm, 1986.
2. Neonska duga nad zaspalim lunaparkom ali u ljubičastim snovima, gvaš, 50×70 cm, 1986.
3. Pismo gospodinu Tamatanga na Rurutu koraljni otok Polinezije ili homage Slavku Batušiću, gvaš, 50×70 cm, 1986.
4. Dan kada su pjevale proljetne vode, gvaš, 50×70 cm, 1986.
5. Ljubav na polikromiju, gvaš, 50×70 cm, 1986.
6. Neostvarena posjeta Akvileji, gvaš, 50×70 cm, 1986.
7. Precizan iskaz ljubavi za mozaike primitivca mračnog osrednjeg vijeka, gvaš, 50×70 cm, 1986.
8. Crveno, gvaš, 50×70 cm, 1986.
9. Kupelj duše, gvaš, 50×70 cm, 1986.
10. Martin sladoled, gvaš, 50×70 cm, 1985.
11. Tvoja zvjezdana noć Vincente, gvaš, 50×70 cm, 1985.
12. Zima, gvaš, 50×70 cm, 1985.
13. Jesen, gvaš, 70×100 cm, 1985.
14. Padaju zvijezde, gvaš, 50×70 cm, 1985.
15. Ambrozijska kocka, gvaš, 70×100 cm, 1985.
16. Ljeto, gvaš, 70×100 cm, 1985.
17. Proljeće, gvaš, 50×70 cm, 1985.
18. Tihi dojam osobine, gvaš, 50×70 cm, 1986.
19. Zibanje plodnih boja, gvaš, 50×70 cm, 1986.
20. Nudistički detalj, gvaš, 50×70 cm, 1986.
21. Pišem ti pismo muranskim stakalcima, gvaš, 50×70 cm, 1986.
22. Epska radost kadulje za herbarij intime, gvaš, 50×70 cm, 1986.
23. Naslov bez nježnosti, gvaš, 50×70 cm, 1986.
Vatroslav Kuliš rođen je 7. ožujka 1951. godine u Vidošima. Školu primijenjene umjetnosti završio je u Zagrebu 1971. godine. Iste godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 1976. godine u klasi profesora Šime Perića. Bavi se grafičkim dizajnom i scenografijom. Član je Grupe Stećak. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
1969. Zagreb, Galerija Dubrava
1979. Varaždin, Narodno kazalište August Cesarec
1980. Zagreb, Galerija knjižnice Vladimir Nazor
1980. Hvar, Galerija na Bankete
1981. Zagreb, Studio galerije Forum
1981. Karlovac, Galerija Barešić
1982. Palmižana, Galerija Škorpion
1982. Zagreb, Galerija Dubrava (s Antunom Borisom Švaljekom)
1983. Karlovac, Zorin dom (s Antunom Borisom Švaljekom)
1983. Bari, Expo Arte (s Nadom Falout i Nives Kavurić-Kurtović)
1985. Zagreb, Autorski izlog knjižare „August Šenoa“
1985. Velika Gorica, Galerija Galženica
1985. Zagreb, INA-projekt
1986. Karlovac, Zorin dom
1986. Zagreb, Galerija Dubrava
Nagrade:
1981. Karlovac, Galerija Vjekoslav Karas, Biennale akvarela Jugoslavije
(iz knjige dojmova)
