Skip to content

Izložba Ivane Vulić u Galeriji Vladimir Filakovac

U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 16. ožujka u 19 sati izložba akademske slikarice IVANE VULIĆ pod nazivom “Mjeseci 2”. Izložba je otvorena do 2. travnja 2020., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. 


IVANA VULIĆ

Mjeseci 2 – 16. 3. – 2. 4. 2020.

Mjeseci 2

U cijelom svojem dosadašnjem slikarskom opusu Ivana Vulić bavi se vrlo analitički odnosom svjesnog i nesvjesnog u ljudskoj psihi, arhetipovima, simbolima, snovima i intuicijom. Na prvi pogled to je nešto što povezujemo sa ženskim principom i animom, ali jednako tako, prema Jungu, svaki muškarac u sebi nosi i taj “ženski” dio, intuiciju; velika prostranstva nesvjesnog i podsvjesnog. Motiv Mjeseca kroz ljudsku je povijest ipak predstavljen kao simbol ženske snage i prirodnog ciklusa od trinaest punih Mjeseca kroz godinu koji su izravno povezani sa ženskim tijelom, dok je Sunce ostalo tradicionalan simbol muškog principa. Pomoću lunarnih faza nekada se mjerilo vrijeme, da bi kasnije ženski broj 13 kao princip matrijarhata bio zamijenjen muškim brojem 12 i patrijarhatom.

Ta kontinuirana fascinacija i potreba umjetnice da se bavi motivom Mjeseca možda najviše od svega asocira na metaforu cikličkog protjecanja vremena, na punjenje i pražnjenje Mjeseca, na oscilacije, plime i oseke koje nisu vidljive samo u prirodi, već i u našoj duši i na tijelu. U mnogim kulturama Mjesec simbolizira neprestanu obnovu, prosvjetljenje pa čak i “duhovni vid svjetlosti u tami” (Jean C. Cooper). Uostalom, Ivana Vulić ističe kako ju Mjesec fascinira “ne samo kao masivan i magnetički privlačan objekt na nebu, nego kao i simbol ženske energije, metamorfoze, ciklusa i mjerenja vremena”, dok njezine slike funkcioniraju kao jedna vrsta kontemplativnih mandala “koje evociraju razmišljanje desnom polovicom mozga”, onom kreativnom, difuznom, iracionalnom i perceptivnom. Takvu koncepciju prati odgovarajuća paleta hladnih i zasićenih tercijarnih tonova, koji ne samo što korespondiraju s noćnim, vodeno-zemljanim, ženskim principom, već pojačavaju element kontemplacije, snova i meditacije. Male mandale na ovoj se izložbi javljaju i u obliku okruglih djela od papira, akvarela i gvaša koje na promatrača djeluju vrlo smirujuće i meditativno.

Stoga je i apstraktna tekstura umjetničinih slika u rasponu od tankih linija, poentilističkih točaka i mrljastih poteza, s mnogo isprepletenih slojeva, kako bi “evocirale teksturu pletiva ili šuma na starim TV ekranima, tzv. snijega, čime se postiže ritmičan i melankoličan dojam” (Ivana Vulić). To su naši snoviti i podsvjesni košmari, nesanice ili struje svijesti koje ne možemo uvijek raspetljati – poput vunene niti – koji se tradicionalno, tobože, pripisuju ženskom principu.

U tom kontekstu percepcije ženskog, pasivnog, noćnog/lunarnog elementa, često se kroz povijest javljao i demonski princip koji se pripisivao nedokučivoj ženskoj prirodi i psihi. Stoga se autorica bavi i tim ekstremnim polom prikaza žene kao Beštije, “predatora koji čuči u nesvjesnom i u mraku”, gotovo hibridnog bića koje korijene vuče još od mitske Lilit, prve Adamove žene i arhetipa tzv. crnog, praznog Mjeseca. To je u današnjem suvremenom kontekstu metafora žene koja je prazna, neplodna, neispunjena, nesretna i emotivno gladna, i to su naši stvarni frojdovski i jungovski demoni koje ne želimo sresti.

