DIANA ŠIMEK
Salsa party – 10. 10 – 27. 10. 2016.
Salsa party
Novim ciklusom “pokretnih slika” Diana Šimek nastavlja, putem medija kojim se najbolje izražava, a to je slikarstvo, priču o vlastitoj fascinaciji mogućnostima kretanja ljudskog tijela i ljepoti koju ono stvara u skladnim taktovima sinkronizirajući se s glazbom. Diana, i sama aktivna plesačica, tj. polaznica mnogih tečajeva latinoameričkih plesova, izdvajajući kao najdraži kubansku salsu, zaljubila se u strast i snagu koju taj plesni izričaj potiče u samom akteru, ali i promatraču koji prati plesni čin. A nove slike nova su interpretacija teme, ali i emocija koje određeni plesni izraz pobuđuje. Autorica stoga odabire ples koji svojom izražajnošću pokreta, kolorita i atmosfere te glazbe koja ga prati, pokreće sva osjetila i omogućuje izvanrednu vizualnu predodžbu da u mediju kao što je slika emanira upravo ona značenja i energije koje su fascinirale i samu autoricu. Ples i slika tako postaju jesno, žive intenzivno u skladnoj simbiozi u autoričinu biću, oživljavajući sada implementacijom pokretnih slika kojima Dianina akrilna platna postaju zanimljivi produkti ambijentalnog. Naime, autorica se nerijetko koristi računalnim programima kao predradnjom, a sada i kao glavnim akterom vizualne priče. Završivši 2007. godine tečaj web dizajna u sklopu kojega je podučena i Flash programom za animaciju, odlučuje združiti usvojena znanja u jedan uradak koji će jasno odražavati tri njezine vještine – sliku, ples i animaciju, a da pritom, čineći pomak u mediju imputom animiranih figura, ne napusti “klasičnu” sliku. Svoje vizualne ekspresije izvodi u tehnici akrila na platnu dokumentirajući plesni izričaj kao plod unutarnje nužnosti i želje da se ovaj segment kretanja kao egzistencijalnog imperativa suvremenog društva zabilježi u slici. Taj aspekt društvene komunikacije koju ples potiče, autorica dodatno pojašnjava u novim slikama, stavljajući ga u kontekst popularnih društvenih igara predstavljajući prvu sliku ciklusa Memory – game – salsa izložbom u Zadru 2011. godine. Slijedio je uradak naziva Salsa šah-mat pa Salsa labirint, Bachata, ne ljuti se i Mlin salsa party. Pet slika na temu pet poznatih društvenih igara i temperamentne salse. Igara koje je još kao djevojčica Diana često igrala, poput šaha u kojem je ogledala snage s djedom ili je nastojala ne ljutiti se kada bi izgubila u Čovječe, ne ljuti se. Tako njezini akrili objedinjeni u ciklusima Ples I i Ples II, dobivaju novim slikama i novu valorizaciju, novi pogled na vlastito stvaranje u kojem je vješto sljubljivala svoju temeljnu vokaciju – slikarstvo s fascinacijom plesnim pokretom. Taj “novi pogled” oživio je u vlastitoj animaciji sastavljenoj od crteža olovkom na papiru, kadar po kadar, a potom računalno obrađenih i spojenih u animaciju, koji predstavljaju plesni par u jednoj plesnoj figuri. Svaka animacija sadrži dvjestotinjak crteža koji se izmjenjuju u vremenskom intervalu od 10 sekundi, da bi se, vrativši se u početnu plesnu poziciju, animacija neprestano ponavljala. A slika oživljava u malom 30 centimetarskom kvadratnom kadru na koji se projicira animacija crteža plesnog para koji pleše salsu i koji je u svom izvornom obliku – kao zamrznuti slikoris raspoređen po površini platna. Naime, slike su podijeljene u mala kvadratna polja (30x30cm), odnosno prve dvije slike čine poliptih sastavljen od dvadeset i pet kvadratnih platna složenih u cjelovitu sliku formata kvadrata. Podloge su koloristički i morfološki, tj. strukturalno i teksturom, različito tretirane ovisno o tome kojoj su igri prispodobljene, tako da je npr. Salsa šah-mat poliptihalni niz crno-bijelih polja u koja su ucrtane plesne figure ispunjavajući