BANE MILENKOVIĆ

PAS/DOG 2 – 19. 12. 2016. – 13. 1. 2017.

PAS/DOG 2

Slikarstvo Bane Milenkovića već dugo uljepšava i liječi našu svakodnevicu. Kroz nekoliko desetljeća na hrvatskoj likovnoj sceni, njegovo je viđenje slikarstva – od geneze i formiranja u vrijeme Nove slike osamdesetih, preko tendencija postmodernih miješanja stilova i citata, do zadnjeg vala hiperrealizma u ovom tisućljeću – postojano odudaralo od svih efemernih trendova, ukazujući na pokušaj stvaranja svojega osobnog, čarobnog vrta starog Mediterana. Nastavljajući liniju pojedinih naših najvećih pejzažista, marinista i kolorista, Bane Milenković u svojim je slikama sačuvao i pastoralno-arkadijsku dimenziju izgubljenog mita o Mediteranu. Ludički element njegovih slika i crteža javljao se povremeno kao tzv. dječji simplificirani crtež, no ti su korijeni stajali u svijetu njegovih fovističkih predaka (Matisse, Dufy), signalizirajući više emotivno-mentalnu srodnost nego morfološku.

Kritika je u više navrata upućivala kako se radi o slikaru “koji crta bojom, a slika crtom” (Šimat Banov) i koji je od svojih prvih izložbi do danas ostao podjednako liričar i nostalgičar – ponekad melankolik – koji nas je u depresivnoj poslijeratnoj stvarnosti vitalistički liječio bojom i veselim motivima otoka, kućica, brodova, parobroda, brodića, biljaka i širokim potezima nebeskog i morskog plavetnila. I dok je od početaka bilo jasno kako je „svijet Banetova slikarstva biofilan“ (Tonko Maroević), na njegovim slikama upravo radikalno, manifestno nismo susretali motive ljudi, što je ukazivalo na umjetnikovu poziciju programatske izolacije od „bučne gomile“. Biljke su tako dosljedno poprimale značajke živih bića, s porukom kako nema dvojbe tko je prvi nastanjivao Zemlju prije čovjeka, a motivi nekih životinja postepeno su se uvlačili u Banino slikarstvo na “mala vrata”.

Da životinje u ovom opusu imaju povlašteni, superordinirani značaj čovjeku postajalo je jasno već u njegovim ranim crtežima oko 1987. i 1988. godine, kada se javljaju motivi psa, ptice i ribe, koji se u devedesetima provlače u skulpturama pasa od papira i kartona, ali i crtežima, kolažima i linorezima s početka tisućljeća (psi, guska, jelen, mačka). No, Bane u kontinuitetu crta studije pasa koji su mu bili vjerni prijatelji u privatnom životu svih ovih desetljeća.

Milenkovića ne zanima toliko anatomski detalj psa ili studija njegova pokreta pa u tom kontekstu ne možemo reći da je izravni nastavljač animalističke linije Deškovićeva pristupa temi psa, već se zadržava na simboličnoj ulozi psa kao pratitelja i čuvara ljudi. S druge strane, pas je prezentiran kao čovjeku ravnopravno biće, kao memento da postoji jedna vrsta u prirodi od koje ne možemo doživjeti izdaju, već samo sveobuhvatnu ljubav, blisku onoj dječjoj. On je prema simboličkim predanjima mnogih kultura čuvar prijelaza između ovog i donjeg svijeta, ali je povezan i s bogovima kao njihov glasnik. Psi su heroji iz mitova i generalno spasitelji ljudi, čuvari stada/obitelji i bezuvjetno odani pratitelji čovjeku. U svim se Baninim crtežima i slikama životinja ujedno krije poruka o velikoj temi slobode, kako osobne, tako i potrebe slobode životinja.

Ne mogu se oteti dojmu kako se biljni i životinjski svijet Baninog slikarstva negdje na nekoj razini – možda i nesvjesno – referira na britansku znanstveno-spekulativnu seriju Život nakon ljudi (Life After People), u kojoj se razmatra kako bi Zemlja izgledala kada bi čovječanstvo iznenada nestalo. Prema toj seriji i izjavama respektabilnih znanstvenika, vrlo bi se brzo vratila ravnoteža u živote raznih životinjskih i biljnih vrsta koje je čovjek poremetio, ugrozio ili podčinio svojim sebičnim potrebama.

I sa svojim novim serijama pasa, Bane Milenković ukazuje na potrebu empatije i razvijanja emocija prema bićima mnogo starijima od nas s kojima dijelimo ovaj planet, jer nam povijest svakodnevno pokazuje kako nismo u svemu najmudrija vrsta.

Iva Körbler

Popis izloženih radova:
1.-24. PAS/DOG 2, 2014./2016., kombinirana tehnika/papir, 50×70 cm

Bane Milenković rođen je 1963. godine u Novom Sadu. Školu primijenjene umjetnosti i dizajna završio je u Zagrebu, gdje je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti 1988. godine u klasi profesora Ferdinanda Kulmera. Izlagao je na više od 80 samostalnih, te više od 130 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je niza nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u fundusima muzeja, te u mnogim privatnim kolekcijama i javnim institucijama. Osim slikarstva, bavi se kiparstvom, keramikom i scenografijom. U javnim prostorima izvedena su njegova tri rada. Sudionik je mnogih međunarodnih likovnih simpozija. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros