DARKO BAVOLJAK
DUBRAVA – 5. 12. – 29. 12. 2016.
DUBRAVA
Danas se od umjetnika traži društvena analitičnost i angažiranost a fotografija, kao najrasprostranjenija dokumentaristička metoda, još se i sada prešutno smatra najmoćnijim sredstvom spoznaje stvarnosti. Jednom riječju, ono za što znanstvenicima trebaju desetine ispitanika i stotine intervjua umjetnik može sažeti u 7 slova!
Fotografija koja potencijalno obuhvaća široko područje znanja, iskustva, sjećanja i samim time i značenja, autorski je narativ Darka Bavoljaka kojim se od ranih 90. sustavno bavi. Već je njegova izložba “Budućnost”, u kojoj se bavio logotipovima robne kuće razorene u ratu, pokazala smjer njegovih interesa. To je umjetnost kao dio antropološke spoznaje kroz etnologiju naše svakodnevice, a sve to u nastojanju da se, izmjenom očišta, anticipira stvarnost.
Moguća metoda pozicioniranja njegovog umjetničkog rada metoda je kontekstualizacije i očituje se kroz njegov odnos prema društvenom, prema kulturnom i u konačnici kroz odnos prema kontekstu vlastitog rada, djelovanja i mišljenja.
U izložbi “Dubrava” Bavoljak se bavi grafitima ispisanima po fasadama, ulicama, kantama za smeće, napuštenim dućanima, radionicama… Preciznim istraživanjem i upornim traganjem on pronalazi 7 slova u kojima pokušava sažeti identitet tog velikog zagrebačkog kvarta. Priča na taj način postaje dvoslojna; u prvom sloju je tekstualni zapis ispisan kao oblik komunikacije pojedinca ili marginalne grupe sa širom kulturom, provokacija u javnom prostoru ili naprosto samo obavijest, dok je u drugom sloju Bavoljakova poruka za čiju preglednost koristi fotografiju koja mu služi kao posrednički medij u tom sagledavanju. Naravno, on ne prati samo tragove koji ostavljaju ono što je vidljivo, nego ih pažljivo bira, kadrira, ulazi u dijalog s već postojećim, pronađenim i istraženim i predlaže nove načine njihovih čitanja.
Autor u svom diskursu izloženog djela pokazuje i priopćava svoje stajalište, ideologiju i kontekstualnu pripadnost te u svakom slučaju ne polazi iz pozicije neutralnog promatrača. Svako slovo na fotografiji predstavlja za njega znak i on od znaka polazi i ulazi u “turbulentno područje događanja” koje je za njega “(događanje) turbulentno zbog toga što unutar fotografije ne struji samo vidljivost, nego i značenje i znanje.” (Reinhard Braun, Camera Austria u Arhivi preraspodjele i premjeravanja, GKD, Zagreb, 2014.)
Tako je prvo slovo D, slovo ispisano na brojnim mjestima toga predgrađa, početno slovo nogometnog kluba Dinamo. Ono je još k tome inkorporirano u plavo-crvenu šahovnicu i ovijeno pleternim obrubom. Ljubav prema Dinamu zasigurno je jedan od najjačih elemenata hrvatskog nacionalnog identiteta žitelja Dubrave, a iz njega su proistekli i Bad Blue Boys, navijačka skupina koja se često povezuju i s radikalizmom o čemu svjedoči i svastika u trećem slovu B. Da fašistička obilježja nisu dobrodošla u Europi, navijačima Dinama neprestano poručuje međunarodna zajednica velikim kaznama nakon ispada na utakmicama. Ti simboli su, međutim u posljednje vrijeme učestali u Hrvatskoj , kao i drugo slovo U kojem je upisan i križ. Taj znak povezuje na neki način dva disparatna pojma; ustaše (hrvatski profašistički pokret) i križ (najrašireniji i najizrazitiji simbol kršćanstva), koji kao ikonografski element u sebi sadrži križ na koji je bio razapet Isus Krist te označava njegovu patnju i iskupljenje za čovječanstvo. Da li je, i kako moguće pomiriti te dvije ideologije, ljubav prema svim bližnjima i isključivost prema različitima (Srbima, Židovima, Romima, «obojenima», homoseksualcima…) ne znamo, i pitamo se da li to znaju oni koji su poruku pisali.