prva dva i zadnja dva reda kao što činimo i u postavu šahovskih figura koje su ovdje zamijenjene crtanim plesnim figurama. Podloga za igru Memory sastavljena je, pak, od raznobojnih parova – određenom bojom obojenog kvadrata i njenog kolorističkog pandana s nacrtanim figurama plesača. Ili je, pak, izvedena nizom reljefnih linija ili, pak, imitira žbuku derutnog zida. Na nekima su i plesne figure izvučene konturnom bojom, na pojedinima su polja tretirana pastelnim tonom, na drugima su pak izrazito kontrastna, jaka, sve kako bi se postigla dodatna pokretljivost i dinamika u odnosima detalja i podloge slike. Na te podloge u kvadratna polja autorica ucrtava plesne parove koji izvode koreografiju salse (ili sporije bachate), predstavljenu kroz različite figure. Pet slika tretirano je i s pet različitih plesnih parova te je učinjeno i pet različitih animacija s pet različitih koreografija. Kako bi doživljaj bio potpuniji autorica animaciji dodaje i zvuk, odnosno glazbu kompatibilnu koreografiji plesa kojeg izvodi animirani plesni par. Galerija postaje tako sinestezijski ambijentalni prostor u kojem se miješaju osjetilni podražaji, goneći nas da se gledajući i slušajući odvažimo možda (za)igrati Šah-mat, Labirint, Memory ili Čovječe ne ljuti se salsu. Slike Diane Šimek nadilaze tako računalno strukturiranu pojavnost karakterističnu medijima današnjice, već kao tehnološki postupci suvremenog vizualnog izražavanja bivaju sljubljeni bojom i kistom u prave slike, i više od slike. Slike koje u nama bude interakciju, pretvaraju nas od pasivnih u aktivne promatrače, pozivajući nas na druženje, na zajednički Salsa party.
Sanda Stanaćev Bajzek
Popis izloženih radova:
1. Bachata ne ljuti se, 2016., akril na platnu i animacija, 150×150 cm
2. Mlin salsa party, 2016., akril na platnu i animacija, 200×200 cm
3. Salsa šah-mat, 2016., akril na platnu i animacija, 180×180 cm
4. Salsa u labirintu, 2016., akril na platnu i animacija, 180×180 cm
5. Memory game salsa, 2011., akril na platnu i animacija, 150×150 cm
Diana Šimek rođena je u Zagrebu 1980. godine. Završila je školu Primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, 1998. godine. Upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1999. i završava slikarski odjel u klasi prof. Igora Rončevića, 2004. godine. Od 2005. godine član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Zagreb. U razdoblju 2007. – 2009. godine piše za Olimp, magazin Hrvatskog olimpijskog odbora, rubrika Umjetnost i šport. Od 2010. do 2011. godine radi u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru. Godine 2011. upisuje tečaj pedagoško-psihološke i didaktičke izobrazbe predmetnih nastavnika na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kojeg završava 2012. godine. Izvela je nekoliko murala na javnim mjestima. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
2016. Buzet, Zavičajni muzej Buzet, Virtualni ples
2016. Crikvenica, Gradska galerija, Društvena igra
2013. Omiš, Crkva Sv. Duha, u sklopu 47. festivala dalmatinskih klapa
2013. Split, Galerija Sveučilišne knjižnice, Svatko na svojoj strani, uz umjetnika: Stipe Golac
2009. Zagreb, Plesni centar Salsa, Let’s dance
2007. Novo Mesto, Galerija Krka, Prošlost/Sadašnjost/Budućnost
2006. Zagreb, Galerija Kristofor Stanković, Muško tijelo
2006. Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Nogomet
2006. Zagreb, Galerija CEKAO, Back to the Future
2006. Zagreb, Club Fanatic, Ples
2005. Zagreb, Galerija Matice Hrvatske, Neobičan dan
2004. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević, Future
2002. Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šport
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
