GORAN ŽIGOLIĆ
Aktovi – 12. 2. – 8. 3. 2018.
Obrisi savršenstva
Goran Žigolić slikar je koji sigurnim potezom linije i nježnim, prozaičnim tonovima akvarela stvara opuštene ženske aktove u različitim pozama, naglašavajući prolaznost tijela sa svim svojim nesavršenostima. Žigolić ne potpada pod jefitna rješenja erotizacije slikanog motiva, već mu daje dozu dostojanstva i monumentalnosti u kojem su prikazane figure svedene na dinamičnu mrlju nalik skici, koja nam otkriva različita duševna stanja. Iako se autor služi predloškom koji pronalazi na internetu i zatim ga stilizira na ono bitno, uočavamo neobičnost u kompozicijskim rješenjima. Da bi rad bio upečatljiviji, Žigolić smješta pojedine likove uz jedan od rubova formata, narušavajući tako ravnotežu u korist dinamike. Jer, ovaj život jest uistinu dinamičan i pun izazova. Umjetnikove djevojke izgledaju nam kao da odrađuju rutinu života, u domaćem okruženju gdje je seksualnost samo sporedna stvar, pokušavajući dati odgovor na neka druga egzistencijalna pitanja. Za Žigolića golotinja ne predstavlja smisao hedonističkog života. Ona je ovdje samo djelić neke veće cjeline koju autor uspješno bilježi olovkom i kistom na papiru, tragajući uvijek dosljedno za iskonskom ljepotom pojavnog svijeta.
Svebor Vidmar
O stvaranju
Što znači akt , što znači žena, što znači slikanje žene?
Zaokupljenost slikanjem tijela proizašlo je iz prvih pokušaja ovladavanja slikarskim tehnikama.
Tu sve počinje. Crtanje ljudskog tijela. Ono fascinira u svojoj savršenosti, nebrojenim promjenama koje na njemu radi svjetlo, što je za slikara najvažnije.
Ali u ovoj seriji ima još nešto više. To je pokušaj ogoljavanja žene do njene suštine. A to je žena koja je ovdje svaki dan. Kraj nas. To su žene koje su oko nas, koje su prije poziranja bile na placu, ili na poslu, s djecom ili u kinu. Taj osjećaj prisutnosti, ili jednostavno – života.
Žene kao motiv nisu žene s modne piste, već je to vizija slobodne, životne, urbane žene u prirodnoj svakodnevici bez šminkanja i uljepšavanja gdje je uz već navedeno, bitna krajnja jednostavnost utisnuta u harmonični kolorit.
Na površinu tada izbija osjećaj slobode koji u formi akta potiče da se zamislimo.
Da pomno promislimo o granicama između životne jednostavnosti i onog esencijalog, nasuprot maštanju i stvorenim predodžbama, pa i predrasudama.
Boba Csik
Popis izloženih radova:
1. Akt 1, 2017., akvarel/papir, 48×38 cm
2. Akt 2, 2017., akvarel/papir, 34×24 cm
3. Akt 3, 2017., akvarel/papir, 42×29 cm
4. Akt 4, 2017., akvarel/papir, 28×20 cm
5. Akt 5, 2017., akvarel/papir, 28,5×41 cm
6. Akt 6, 2017., akvarel/papir, 28×41 cm
7. Akt 7, 2017., akvarel/papir, 42×30 cm
8. Akt 8, 2017., akvarel/papir, 42×30 cm
9. Akt 9, 2017., akvarel/papir, 20×28 cm
10. Akt 10, 2017., akvarel/papir, 20×28 cm
11. Akt 11, 2017., akvarel/papir, 28×20 cm
12. Akt 12, 2017., akvarel/papir, 27×37 cm
13. Akt 13, 2017., akvarel/papir, 35×50 cm
14. Akt 14, 2017., akvarel/papir, 27×37 cm
15. Akt 15, 2017., akvarel/papir, 37×27 cm
16. Akt 16, 2017., akvarel/papir, 48×34 cm
17. Akt 17, 2017., akvarel/papir, 34×48 cm
18. Akt 18, 2017., akvarel/papir, 54×37 cm
19. Akt 19, 2017., akvarel/papir, 32×47 cm
20. Akt 20, 2017., akvarel/papir, 48×34 cm
21. Akt 21, 2017., akvarel/papir, 24×34 cm
22. Akt 22, 2017., akvarel/papir, 50×35 cm
23. Akt 23, 2017., akvarel/papir, 34×49 cm
24. Akt 24, 2017., akvarel/papir, 35×50 cm
25. Akt 25, 2017., akvarel/papir, 34×49 cm
26. Akt 26, 2017., akvarel/papir, 35×50 cm
27. Akt 27, 2017., akvarel/papir, 25×35 cm
28. Akt 28, 2017., akvarel/papir, 40×35 cm
Goran Žigolić – Žigi rođen je 1966. godine u Đakovu. Inficiran je slikama i likovnošću te svim vrstama vizualnog od samog početka. Od umjetničkog obrazovanja završio je usavršavanje u slikarstvu u zagrebačkoj Agori. Radio je s drugim profesionalnim slikarima, posebice na aktovima i osnovnom akademskom crtežu kao osnovi, smatrajući to krucijalnim za sve dalje… Posljednje dvije godine radio je na skulpturama brodova, uz korištenje odbačenog drva i starih metalnih dijelova. Ipak, njegov je glavni interes u akvarelima, crtežu, ugljenu i olovci. Najveći izazov predstavljaju ljudi, ljudsko tijelo, konji i gradske vedute. Najveći akvarelisti od kojih se može puno naučiti su: E. Seago, W. Homer, J. S. Sargent, H. Pekel, Z. Kauzlarić-Atač, S. Raškaj, J. Zbukvic, A. Castagnet…
Član je “Grupe 69″. Do sada je imao sedam samostalnih izložbi i više od deset skupnih. Živi i radi u Zagrebu.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
