DOMAGOJ ROGINA
Plivač – 6. 3. – 30. 3. 2017.
Plivač
Domagoj Rogina svojim slikarskim prostranstvima upisuje tragove osobnih težnji suočavajući se s vlastitim nemirima. U zaglušujućoj samoći egzistencijalnih praznina otvaraju se tako njegovi misaoni krajolici. Surovost nepoznatih predjela odiše monumentalizmom koji je ispunjen uznemirujućom tišinom Rogininih neprimjetnih koraka. U tom bremenitom smiraju kreće na ekspediciju intimnih nedostižnih utočišta. Do njih se probija metaforički prigrlivši ekspresivnost kao i energičnost izraza, iza sebe ostavljajući materični likovni trag. Sasvim daleko, hladnim i zemljanim tonovima, probija se do nepoznatih mjesta unutarnje prirode, ne nazirući njezine nepregledne horizonte.
Divlja mora, polarne zime, bijele noći, zaleđeni oceani, avetinjska polja čine granice otuđenosti u kojima odjekuju Roginina propitivanja. Lov na morske nemani tamnih dubina tako prerasta u ponavljanu priču o borbi i opstanku, o rastu i odrastanju kao o prolaznosti i vječitosti. Gotovo dječačkom avanturom, neustrašivo kreće u potragu za srećom, vrijednostima i odgovorima. U neporaženim divljinama koje ujedno dijele i uskraćuju, Domagoj Rogina vodi svoju borbu od koje ne odustaje.
Morski psi kao motivski likovi personificiraju veličinu i nadmoć kao i samoostvarenje svega onoga čemu teži. Životni su to okršaji s idealima, težnjama i većim smislom od pukog bivanja gdje se zrelom slikarskom poetikom stvara atmosferičnost koja sama sebi nije svrha. Nepristupačni zaljevi morskih ponora, prelomljeni ledenjaci ili pak otoci u strujama čine luke i sidrišta vlastitih tumačenja, gdje se tek ponegdje pojavljuju likovi. Manje ribe postavljene u korelaciju s morskim psima, udaljeni bik, mračan lik i sugestivan autoportret pripovijedaju priču prepunu simbola i prenesenih zapleta.
Autor se hvata u koštac s vremenom, pritiskom i neizvjesnošću koje ono nosi za sobom dok materičnim, gustim potezima oživotvoruje njegovu fizičku prisutnost, prolaznost i težinu. Postupno gradi sliku organskim rastom baš poput taloženja tla prirodnih masiva i nanosa. Kopna između sna i jave, oluja i zatišja, izviru kompozicijski smisleno i odmjereno postajući teritorijem potrage, pustolovine i nadmetanja. Ikonografija lovca kao što su mreže, osti i harpuni te lovine poput leđnih peraja i ralja, ulovljenih zlatnih rogova mitskih interpretacija, ovdje dobivaju dvostruke uloge. U tom opasnom bestijariju velikih i malih riba lovac postaje lovinom zarobljenom u krug potjere i stalnih vrebanja.
Domagoj Rogina praznine pejzaža ili pak tijela bića tvori razlaganjem formi na osnove svog slikarskog jezika. prizivajući tjeskobu zaleđenih stijena, pučina, žalova i planina. Time doziva trenutke tik pred nevrijeme mijenjajući ih u skladu s vlastitom slikarskom poetikom. Modre dubine, sive širine i ledene blizine uvijek iznova izazivaju strahopoštovanje opstajući trajno u samoći slikarske prirode.
Marijana Paula Ferenčić
Popis izloženih radova:
1. Levitiranje, 2016., ulje na platnu, 160×200 cm
2. Zlatni bik, 2016., ulje na platnu, 160×200 cm
3. Lov, 2017., ulje na platnu, 90×200 cm
4. Trag, 2016., glet masa, drvofix, ulje na juti, 90×200 cm
5. Iz rupe, 2016., fugir masa, ulje na platnu, 140×170 cm
6. Ulovljen, 2017., ulje na platnu, 140×170 cm
7. Gomila, 2016., ulje na platnu, 140×170 cm
8. Plavi pas, 2016., ulje na platnu, 130×170 cm
9. San o lomljenju leda, 2017., ulje na platnu, 110x150cm
10. 1, 2, 3, 2017., ulje na platnu, 110×150 cm
11. Bijelo-sivi pejzaž, 2017., ulje na platnu, 110×150 cm
12. Bez naziva, 2016., ulje na platnu, 120×150 cm
13. Bijela planina, 2016., ulje na platnu, 105×130 cm
14. Kraj, 2017., ulje na platnu, 105×130 cm
15. Ribe, 2017., ulje na platnu, 100×130 cm
16. Bijeli pejzaž, 2016., ulje na platnu, 90×120 cm
17. Mekani rogovi, 2016., ulje na platnu, 60×80 cm
18. Portret s potkošuljom, 2016., ulje na platnu, 40×50 cm
19. Rast, 2016., ulje na platnu, 40×50 cm
Domagoj Rogina rođen je 1989. godine u Varaždinu. Završio je Prvu gimnaziju u Varaždinu 2008. godine te upisao studij Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2011. godine. Dosad je izlagao na desetak skupnih izložbi, od kojih je najistaknutija 32. Salon mladih u HDLU te na jednoj samostalnoj izložbi u sklopu Fragmentologije u Galeriji 3.14 u Zagrebu 2016. godine. Bio je na rezidenciji Glo’art u Belgiji 2015. godine. Trenutno je na diplomskom studiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek, gdje mu je mentor iz slikarstva prof. Damir Sokić.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