Nakon političkih i nacionalnih parola Bavoljak kreće prema svakodnevnim porukama. Neriješena parkirna mjesta i zaustavljanje pred vratima ponukalo je nekoga da dizajnira vlastiti znak zabrane parkiranja. Prema kraju rada možemo primijetiti da se iz područja etike autor pomiče, na neki način u polje estetika. U slovima A netko se poigravao sa suvremenom tipografijom, a u slovu V pojavljuju se naznake street arta u iscrtanim flašicama pića na vratima propalog dućana.
Mogli bismo zaključiti da Bavoljak, širenjem značenja izvan samog kadra fotografije i uvođenjem sekvence, aktivira način gledanja te fokus proširuje na misaone procese, pa njegov odnos između viđenog i spoznatog ulazi u polje performativnog djelovanja.
Njegov se interes, a samim time i interes promatrača, usmjerava na neki način prema sadržaju koji se nalazi iza fotografiranog predmeta; na uzavreli grad, oronule fasade, , bučne navijačke skupine, neriješene političke odnose, porast ekstremnog nacionalizma, konfuznu urbanističku, a samim time i saobraćajnu problematiku, napuštene lokale ali također i na živost i veselje novodolazećih mladih generacija majstora grafita i njihovu neopterećenu estetiku.
Sve je to Dubrava Darka Bavoljaka u nizu od 7 slova.
Jasmina Bavoljak
Zagreb, 18. 11. 2016.
Darko Bavoljak;
Rođen 1961 g. u Zagrebu
Završio studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Djeluje u području fotografije, filma, konceptualne umjetnosti i kustoskih koncepcija.
Njegove fotografije se nalaze u privatnim kolekcijama, te u zbirkama fotografija Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.
Član je HDLU Zagreb i HZSU-a.
SAMOSTALNE IZLOŽBE:
2014. Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, Galerija Waldinger, Osijek, Putovanje ciklus SnapshootŽ
2013. Galerija Lamparna, Labin, Ovrha
2011. K.U.N.S. GALERIJA O.K. Rijeka, Budućnost 2011
2010. K.U.N.S. GALERIJA O.K. Rijeka, Refleksije
2008. Kula Lotrščak, Zagreb, Indija, s Ivanom Kožarićem
2007. MMC galerija OK Rijeka , Indija s Ivanom Kožarićem
1998. Galerija Luža art centar Dubrovnik, Mljet
1997. MGC galerija FORTEZZA, Zagreb, Galerija,Čopor-horda, Pečuh, Mljet 1997
1994. FOTODIFFUSIONE´94, Torino, Ciklus Budućnost
1992. Kulturno informativni centar, Zagreb, Ciklus Budućnost
1991. MGC Muzejski prostor Zagreb, Ratne fotografije
1985. Galerija foto kluba Zagreb, Zagreb, Fotografije
VAŽNIJE SKUPNE IZLOŽBE:
2016. Bijenale industrijske umjetnosti, Labin
2015. Iz trbuha diva, MMSU, Rijeka
2014. Festival željezara, Sisak
2014. Dani performansa MMC-a, MMSU, Rijeka
2012. Strpljivo oko – Pejzažna fotografija u zbirci MMSU, Rijeka
2010. 45.Zagrebački salon, Zagreb
1997. Hrvatska fotografija, Zagreb
1996. 30.Zagrebački salon, Zagreb
1994. Likovna kolonija, Rovinj
1993. Hrvatska fotografija od tisuću devetsto pedesete do danas, MSU, Zagreb
1992. Objektiv rata, Muzejski prostor, Zagreb
1992. 23. Salon mladih, Zagreb
1990. 22. Salon mladih, Zagreb
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
