MELINDA KOSTELAC

Rerotografija – 31. 10. – 17. 11. 2016.

Rerotografija

Nova serija grafika Melinde Kostelac nadovezuje se dnevničkim, autoreferencijalnim i intimističkim diskursom na njezin prethodni ciklus Hortikultura stanja iz 2011. godine. Umjetnica koja razmišlja u širim vremensko-prostornim okvirima – ili kako bismo danas rekli ‘vremenskim crtama’ – Melinda Kostelac primarno istražuje nove kreativne mogućnosti grafičkih matrica, višeslojnost otiska koji se dobiva kombiniranjem nekoliko tehnika, gdje ujedno delikatno upliće vlastita sjećanja i slike iz djetinjstva.

I u novom ciklusu grafika ovu umjetnicu zanimaju fragmenti koji tvore naš identitet u sadašnjosti, sjećanja koja su upisana u naše tijelo na razini DNA memorije ili (pod)svijesti. Naslov Rerotografija sažima u sebi značenja nečega što je istodobno “retro/eros/kreativni resurs/način ili element pisanja”, dakle, proteže se na dnevnik jednog trenutka životne spoznaje umjetnice.

No, za razliku od teme spašavanja obiteljskih sjećanja, sigurnosti obiteljskog kruga i našeg (građanskog) identiteta iz Hortikulture stanja, sada je pred nama u prvom planu tema tijela i tjelesnosti u kontekstu teksture. Predloške digitalne fotografije Melinda Kostelac otiskuje na paus, koji cijelom konceptu dodaje onaj taktilni, svjetlosni i krhki element vremena, kao novu mogućnost proširivanja grafičkog iskustva. Otisci vlastita tijela i njegovih kontura imaju snagu umjetničke poruke i geste koji ukazuju na postignutu životnu i umjetničku samosvijest i snagu kojom se kroz ženski polaritet može parirati drugim životnim izazovima. Pismo/tekstovi će se u novom ciklusu javiti kao svojevrstan muški polaritet, arhetip muškog uma, koji se u našoj zapadnoj civilizaciji često kristalizira povrh ženske intuicije i snova. Pa ipak, u grafikama postoji koreografija, ples muških i ženskih tijela, težnja za “uparivanjem”, simbiozom, jedinstvom i razumijevanjem, jer nije nam od Prirode dano da budemo prepušteni samima sebi. No, nije sve prožeto svijetlim tonovima u odnosima oba spola: (r)erotografija konačno nalazi izvor signala – u knjizi objektu koja se nalazi u sredini postava. U tu svrhu mala paus agenda, knjižica koja po slojevima ponovno uvodi elemente dijaloga, uvezena je s parom policijskih lisica. Lisice će – prema riječima umjetnice – u trenu prvo pojačati prenadraženost oka prema određenim seksualnim afinitetima i njihovoj mogućoj manifestaciji, ali prelistavanjem knjige objekta, promatrač će zapravo steći uvid u dinamiku mučitelja i žrtve, dominacije i podčinjenosti, akcije i pasivnosti.

Ljudski su odnosi iznimno složeni, obilježeni toliko suptilnim unutarnjim i vanjskim dinamikama moći, da je ponekad i nakon godina trajanja jednog intimnog iskustva, teško pravilno pročitati rubove te emotivno-psihološke igre, bez obzira radi li se o poslovnoj, prijateljskoj ili intimnoj relaciji. Od odanosti do izdaje zna biti kratak put, a kanali (po)vezanosti koji se ne mogu metaforički prekinuti i raskinuti predložak su mnogih fabula umjetničke inspiracije.

Melinda Kostelac pažljivo balansira ove delikatne teme, ne ispuštajući pritom nikada metijerski dio jednako složene artikulacije grafičkog medija. Njezine su grafike ponekad vizualno bliže fotografiji ili elementima filmske montaže, upravo radi autoričina specifičnog preklapanja tekstualnih i vizualnih narativa. Nastavljajući idejno put Ivana Kožarića, Zdenke Pozaić i utjecaj arheologije fotografije Jerzyja Lewczynskog, Melinda Kostelac u mnogim fragmentima dijeli grafički svjetonazor s Ines Krasić: gužvanje papira dio je autokonfesionalnog nemira (Kožarić), dok je odbacivanje medijskog diktata žene kao objekta (Krasić) mnogo više od neke patetične feminističke poruke. Štoviše, apliciranje vlastitog portreta na otisak nosi ultimativnu poruku o individualnoj umjetničkoj ostvarenosti, ali i potrebnoj dozi ženske samosvijesti koju danas žene moraju posjedovati da bi opstale u ovom zahtjevnom i često okrutnom svijetu.

Iva Körbler

Melinda Kostelac rođena je u Rijeci 1968. godine. Diplomirala je kao profesor likovne kulture 1996. godine na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci, specijalizirajući medij grafike u klasi Josipa Butkovića. Na poslijediplomskom studiju grafike Akademije likovnih umjetnosti u Ljubljani, 2005. godine stekla je titulu magistra umjetnosti u klasi Lojze Logara. Status samostalnog umjetnika stekla je 2002. godine. Doktorandica je poslijediplomskog doktorskog studija grafike Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi Dubravke Babić.

Bilježi brojna skupna i samostalna izlaganja u Hrvatskoj i inozemstvu, te je više puta nagrađivana za područje grafike. Autorica je raznih publikacija u području povijesno-kulturne baštine. Angažirana je na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci kao prodekanica za nastavu, studije i studentska pitanja, u umjetničko-nastavnom zvanju docenta. Živi u Opatiji.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros

Skip to content