Skip to content

ČEDO ANTOLIĆ

Likovna pjesma – 8. – 25. 4. 2019.

ČOVJEK BOGAT SLOBODOM

Slikar, pjesnik, glazbenik… I tim redom možemo poredati umjetničke talente Čede Antolića. Poznat prije svega kao glazbenik, primarno kantautor posvećen uglazbljivanju vlastitih pjesama, on već godinama njeguje i slikarski izričaj. Riječ je prije svega o akvarelima i crtežima. Ono što ih odlikuje u usporedbi s glazbom, pretežito sakralnoga sadržaja, jest učestalo posezanje za svjetovnim motivima, posebice zagrebačkih veduta.

Zacijelo će se komu, tko poznaje njegov ekspresivni, nerijetko eruptivan glazbeni genij, tako očit, slikarski dar doimati impresijskim i zapravo nekako usputnim, pomalo prigušenim, drugotnim. No to ne znači da bi mu slikarstvo u usporedbi s glazbom patilo od drugorazrednosti ili konvencionalnosti. Naprotiv, Antolić je i u ovom umjetničkom izričaju jednako strastven, svjež, prozračan,… I ovdje je njegov potez snažan, a nježan; jednostavan, no s okom za potrebni detalj, za naglasak boje ili poteza što umjetnini daje originalnost. U neku ruku, njegova je slika nalik njegovu notnom zapisu… – kojega nema. Kret ruke je slobodan, naravan, no nipošto nije nediscipliniran. Naprotiv. Tko pozna njegov glazbeni rad, zna da on ne interpretira po notama, iako svaku notu ima u svakom prstu svoga gitarističkog i pjevačkog umijeća. Slično je sa slikarstvom – nema tu školničkoga pristupa; sve je u osjećaju, u potezu, u doživljaju, nadahnuću, momentu oka. Gotovo bih rekao da je riječ o naivi, ali bez onih pretjeranosti što ih nalazimo u “klasičnoj naivi”. Antolić je ipak prvenstveno urbani tip.

Stvarati istodobno kistom i glazbom, rukama i glasom, pjesmom i slikom u jedinstvu, sintezi, suglasju (ista ruka slika, piše i prebire žice), a da, ipak, svaka od tih umjetnosti bude živa za sebe, nepodložna i svoja, osobita, jedinstvena i neponovljiva – to je svojstvo duha bogata slobodom, slobodom Božjega djeteta.

Vlado Lončarević

        Popis izloženih radova:

  1. Amazona, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  2. Bend u svemiru, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  3. Dobro društvo, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  4. Egzodus, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  5. Egzodus II, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  6. Ekološka regata, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  7. Feniks, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  8. Fučkov jarek, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  9. Harmonij podmorja, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  10. Indijanci, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  11. Jaslice, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  12. Ježevi, 2015., akvarel/papir, 30×40 cm
  13. Klaun Tiki, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  14. Lučica, 2015., akvarel/papir, 30×40 cm
  15. Meduze, 2015., akvarel/papir, 30×40 cm
  16. Modra skica, 2015., akvarel/papir, 30×40 cm
  17. Pjesnik, 2015., akvarel/papir, 30×40 cm
  18. Planet Šmrljić, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  19. Podmorje X, 2015., akvarel/papir, 30×40 cm
  20. Po domačem, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  21. Prapovijest, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  22. Strah, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  23. Svadba, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  24. Školjke, 2015., olovka, akvarel/papir, 30×40 cm
  25. Šmrljić Arca, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  26. Šmrljić planet, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  27. Špiljolozi, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  28. Trio Crash, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  29. Vikinzi, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  30. Ždralovi, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  31. Zelena podmornica, 2015., tuš, akvarel/papir, 30×40 cm
  32. Žmuflići u svemiru, 2015., akvarel/papir, 30×40 cm

Čedo Antolić je rođen 1951. u Zagrebu. Od 1969 godine je kantautor, pjesnik i voditelj crkvenih zborova. Godine 1971. završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, Odjel arhitektura. Do sada je objavio devet autorskih albuma duhovne glazbe, među njima i album na kajkavskom narječju Bluz po domačem, na kojem je u glazbu stavio doživljaje iz svoga djetinjstva u Zagorju. Na albumu se nalazi šesnaest kompozicija, pa iako svaka od njih nije izričito duhovne tematike, njegovo glazbeno duhovno putovanje i promišljanje života je i ovdje sveprisutno. Pjesma svakodnevna, Stvaranje, Jutro, dvostruki album Nakon svega, antologijski su autorski duhovni albumi, te još Želim ti dati najbolje i dvostruki album Svjetionik sa Željkom Marinović, koji su nagrađeni Porinom za duhovnu glazbu 2001. i 2009. godine. Sudionikom je brojnih festivala duhovne glazbe i šansona, nerijetko nagrađivan. Iza sebe, kao pjevač, ima i jazz album s grupom Swing again. Zaljubljenik u blues i klapsko pjevanje, te uopće u glazbu u širokom smislu, u svome sinu Matiji ima snažnog i kreativnog suradnika koji glumi i pjeva u kazalištu, piše glazbu za predstave i s ocem svira u crkvi. Zadnjih 15 godina Čedo vodi zbor Hrid u crkvi Kraljici svete krunice kod dominikanaca (sveukupno, do sada je u toj župi proveo 20 godina), koji svake nedjelje pjeva na večernjim svetim misama, a svake godine održavaju i tradicionalne božićne koncerte na blagdan Sveta tri kralja. U tom razdoblju nastali su albumi Čedo Antolić i zbor Hrid – Božićne pjesme i Matija Antolić i prijatelji – Adventske pjesme. Pjesme u došašću, a oba albuma nagrađena su Porinom za duhovnu glazbu. Poniznost u kreativnosti, te naglasak na to kako je na svetoj misi najljepše svirati, to sve iznjedrilo je ovo ustrajno, dugotrajno i inspirativno razdoblje, u kojem je i opravdano prozvan legendom duhovne glazbe. Ove godine Antolić je u svojoj crkvi koncertom, uz brojne prijatelje pjevače i glazbenike, proslavio 50 godina svoga stvaralaštva u duhovnoj glazbi, napisao je stotinjak pjesama, uporan i izdržljiv, predan talentu, i onda kada to nije izgledalo pametno, jer dok su mu prijatelji gradili karijere, on je s gitarom u ruci koračao putem Gospodnjim. I još je tu da pjesmom svjedoči. Uz glazbu, dugi niz godina bavi se još i poezijom, slikarstvom i ilustracijom. Živi u Zagrebu.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros