DOMAGOJ VRANAR
Dnevnik iz Lourdesa – 28. 10. – 21. 11. 2019.
Dnevnik iz Lourdesa
Fotografije na prvoj samostalnoj izložbi Domagoja Vranara nastale su tijekom 61. međunarodnoga vojnog hodočašća u Lourdes u svibnju 2019. Hodočašća su važna u većini religija i bilježe se kroz povijest, a ta bi se vjerska praksa mogla najkraće definirati kao pokloničko putovanje do nekoga svetog mjesta, svetišta, mjesta čudesnoga ukazanja. U kršćanstvu hodočašće simbolizira život vjernika kroz trpljenje te fizičke i duhovne napore koje pojedinac, sudionik, mora podnijeti do odredišta. Tako svako hodočašće ima jasnu fizičku, ali i duhovnu dimenziju jer je cilj, osim zahvale za neku milost, i duhovna okrepa i obnova, osobni rast.
Domagoj je na ovim fotografijama zabilježio svoje viđenje iskustva hodočasnika i iskustva mnogih drugih koji su bili u Lourdesu. On vješto niže protokolarne prizore, ceremonije koje se odvijaju u crkvi, ali i na ulicama danju i noću. Isto tako, što je možda još i važnije, njegovu objektivu nisu promaknuli ni detalji, često protkani dozom duhovitosti, male sličice koje multiplicirane i varirane s totalima veličanstvenoga skupa stvaraju koherentnu i dobro formuliranu cjelinu. On vješto pronalazi pravu mjeru između izazova patetike, ponekad i banalnosti onoga što ga okružuje, tako da u konačnici – u maniri vještoga fotoreportera koji zna gledati, vidjeti, prepoznati i osjetiti, uspijeva dočarati svetost lokaliteta ali i životnost situacija koje se odvijaju prigodom boravka tisuće sudionika na ovome mjestu, iznimno važnom i dragom vjernicima.
Lourdes postaje važno marijansko svetište nakon što se tamo još 1858. djevojčici Bernardici ukazala Blažena Djevica. U dotad nepoznat i ni po čemu važan gradić počinju dolaziti vjernici, samostalno ili organizirano, a neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata održava se i prvo vojno hodočašće, tada još lokalnoga karaktera. Vojnici zaraćenih strana našli su se na istome mjestu u znak pomirbe i mira, a svima im je zajednička bila želja i molitva da se nikada više ne ponove strahote koje su preživjeli. Pedesetih godina prošloga stoljeća hodočašće postaje međunarodno, a od 1993. u njemu sudjeluju i hrvatske postrojbe.
Kako izgleda kada se na istome mjestu nađe četrnaestak tisuća uniformiranih vojnika iz četrdesetak država, a među kojima i brojni pripadnici naših Oružanih snaga te slikovito odjevene počasne povijesne postrojbe, snimio je Domagoj Vranar. Njegove fotografije mogu se iščitavati poput svojevrsnoga dnevnika, slikovnih bilješki s fizičkoga, ali i duhovnoga putovanja. Od povorki vojnika po ulicama Lourdesa do sugestivnih noćnih prizora procesijem pa i likova pojedinih vojnika, svatko doista može – barem na tren – postati sudionikom toga grandioznog događanja, osjetiti zanos, ponos i vjeru.
Domagoj s lakoćom prepliće sveto i profano – vizure crkve i bogoslužja te već spomenute duhovite prizore poput vojnikinja koje, premda imaju stroge i ne baš ženstvene uniforme – odijela s dugim hlačama, nose cipele s potpeticom ili mladoga para koji s rukom u ruci šeće ulicama gradića. Njegove fotografije odišu šarmom spontanosti i nadasve lakoće kojom niže prizore unoseći u njih osobni stav i sluteći da samo tako može donijeti širu sliku, ali i svoj doživljaj, svoje viđenje hodočašća koje, ma koliko ta misao možda bila i banalna, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Ove jeseni fotografijama se prisjećamo 61. međunarodnog vojnog hodočašća i 27. hodočašća Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lourdes, no sigurni smo da su pripreme za ono naredno već u tijeku, što je ujedno i prigoda za nove slike, nove kreativne izazove.
Edda Dubravec
Popis izloženih radova:
1. – 39. Iz ciklusa Dnevnik iz Lourdesa, 2018./2019., fotografska slika, 30×40 cm
40. – 44. Iz ciklusa Dnevnik iz Lourdesa, 2018./2019., fotografska slika, 40×30 cm
Domagoj Vranar rođen je 1970. godine u Zagrebu gdje je završio srednju školu. Radi na HRT-u na poslovima rasvjete. Fotografijom se bavi od školskih dana, od 1983. godine, a sve je fotografske tehnike svladao samostalno uz knjige i mentora Nikole Sekura. Redoviti je član Autorskog studija – fotografija, film, video u Zagrebu u kojemu aktivno sudjeluje u njegovoj izlagačkoj djelatnosti i postavu izložbi fotografija. Njegove su fotografije izlagane i na brojnim izložbama izvan Autorskoga studija: Salon Vinkovci, Zagrepčanke ljepše od Zagreba, Lisinski nakon azbesta, Mountain Bike Karlovac, izložbama kamermana i snimatelja HRT-a te u Leksikonu HRT-a. Uz životne forografije bavi se sportskom i novinarskom fotografijom te izlaže i u brojnim časopisima s ovom tematikom. Bio je suradnik časopisa KULT i kataloga izložbe Pisanice Josipa Cugovčana. Osim fotografijom okušao se i u filmu sudjelujući na One Take Film Festivalu u Zagrebu filmom O ljudima i psima.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