Instalacija Nesanica pojačat će efekt tih košmarnih snova koje možemo imati za vrijeme punog Mjeseca, ali u njoj Ivana Vulić reciklira i uspomene iz svojeg odrastanja, razdoblja osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća: haljina je rukom ispletena od starih kasetofonskih vrpci, čime se simbolično premotalo to vrijeme – vrijeme koje je istodobno bilo crno i sjajno. Mnogo toga stoji na putu cjelovitom ženskom identitetu u fazama odrastanja, i mnogo emotivnih iskustava “brišemo” i recikliramo kroz snove. U njima, doduše, ne osjećamo Vrijeme, i u njima možemo biti potpuno slobodni… kao u stihovima onog starog evergreena Fly Me to the Moon.

Iva Körbler

Popis izloženih radova:
1. Beštija, 2013., akril/platno, 150×200 cm
2. Pčela, 2013., akril/platno, 30×30 cm
3. Nesanica, 2011./2016., vuna, kasetofonske vrpce, metal, 100x150x70 cm
4. Mjesec 30, 2016., akril/platno, 140×140 cm
5. Mjesec 50, 2019., akril/platno, 50×50 cm
6. Mjesec 51, 2019., akril/platno, 50×50 cm
7. Mjesec 52, 2019., akril/platno, 140×140 cm
8. Mjesec 53, 2020., akril/platno, 140×140 cm
9. Mjesec 54, 2020, akril/platno, 140×140 cm
10. Mjesec 55, 2020., akril/platno, 140×140 cm
11. Mjesec 56, 2020., akril/platno, 140×140 cm
12. Mjesec 57, 2020., akril/platno, 140×140 cm
13. – 19. Iz ciklusa M, 2019./2020., gvaš/pamučni papir, promjer 56 cm

Ivana Vulić rođena je 1978. u Zagrebu, gdje živi i radi kao umjetnica i dizajnerica. Nakon završenog Studija industrijskog dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (1997. – 2001.), studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2002. – 2006.) u klasi prof. emeritusa Đure Sedera i na Akademiji za umjetnost, arhitekturu i dizajn u Pragu (2005.), u klasi prof. Stanislava Diviša. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu magistrirala je 2010. pod mentorstvom prof. Duje Jurića. Boravila je na umjetničkim rezidencijama Cité internationale des Arts u Parizu (2014. i 2019.), Glo`Art, Lanaken, Belgija (2014.) i CreArt, Kaunas, Litva (2016.). Izlaže od 2002. na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, te je dosada ostvarila 15 samostalnih izložbi u Hrvatskoj. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Samostalne izložbe:
2004. Identitet, Studentski centar, Zagreb
2007. Autoportret, Galerija O. K., MMC Palach, Rijeka
2010. Psihopomp, Galerija Kristofor Stanković, Zagreb
2011. Blato, Zavičajni muzej grada Rovinja
2011. Ptice, Galerija Kiosk, Studentski centar, Zagreb
2013. Blato, Galerija PM, Zagreb
2013. Blato, Galerija Događanja, Zagreb
2013. Izložba slika Ivone Jurić i Ivane Vulić, Galerija sv. Krševana, Šibenik
2015. Ptice II, Galerija Hrvatske matice iseljenika, Dubrovnik
2015. Moonbird, Galerija ZILIK, Karlovac
2016. Marinizam, Dom Marina Držića, Dubrovnik
2016. Dark black, izložba Josipe Štefanec i Ivane Vulić, Salon Galić, HULU Split
2016. Dark black, izložba Josipe Štefanec i Ivane Vulić, Galerija Flora, HDLU Dubrovnik
2018. Mjeseci, Galerija Događanja, Zagreb
2020. Mjeseci 2, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb

fotografije s otvorenja izložbe snimio Svebor Vidmar