RIKARDA MATIĆ I ALENKA TOMINAC
Priča u priči – 11. 11. – 5. 12. 2019.
Alenka Tominac, Moja Korana, 2019.
Priča u priči
Od špiljske umjetnosti, sve do tehnološki napredne civilizacije 21. stoljeća, ne možemo zamisliti svijet umjetnosti bez crteža. Mnogi pojedinci iz struke su nagovještavali da će doći doba kad će crtež zamrijeti u korist nekog drugog medija, no to se još nije dogodilo. Crtež je oduvijek bio osnova svim oblicima likovnog stvaralaštva, od grafike, slikarstva, kiparstva, arhitekture…. i tako će i dalje biti.
Upravo na tom postulatu djeluje i radionica crtanja i slikanja u Narodnom sveučilištu Dubrava, jačajući pritom sve crtačke tehnike, kasnije i slikarske, gdje polaznici svih životnih dobi stječu nova znanja i vještine, razvijaju finu motoriku ruke, učeći pritom o svim likovnim elementima, te njihovim nebrojenim varijacijama i mogućnostima.
Prije tri godine krenuo je pilot-projekt organiziranja samostalnih izložbi naših talentiranih polaznika radionica u predvorju Kulturnog centra, sada Galeriji Kontrast, ne bi li ih se potaklo na što kvalitetniju produkciju. Cilj naših programa nije samo omogućiti polaznicima stvaranje djela zavidne kakvoće, već da ih mogu predstaviti široj javnosti.
Rikarda Matić i Alenka Tominac, koje sam imao čast osobno voditi kao mentor crtanja i slikanja, uistinu su dar s neba, jer njihova kreativnost je toliko snažno usmjerena prema cilju, da uspjeh zasigurno neće izostati. Radovi im zrače nevjerojatnom tehničkom dotjeranošću, te finoćom poteza. Nastali su gotovo u dahu i premda su figurativni, zanimljivi su prvenstveno zbog svoje kompozicije i naglašene teksture, u kojima uspješno kontrastiraju svjetlo i tamu. Spojem racionalnog i iracionalnog stvaraju neke nove svjetove u koje su utkale, poput osobnog dnevnika, vlastitu prirodu opstojnosti, oživotvorujući sve svoje iskustvene vrijednosti. Tako njihovi pejzaži postaju priča u priči i usmjeravaju nas prema simbolima prolaznosti, ali i neprestanim mijenama koje im se događaju u životu.
Njihov kreativni skok dogodio u vrlo kratkom razdoblju, za tek dvije godine pohađanja naše radionice, što je samo po sebi nevjerojatna činjenica. Iako su se autorice kreativno izražavale u mlađoj dobi, životni put ih je odveo nekom drugom stazom, sve dok im se ponovno u nutrini duše nije pojavila želja da krenu u radionicu crtanja i slikanja, ovoga puta u Kulturnom centru u Dubravi. Upravo na ovoj bogatoj izložbi može se doslovno osjetiti da je ta njihova životna potraga napokon dobila puni smisao, svjedočeći svima nama da za cjeloživotno učenje nikada nije kasno.
Kod Alenke Tominac kontrola je poteza veća, a kod Rikarde Matić intuitivnija. No, koliko god se obje autorice na prvi pogled razlikuju, imaju i sličnih datosti, što im je stvorilo sestrinski odnos povjerenja, slušajući, podržavajući i inspirirajući jedna drugu. Upravo u takvom prijateljskom okruženju stvoren je temelj da se takvi talentirani pojedinci počinju ozbiljnije baviti tom lijepom djelatnošću koja nadahnjuje i iscjeljuje. Kako su iz dana u dan napredovale, autorice su se na očigled počele mijenjati stječući pritom sigurnost, samopoštovanje i samokritiku.
Kada s odstojanjem gledam prve radove Rikarde Matić i Alenke Tominac, mogu ustvrditi da su prvotno krenule po programu u likovno istraživanje od geometrije, da bi na kraju završile na mrlji, ali ne onoj neartikuluranoj, već živoj, vibrantnoj, u kojoj naziremo titranje vode ili osjećamo strujanje proljetnog vjetra. Ono nevidljivo postalo je njihovom prepoznatljivom linijom i bojom, oku vidljivo. Većina radova na izložbi predstavljaju pejzaže, morske ili šumske, izrađene u tehnici olovke, olovke u boji, suhe pastele i akrila na papiru i platnu. U početku su koristile crno-bijele predloške fotografija, no, sada samostalno crtaju ili slikaju krajolike čvrstih kompozicija što je plod iskustva građenog na vizualnoj analizi slike, te stilizaciji i mašti kojom uspješno prikrivaju zadana ograničenja, bruseći pritom svoj talent.
U pojedinim radovima Rikarde Matić kao što je šipražje ili morske stijene, možemo nazrijeti polagano autoričino naginjanje k apstrakciji. To će joj u budućnosti zasigurno biti neki novi put nadogradnje stila i rukopisa, dok joj nekolicinu portreta u tehnici olovke na papiru karakterizira snažna ekspresivnost u kojoj se uspješno ocrtavaju psihološka stanja zadanih likova.
Alenka Tominac svojom je razbarušenom teksturom praha u boji stvorila uravnotežene krajolike pastelnih tonova naglašene atmosfere i neodoljive privlačnosti, na koje će malo tko biti ravnodušan.
Ova je upečatljiva izložba Rikardi i Alenki, koje su, mogu slobodno ustvrditi, dosegle akademsku zrelost, tek početni impuls za neka nova, zanimljiva otkrića i eksperimente, jer za njihov daljnji osobni rast još uvijek ima dovoljno mjesta.
Svebor Vidmar
Rikarda Matić, Spokoj, 2018.
RIKARDA MATIĆ
Rikarda Matić, Jesen 1, 2018.
Rikarda Matić rođena je 1957 godine u Zagrebu, gdje je pohađala osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1976. maturira u srednjoj školi za medicinske sestre u Vinogradskoj ulici u Zagrebu. Iste godine se zapošljava u Kliničkoj bolnici „ Dr. Mladen Stojanović“ (sadašnja bolnica Sestre milosrdnice), a zatim u dječjim jaslicama, KBC-u Dubrava i Traumatološke bolnice, te tvrtki za razminiranje „ Mungos“, gdje radi do umirovljenja 2017-te godine. Dok je radila za „Mungos“ morala se naviknuti na terneski način života, poslovno putujući po zemlji od Iloka, pa sve do granice rta Oštro na moru. Dok je jednom prilikom boravila u pansionu „Bijele stijene“ dugoselske slikarice Bosiljke Ninković pojačava joj se želja za sustavnom likovnom naobrazbom. Čim je stupila u mirovinu, upisuje radionicu crtanja i slikanja kod prof. Svebora Vidmara, u Kulturnom centru u Dubravi. Od tada aktivno crta i slika. Živi u Zagrebu.
Rikarda Matić, More, 2018.
Popis izloženih radova:
1. Mont-Saint-Michel, 2017., olovka/papir, 28×39 cm
2. Bunja, 2017., olovka/papir, 28×39 cm
3. Starac, 2018., olovka/papir, 39×28 cm
4. Portret, 2018., olovka/papir, 39×28 cm
5. Slavonsko jutro, 2018., pastel/papir, 28×39 cm
6. Jesen 1, 2018., pastel/papir, 28×39 cm
7. Jesen 2, 2018., pastel/papir, 28×39 cm
8. Zima, 2018., pastel/papir, 28×39 cm
9. Pogledi, 2018., olovka/papir, 28×39 cm
10. Spokoj, 2018., pastel/papir, 28×39 cm
11. More, 2018., olovka/papir, 28×39 cm
12. Osama, 2018., olovka/papir, 28×39 cm
13. Val 1, 2019., olovka/papir, 28×39 cm
14. Pogled, 2019., olovka/papir, 28×39 cm
15. Val 2, 2019., olovka/papir, 28×39 cm
16. Šetnja, 2019., olovka/papir, 28×39 cm
17. Most, 2019., pastel/papir, 39×28 cm
Rikarda Matić, Jesen 2, 2018.
ALENKA TOMINAC
Alenka Tominac, Krajolik 18, 2019.
Alenka Tominac rođena je 1971. godine u Karlovcu, gdje je završila osnovnu i srednju strojarsku školu. Diplomirala je strojarstvo na Veleučilištu u Karlovcu. Godine 1991. godine seli se u Dugo Selo. Slika od malena, a aktivno se tek počela baviti od 2017. godine kada upisuje radionicu crtanja i slikanja pri Narodnom sveučilištu Dubrava, koju vodi prof. Svebora Vidmara. Ovo joj je prva samostalna izložba.
Alenka Tominac, Krajolik 19, 2019.
Popis izloženih radova:
1. Lavanda, 2018., akril/platno, 18×24 cm
2. Slap 3, 2018., akril/platno, 30×40 cm
3. Slap 4, 2018., ulje/platno, 60×50 cm
4. Krajolik 2, 2018., tuš, akril/platno, 40×40 cm
5. Jesen u šumi, 2018., pastel/papir, 30×42 cm
6. Livada 2, 2018., pastel/papir, 30×42 cm
7. Šumski potok, 2019., akril/papir, 53×33 cm
8. Moja Korana, 2019., pastel/papir, 50×70 cm
9. Stolisnik, 2019., pastel/papir, 50×70 cm
10. Slap 5, 2019., pastel/papir, 50×70 cm
11. Košutarica, 2019., pastel/papir, 42×30 cm
12. Krajolik 18, 2019., pastel/papir, 30×42 cm
13. Krajolik 19, 2019., pastel/papir, 30×42 cm
14. Klek, 2019., olovka/papir, 30×42 cm
15. Krajolik 23, 2019., olovka/papir, 30×42 cm
16. Virski svjetionik, 2019., pastel/papir, 50×70 cm
17. Ninska obala, 2019., pastel/papir, 50×70 cm
18. Gole grane, 2019., olovka/papir, 30×42 cm
19. Velebit, 2019., pastel/papir, 30×42 cm
20. – 24. Impresije, 2019., olovka/papir, 15,5×21,5 cm
25. – 33. Impresije, 2019., pastel/papir, 15,5×21,5 cm
Alenka Tominac, Gole grane, 2019.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
